Banovic Strahinja
Ističe se
- Poruka
- 2.413
Sažetak iz članka, rad profesora Stefan Wolff-a
Prvih 100 dana drugog mandata Donalda Trampa obeležila su nestabilnosti na međunarodnoj sceni. Njegova politika tarifa, ukidanje USAID-a, preispitivanje transatlantskog saveza i pokušaj približavanja Rusiji nisu uništili liberalni međunarodni poredak, ali ni stvorili novi.
Izgledi za liberalni internacionalizam pod Trampom gotovo da ne postoje, dok će Trampizam, u obliku spoljne politike zasnovane na principu "Amerika na prvom mestu", verovatno nadživeti njegov drugi mandat.
Odavno je jasno da SAD više nisu predvodnik liberalnog međunarodnog poretka. Tramp, Vladimir Putin i Si Đinping vide sebe kao ključne igrače u novom multipolarnom svetskom poretku, ali nije sigurno da je moguće postići dugoročan dogovor među njima.
Evropa je posebno ranjiva na ove promene. Oslanjajući se osam decenija na američke bezbednosne garancije, evropske države hronično su zanemarivale ulaganja u svoju odbranu, naročito nakon završetka Hladnog rata.
Evropska potrošnja na odbranu kao procenat BDP-a porasla je tokom protekle decenije, ali ostaje nedovoljna. Ulaganje u nezavisnu evropsku odbrambenu industrijsku bazu suočava se s mnogim izazovima. Ove slabosti prethodile su povratku Donalda Trampa u Belu kuću, a njihovo rešavanje zahteva vremenski okvir duži od njegovog drugog mandata.
Ipak, postoje obećavajući znakovi veće nezavisnosti Evrope. Evropska komisija je u martu predstavila beli papir o odbrani, predviđajući investicije od 800 milijardi evra u naredne četiri godine. Većina ovih sredstava dolazi iz aktivacije tzv. ‘nacionalne klauzule o izuzeću’, koja omogućava državama članicama EU da pređu deficitni prag od 3% BDP-a bez kazni, uz mogućnost dodatnog zaduživanja do 1,5% BDP-a. Do kraja aprila, 12 država članica EU već je podnelo zahtev za aktivaciju ove klauzule.
Pitanje odbrane je ključno, ali EU nastoji da postigne i širu stratešku autonomiju u oblastima poput trgovine i energije. Kada je reč o energetskoj nezavisnosti, EU je brzo okrenula leđa ruskim gasnim isporukama i planira da ih potpuno prekine do kraja 2027. U trgovini, politika carina Amerike pod Trampom donela je poremećaje u globalnom sistemu, ali je EU to iskoristila za jaču saradnju sa Kinom, jednim od svojih najvećih trgovinskih partnera
Kina i EU imaju zajednički interes u očuvanju globalnog trgovinskog režima, ali njihovi ekonomski interesi ne mogu se lako odvojiti od geopolitičkih. Peking je poslao pomešane signale Evropi – predložio je ukidanje sankcija nekim članovima Evropskog parlamenta, ali nastavlja podršku Rusiji, što se vidi i u planiranoj poseti Si Đinpinga Moskvi 9. maja.
Podrška Rusiji može pomoći Kini u rivalstvu sa SAD, ali otežava njene odnose sa EU, koja se sve više udaljava od Pekinga. Kompleksnost odnosa EU sa Kinom i SAD odražava poziciju EU kao ključne sile zapadnog sveta, što se vidi u formiranju „koalicije voljnih” u podršci Ukrajini.
Izvan Evrope, Trampova trgovinska politika dala je novi podstrek strateškom partnerstvu EU i Kompletno i progresivnog sporazuma za transpacifičko partnerstvo (CPTPP), koji okuplja 11 zemalja Indo-Pacifika i Veliku Britaniju. I bez SAD i Kine, ovaj savez bi mogao igrati značajnu ulogu u globalnom ekonomskom sistemu i pružiti zaštitu od trgovinskog sukoba između SAD i Kine.
Ograničene alternative
Koraci koje EU i njeni partneri preduzimaju ne zahtevaju prekid transatlantskih odnosa, iako administracija Donalda Trampa to izgleda želi. Govori američkog potpredsednika Džej-Di Vansa i državnog sekretara Marka Rubija jasno ukazuju na promene u odnosima SAD i Evrope.
Vašington se sve više oslanja na političke snage u Evropi koje su suprotne vrednostima koje su oblikovale kontinent od 1945. To Evropu primorava da traži veću nezavisnost od SAD. Nezavisnija Evropa verovatno neće postati globalna supersila poput SAD ili Kine, ali će moći bolje da se nosi sa geopolitičkim okruženjem zasnovanim više na moći nego na pravilima.
EU trenutno uživa visoku podršku među svojim građanima, koji podržavaju veću jedinstvenost i aktivniju ulogu EU u zaštiti od globalnih bezbednosnih pretnji. Evropski lideri i njihovi partneri sada imaju jedinstvenu priliku i odgovornost da obezbede sigurniji i nezavisniji položaj Evrope u sve nestabilnijem globalnom okruženju.
Prvih 100 dana drugog mandata Donalda Trampa obeležila su nestabilnosti na međunarodnoj sceni. Njegova politika tarifa, ukidanje USAID-a, preispitivanje transatlantskog saveza i pokušaj približavanja Rusiji nisu uništili liberalni međunarodni poredak, ali ni stvorili novi.
Izgledi za liberalni internacionalizam pod Trampom gotovo da ne postoje, dok će Trampizam, u obliku spoljne politike zasnovane na principu "Amerika na prvom mestu", verovatno nadživeti njegov drugi mandat.
Odavno je jasno da SAD više nisu predvodnik liberalnog međunarodnog poretka. Tramp, Vladimir Putin i Si Đinping vide sebe kao ključne igrače u novom multipolarnom svetskom poretku, ali nije sigurno da je moguće postići dugoročan dogovor među njima.
Evropa je posebno ranjiva na ove promene. Oslanjajući se osam decenija na američke bezbednosne garancije, evropske države hronično su zanemarivale ulaganja u svoju odbranu, naročito nakon završetka Hladnog rata.
Evropska potrošnja na odbranu kao procenat BDP-a porasla je tokom protekle decenije, ali ostaje nedovoljna. Ulaganje u nezavisnu evropsku odbrambenu industrijsku bazu suočava se s mnogim izazovima. Ove slabosti prethodile su povratku Donalda Trampa u Belu kuću, a njihovo rešavanje zahteva vremenski okvir duži od njegovog drugog mandata.
Ipak, postoje obećavajući znakovi veće nezavisnosti Evrope. Evropska komisija je u martu predstavila beli papir o odbrani, predviđajući investicije od 800 milijardi evra u naredne četiri godine. Većina ovih sredstava dolazi iz aktivacije tzv. ‘nacionalne klauzule o izuzeću’, koja omogućava državama članicama EU da pređu deficitni prag od 3% BDP-a bez kazni, uz mogućnost dodatnog zaduživanja do 1,5% BDP-a. Do kraja aprila, 12 država članica EU već je podnelo zahtev za aktivaciju ove klauzule.
Pitanje odbrane je ključno, ali EU nastoji da postigne i širu stratešku autonomiju u oblastima poput trgovine i energije. Kada je reč o energetskoj nezavisnosti, EU je brzo okrenula leđa ruskim gasnim isporukama i planira da ih potpuno prekine do kraja 2027. U trgovini, politika carina Amerike pod Trampom donela je poremećaje u globalnom sistemu, ali je EU to iskoristila za jaču saradnju sa Kinom, jednim od svojih najvećih trgovinskih partnera
Kina i EU imaju zajednički interes u očuvanju globalnog trgovinskog režima, ali njihovi ekonomski interesi ne mogu se lako odvojiti od geopolitičkih. Peking je poslao pomešane signale Evropi – predložio je ukidanje sankcija nekim članovima Evropskog parlamenta, ali nastavlja podršku Rusiji, što se vidi i u planiranoj poseti Si Đinpinga Moskvi 9. maja.
Podrška Rusiji može pomoći Kini u rivalstvu sa SAD, ali otežava njene odnose sa EU, koja se sve više udaljava od Pekinga. Kompleksnost odnosa EU sa Kinom i SAD odražava poziciju EU kao ključne sile zapadnog sveta, što se vidi u formiranju „koalicije voljnih” u podršci Ukrajini.
Izvan Evrope, Trampova trgovinska politika dala je novi podstrek strateškom partnerstvu EU i Kompletno i progresivnog sporazuma za transpacifičko partnerstvo (CPTPP), koji okuplja 11 zemalja Indo-Pacifika i Veliku Britaniju. I bez SAD i Kine, ovaj savez bi mogao igrati značajnu ulogu u globalnom ekonomskom sistemu i pružiti zaštitu od trgovinskog sukoba između SAD i Kine.
Ograničene alternative
Koraci koje EU i njeni partneri preduzimaju ne zahtevaju prekid transatlantskih odnosa, iako administracija Donalda Trampa to izgleda želi. Govori američkog potpredsednika Džej-Di Vansa i državnog sekretara Marka Rubija jasno ukazuju na promene u odnosima SAD i Evrope.
Vašington se sve više oslanja na političke snage u Evropi koje su suprotne vrednostima koje su oblikovale kontinent od 1945. To Evropu primorava da traži veću nezavisnost od SAD. Nezavisnija Evropa verovatno neće postati globalna supersila poput SAD ili Kine, ali će moći bolje da se nosi sa geopolitičkim okruženjem zasnovanim više na moći nego na pravilima.
EU trenutno uživa visoku podršku među svojim građanima, koji podržavaju veću jedinstvenost i aktivniju ulogu EU u zaštiti od globalnih bezbednosnih pretnji. Evropski lideri i njihovi partneri sada imaju jedinstvenu priliku i odgovornost da obezbede sigurniji i nezavisniji položaj Evrope u sve nestabilnijem globalnom okruženju.