Sparni dani tropskih vrucina podsjetili su me na dogadjaj koji se ne da zaboraviti .
Tog smorenog i dosadnog ljeta kad mi je vrijeme sporo prolazilo,u trnu se desila nada,za promjenom ono kad razbijas svakodnevnici bilo cime pa i gorim od onog sto imas.
Stigla je tetka u povratku sa mora .
Draga uvijek vesela damica sa stilom .
Njene nasmijane i moje tuzne oci u trenu rekle su vise od hiljadu rijeci.
Znala sam da mi je Bog poslao da me spasi .
Brzo sam se i uvjerila.Spasiteljica nije gubila vrijeme. Sa mojim roditeljima sve je dogovorila. Vodi me kod nje u Srbiju .
U jedan istotiski grad u srcu Sumadije .
Zivotna pauza kad covjek bira put kojim ce da krene dalje bila je raskrsnica i na njoj sam se nasla .
Put do tog grada bio je autobus tecinog preduzeca koji vozi i odvozi na odmor svoje radnike i sluzbenike .Prilicno star i kvarljuv dugo se kotrljao ka cilju .
Sto nas nije sve snaslo na tom putu kad je puknuta guma bila nesto najmanje .Pred sami zavrsetak putovanja u pauzi svi putnici su se razmiljeli po peronu i okolnim restoranima .
Iz autobusa sam izasla poslednja sa novinama u ruci. Pola za citanje pola za sjedanje na samom peronu nedaleko od krntije autobusa .
Smorena sam sjela i nije me bilo briga sto je to peron sa pragom,sto je vreo i prasnjav.
Sva izguzvana,sa izguzvanim novinama starog datuma na peronu u prolazu putnika moj umorni pogled pred pokusajem citanja u trenu zpazi njega zalutalu ljubav .Njega kojeg sam pocela razumjeti i voljeti kad sam ga gubila .
Njega koga sam ustvari voljela samo to nisam znala .
Njega, za kojeg nisam ni znala gdje je...
Mirno sam ga posmatrala .Stajao je sa poluprofilom u mom vidokrugu .
Stajao je i cekao .Cekala sam i ja da me vidi sva u mjestu ukopana .
A onda je tetkin topli glasic D u s k i c e, prekinuo, sve dileme oce li me primijetiti. Trgao se vidno trazeci i toga ko je ime izgovorio ime i toga ko to ime nosi .Spazio je prvo djevojcurak na peronu sa novinama u ruci .
A u sljedecem trenu cula sam svoj glas kako mu govori
*Samo si mi ti danas trebao *
Sakupila sam novine za sjedenje i za citanje i usla u autobus.
Kraickom oka spazim kako tetka prica sa njim malo kasnije kako mu mase .
Negovom cekanju dosao je kraj . Moje je tek pocinjalo.
Tetka mi rece da je otisao za Crnu Goru otac mu je bolestan.
Tog smorenog i dosadnog ljeta kad mi je vrijeme sporo prolazilo,u trnu se desila nada,za promjenom ono kad razbijas svakodnevnici bilo cime pa i gorim od onog sto imas.
Stigla je tetka u povratku sa mora .
Draga uvijek vesela damica sa stilom .
Njene nasmijane i moje tuzne oci u trenu rekle su vise od hiljadu rijeci.
Znala sam da mi je Bog poslao da me spasi .
Brzo sam se i uvjerila.Spasiteljica nije gubila vrijeme. Sa mojim roditeljima sve je dogovorila. Vodi me kod nje u Srbiju .
U jedan istotiski grad u srcu Sumadije .
Zivotna pauza kad covjek bira put kojim ce da krene dalje bila je raskrsnica i na njoj sam se nasla .
Put do tog grada bio je autobus tecinog preduzeca koji vozi i odvozi na odmor svoje radnike i sluzbenike .Prilicno star i kvarljuv dugo se kotrljao ka cilju .
Sto nas nije sve snaslo na tom putu kad je puknuta guma bila nesto najmanje .Pred sami zavrsetak putovanja u pauzi svi putnici su se razmiljeli po peronu i okolnim restoranima .
Iz autobusa sam izasla poslednja sa novinama u ruci. Pola za citanje pola za sjedanje na samom peronu nedaleko od krntije autobusa .
Smorena sam sjela i nije me bilo briga sto je to peron sa pragom,sto je vreo i prasnjav.
Sva izguzvana,sa izguzvanim novinama starog datuma na peronu u prolazu putnika moj umorni pogled pred pokusajem citanja u trenu zpazi njega zalutalu ljubav .Njega kojeg sam pocela razumjeti i voljeti kad sam ga gubila .
Njega koga sam ustvari voljela samo to nisam znala .
Njega, za kojeg nisam ni znala gdje je...
Mirno sam ga posmatrala .Stajao je sa poluprofilom u mom vidokrugu .
Stajao je i cekao .Cekala sam i ja da me vidi sva u mjestu ukopana .
A onda je tetkin topli glasic D u s k i c e, prekinuo, sve dileme oce li me primijetiti. Trgao se vidno trazeci i toga ko je ime izgovorio ime i toga ko to ime nosi .Spazio je prvo djevojcurak na peronu sa novinama u ruci .
A u sljedecem trenu cula sam svoj glas kako mu govori
*Samo si mi ti danas trebao *
Sakupila sam novine za sjedenje i za citanje i usla u autobus.
Kraickom oka spazim kako tetka prica sa njim malo kasnije kako mu mase .
Negovom cekanju dosao je kraj . Moje je tek pocinjalo.
Tetka mi rece da je otisao za Crnu Goru otac mu je bolestan.