Kojica je lijepo rekla

ako smijem reci ...rekla je istinu...
Moj "problem" je sto ja uvijek razumijem,ali stvarno...sto ne znaci i da se slazem...ranije sam bila nekako povucena ,ma i sad nisam bolja....sve u cilju da se ne zamjeram....pa i ako dodje do neke rasprave,ono vidim da nicemu ne vodi sem u pravcu svadje....lijepo kazem "ok...u pravu si"...i zavrsimo diskusiju....
Ne znam koja je potreba ljudi da dokazuju ono samo ja znam i samo sam ja u pravu...bez ustrucavanja da kazu kako taj neko drugi nista ne zna,kako ne razumije,samo zato sto on-a tako misli....ko to ima pravo prosuditi,sebe precjenjivati druge potcjenjivati....a tek oni koji sebe smatraju sveznajucim...smatraju se pametnijim do te mjere da kao nestrucni strucne ljude uce njihovom poslu ...namecu se u svim segmentima...
Sa takvim ljudima je jako naporno druziti se...uvijek neka zategnuta nit....zasto ja da pametujem npr mojoj drugarici u vezi bilo cega...isto tako i ona u vezi mene....ali ako se neciji postupci mene doticu,sad kazem istinu,ne cutim....
Ovdje na forumu bar niko nikom ne upada u rijec...ne prekida necije izlaganje...a u rl ....to je strasno....zar je tako tesko saslusati...kako ocekivati od drugih isto....
Zasto ta teznja za onim ja pa ja....cemu eksponiranje po svaku cijenu...licno smatram ne postovanjem drugih....