Faze ka suicidu

Nije ovo baš tako, statistike kažu da je najveća stopa uspešnih samoubistava učinjena bez previše prethodnog razmišljanja, najčešće odluka doneta i izvršena u istom danu. To ne znači da se odluka nije kuvala dugo u nesvesnom ili polusvesnom, ali što se svesnog planiranja tiče, najčešće je tako, tj odnos između obima pripreme za samoubistvo i stope uspešnosti je skroz obrnut od onoga što bismo na prvu očekivali. Dugo pripremani pokušaji samoubistava se uglavnom završe neuspehom ili obogaljivanjem. Razlozi za to su u raspoloživoj energiji - samoubistvo, kao i svaki drugi akt nije moguć ako nema raspoložive energije za njegovo izvršenje. Mi vidimo samoubistvo kao akt negacije jer se oduzima sopstveni život, ali ono je logički pozitivan akt, nešto što zahteva napon volje i energije kao i svaki drugi akt. Zato je naročito kritičan period za pokušaje samoubistava upravo početak izlaska iz depresije, ili nagli kratkoročni boljitak u toku depresije.
Slažem se a ovo boldovano je tako dobro rečeno, meni bi trebalo pola strane da isto to kažem.
 
Razočarenje, osoba spoznaje da joj nema izlaza, pesimisticno na "sutra" gleda kao na gore nego na "danas", a "danas" je samo po sebi nepodnošljivo. Preispituje svoje mogućnosti i uvidja da joj nema izlaza ili da su moguce opcije krajnje nezadovoljavajuce ili nedostizne. Onog momenta kada shvati da nema napretka i da u zivotu nikada napretka nece ni biti, avlja se zelja da se ubije. Ili se ubije ili uvidja da ni mogućnost samoubistva nije moguća iz nekog razloga. Kad vidi da je i ta mogućnost nemoguća, javlja se apatija i nezainteresovanost za život. Živi bez cilja i ikakvog užitka. Postaje prazna ljuštura. Treba nekada da prodaje i po par godina da iz tog stanja izađu i da ponovo zažive. Najidealniji lek za to je početi novi život iznova. Preseliti se u novu sredinu, promeniti posao ili još bolje samu profesiju, odjebati ljude koji te vuku nadole. Nažalost ne može svako tako nešto ni da priušti sebi.
ja upravo o tome razmisljam,
kompletnom novom pocetku,
koliko ce trajati ne znam, ... i taj proces treba vremena
ali to mi je cilj,...
posto moram bukvalno sebe kompletno da promenim,
to podrazumeva i fizicku promenu,
ja cu poceti sa novim lepim zubima:mrgreen:
permanentnim obrvama, novom frizurom,
skidanje 6-7 kg i otklanjanja bola u ledjima
 
Najveća zabluda je da za sve u životu postoji rešenje, a vidim da neki ovde baš to potenciraju. Jel ima rešenja za jednog tipa sa Voždovca za kog znam preko neta, kog su kao klinca nakon prebijanja lokalni idioti upucali iz osvete i ostao invalid od vrata nadole. Život mu se sveo na gledanje filmova. Jel ima nade za šizofreničara, ili onog nesrećnog dečaka leptira što mu meso otpadalo sa tela, tako nešto. Za klinički depresivnog kog lekovi ne rade, za nekog što su mu u ratu poklali sve u familiji... poneki lik tipa Nik Vujičić se izdigne i uspe pa se stvara privid da su svi takvi, a u stvari je većina tih bogalja uništena, nego Nik prodaje maglu ko što Gejts i Bezos prodaju maglu da svi mogu da budu bogati ko oni. A bogati su samo oni, većina ljudi je suva ledina.

Što se tiče faza i etapa, planiraju to detaljno ako nisu impulsivni, ali samo ako je nesreća stalna i ako ih hrani. Ima Dejvid Foster Volas fino poredjenje, kaže kad gori zgrada niko ne želi da skoči, ali kad čovek shvati da je smrt u vatri izvesna on bira lakše izdržljivu opciju, da se baci sa sprata na pločnik. Tako i ove samoubice, kad nema izlaza i kad psiha postane neizdrživa, biraju manje bolnu opciju.
 
Kroz koje mentalne faze obično prolazi osoba pre nego što digne ruku na sebe?

ako to ne učini impulsivno, evo neke liste kako ja to hipotetički vidim -
1. ponekad pomisli o mogućnosti suicida
2. misli postaju učestalije i intenzivnije
3. čita o tome, sluša takvu muziku, filmove...
4. debata u glavi prestaje, stvar se kristališe i doživljava kao svoja
5. razmatra načine i konkretizuje ideju
6. kreće se pripremom
7. vrši simulaciju, probu
8. sve je spremno, sada samo čeka povoljan trenutak, inspiraciju, momentum


Dakle, nije tema o ZA ili PROTIV suicida, već o putu ka realizaciji kojim ide osoba. Kako vi to vidite?
Izvinjavam se, ali nekako verujem da je ovo već ne znam koja otvorena tema o suicidu.
 
Samim tim sto postoje tolike teme i rasprave svuda, dto se ljudi masovno javljaju za pomoc, i sve sto ide uz to me je navelo na sledece razmisljanje:
Masa ljudi na ovom svetu zapravo nije ni trebala biti rodjena. Da pojasnim, mnogi su u problemima zbog nemogucnosti da iste probleme rese zbog svog okruzenja (celokupnog) koje nisu mogli birati. Kao sto neko rece gore, nema resenja za sve i svakog. Mnogi ne vide kako da rese problem a drugi pak ne zele da zrtvuju nesto da bi problem resili. I na kraju treci koji ne mogu da rese problem cak i ako bi hteli i znali. Kao sto u univerzumu naleti crna rupa i proguta planete i sisteme, ili opsti haos koji vlada svuda, tako je i sa ljudima. Rodis se, ubacen u turbinu, pa kako te izbaci. Nekoga izbaci povoljno, neko se okrene u mestu, a neko se i ne okrene vec tavori u mraku.

Ta rec "smisao" se dosta izgovara ali slabo je ko dozivljava u pravom znacenju. Koliko samo primera znam gde su "bogati" ljudi gubili smisao zivota, a bez depresije ikakve. Da ne bude samo da je sva muka vezana za "nemam pare". Gubitak stremljenja i cilja je jedan od prvih koraka ka mraku i bloku izlaza. I najveca parodija zivota je sto tek kada prodje uvidis sanse i mogucnosti. Ceo svet je vise ustrojen na mogucnosti za propast nego za uspeh, pa je mozda i zato toliko tema ovog tipa aktivno uvek.
 
Samim tim sto postoje tolike teme i rasprave svuda, dto se ljudi masovno javljaju za pomoc, i sve sto ide uz to me je navelo na sledece razmisljanje:
Masa ljudi na ovom svetu zapravo nije ni trebala biti rodjena. Da pojasnim, mnogi su u problemima zbog nemogucnosti da iste probleme rese zbog svog okruzenja (celokupnog) koje nisu mogli birati. Kao sto neko rece gore, nema resenja za sve i svakog. Mnogi ne vide kako da rese problem a drugi pak ne zele da zrtvuju nesto da bi problem resili. I na kraju treci koji ne mogu da rese problem cak i ako bi hteli i znali. Kao sto u univerzumu naleti crna rupa i proguta planete i sisteme, ili opsti haos koji vlada svuda, tako je i sa ljudima. Rodis se, ubacen u turbinu, pa kako te izbaci. Nekoga izbaci povoljno, neko se okrene u mestu, a neko se i ne okrene vec tavori u mraku.

Ta rec "smisao" se dosta izgovara ali slabo je ko dozivljava u pravom znacenju. Koliko samo primera znam gde su "bogati" ljudi gubili smisao zivota, a bez depresije ikakve. Da ne bude samo da je sva muka vezana za "nemam pare". Gubitak stremljenja i cilja je jedan od prvih koraka ka mraku i bloku izlaza. I najveca parodija zivota je sto tek kada prodje uvidis sanse i mogucnosti. Ceo svet je vise ustrojen na mogucnosti za propast nego za uspeh, pa je mozda i zato toliko tema ovog tipa aktivno uvek.
Bukvalno. Nisam pročitao jasnije sagledavanje mislim nikad ovde. I još se vidi da je sažeto i ima još + "između redova", ali razumeo sam odlično i apsolutno se slažem.
Trebalo bi malo razraditi ali sad nemam vremena, svaka čast.
 
Nismo se razumeli ..
Mislila sam da osoba koja je pokušala suicid ,
ne mora obavezno i dalje to da drži u glavi ..
Ne mora da oseti želju da pokuša ponovo ..

Nisam mislila na sećanje , ono je tu ,urezano ..
Znam..I ja se sećam.
Znam i ja.
Ta želja se javlja kada se osetiš izgubljeno i odsečeno od svog života.Bez misli si,bez želje si,nemaš snage da dišeš i vidiš nikoga.
Ljudi su oko tebe a ti sam u nekoj praznini.
Taj osećaj svako prevaziđe(ili ne)na svoj način.
 
Osoba kopja govori o tome na sve strane ,tipa-ja ću se ubiti i slično ..
U stvari traži pomoć , traži izlaz ..To je vapaj..

Ostali odrade ćutke....Uspešno ili neuspešno ..
Ali oni nisu tražili pomoć , niti im je trebala ,
to je samo jedna kap ,ona poslednja što preliva čašu ..
Tama, mrak pred očima , deformišu se i slike i misli ...Očaj ..Bol..
I gotovo...
Da..
 
Kroz koje mentalne faze obično prolazi osoba pre nego što digne ruku na sebe?




Dakle, nije tema o ZA ili PROTIV suicida, već o putu ka realizaciji kojim ide osoba. Kako vi to vidite?
Kada se beznađe, tama i očaj toliko sabiju u jednu kamenu grudvu,kada osoba više ne može da diše, vidi, čuje- sve što postoji je tama.Ogromna tama koja boli.Nema tu planova, knjiga, pripreme.Jedina misao koja postoji je -želim kraj, želim da se ovo završi, da me nema.
 

Back
Top