Vazim za hrabrog i nesramezljivog momka, a moja inteligencija i ljepota se smatraju tolikima da u mom gradu nije sramota za udatu zenu ili neciju curu da da flertuje sa mnom, a komplimente da mi daju pred muzevima, i primaju ali bas na "prijemne" nacine, da ne opisujem sad kakve jer bi bilo sramotno za javni dio foruma, je uobicajena stvar. Sve se to smatralo normalnim i u vrijeme kad su svi znali da sam koristio drogu, a morali su i znati jer sam uzimao na javnim mjestima. Ipak, bas u to vrijeme sam slao jednoj milionite poruke bez uzvratnog slova u znak odgovora.
Sve u svrhu provjere ima li zivot smisla, jer ako ista kao ja (90% bukvalno, i sa 0% suvisnog romantizovanja) ne moze da shvati da sam jednako dobar covjek kao ona, a pogodni za nju nego bar vecina od njenih 400 fejsbuk frendova da joj budem drug - onda zivot nema smisla. Traganje za smislom me ubacilo jednih 7 dana u stanja svijesti koja nisu bila postignuta drogom, i hvala nek je promislu koji je stvorio drogu sto ona nije tako jaka kao to stanje svijesti - jer da jeste ubitstva i prostitucija radi droge bi bile mnogo cesce. Bas nakon tih 7 dana usledio je "kreš" odnosno "slom", i od tad sam poceo da gubim razum, jer sam djevojkama poceo da prilazim kao da radim za neku agenciju za fotogrfije ili porno filmove, posto sam imao tasnicu kod sebe, bio prelijepo obucen, a pricu pocinjao ovim rijecima - reci cu do mjesta na kome su opravdano govorile "ne" bez ikakvog "hvala", što je takođe opravdano, jer je izgledalo poslovno: "ljepotice, dozvoljavaš li da objasnim - a biću kratak - zašto bih (nekad i: u vezi čega bih) volio da popričam sa tobom...". I glas mi je bio neljudski: robotsko-poslovno-nelični a ponajmanje strastven. U tome "ljepotice" nije bilo, prilikom izgovora i pogleda, nikakvog muškog penetriranja njenih ušiju izmjenom glasa u sladopstrastan i žestok, niti penetriranja njegog tijela pogledima nekim koji odgovaraju toj riječi, a brzina njenog izgovora bila je stvarno poslovna brzina.
Ipak, nastavicu, ponosno izjavljujem da ću nastaviti da joj pišem. Svako novo obraćanje pored početnog crvenjenja pred samim sobom od stida koje se javlja nakon 40 minuta od slanja poruke, i traje nekih 2 sata, praćeno je shvatanjem neopravdanosti tog stida pred samim sobom što sam to uradio, i nekim novim, sitnim, ali ipak saznanjem o životu, sebi, duhovnom, metafizici, ili ženama. To me oplemenjuje. Ali ja joj pišem samo onda kad imam što da joj kažem, to jest kad dobijem novu inspiraciju u vezi toga što bi to moglo da u njenoj psihi prvi problem da se druži sa mnom. Znam da me ne osuđuje radi jedne stvari radi koje bi me osudilo 99% ljudi, neki i predložili glasanje u skupštini da li da se razapnem pred čitavim gradom - tako da je to misterija višeg ranga - to za što to tačno ona mene osuđuje.
Inače, nijedna sagovornica mi nije rekla ništa ružno ili neki znak nerazumijevanja kad sam joj pričao, jedno vrijeme kad sam imao tu želje, da bih rado imao seks sa djevojčicom od 10 godina - jer ja imam natrprosječno jaku moć da ubijedim žene u to da su moje seksualne težnje ispravne, argumentima, tako da su mi sad neki zahvalni od muškaraca koji su sa curama kojima sam objašnjavao ljepotu nekih radnji u kojima ništa lijepo ne vidi većina, a mnogo veći broj mi sigurno nije zahvalan - jer muškarci, većinom, nisu, ako ćemo pravo, tako žestoki u seksu koliko su te radnje žestoke, da se može reći kako sam napravio da cure koje bi inače bile zadovoljne sa njima nakon priče sa mnom sada nisu toliko zadovoljne sa njima, čak postoji muškarac koji mi je oprostio što sam radio to sa njegovom ženom, a drugog bi za tu stvar ubio, jer sam ja od nje svojim riječima, argumentima, pameću, stvorio dobru (ovdje ide riječ koja nije pogodna za pisanje na javnom dijelu foruma)... - što daje još veću misteriju tome ako ne mogu toj da objasnim da nisam ništa kriv.