Znam dosta viceva, ali su jako dugi (i dobri), i više vrede kada se lepo interpretiraju.
Muž kod švalerke. Samo što se počela radnja razvijati, začu se tresak spoljnih vrata.
-To je moj muž! Povika žena. Brzo na terasu, pa napolje.
Iziđe švaler na terasu, pogleda dole. Drugi sprat. Visoko.
-Hmmm...Ako se rukama uhvatim za ivicu terase, smanjiću rastojanje do zemlje i biće mi lakše da doskočim. Pomisli i učini...ali, kako se uhvatio za ivicu terase i opustio, pogledao dole. Visoko. Polomiću se.
Pokušao da se vrati na terasu, međutim, počeli da ga izdaju mišići. Neide. Poče se moliti Bogu....
-Bože! Bože! Ako postojiš, pomagaj. Nikad više neću ....
Otvori se nebo. Gleda ga Bog sa neba kako se muči, pa reče.
-Ovo nije u mom domenu. Tos su kurvarske stvari. Obrati se Đavolu za pomoć. Zatvori se nebo.
-Đavole, Đavole. Zapomaže jadnik na terasi.
-Ako te ima negde pomagaj.
Otvori se zemlja, i đavo iziđe. Gleda jadnika kako visi, pa reče:
-Ti znaš mene. Mogu da ti pomoglem, ali usluga za uslugu.
-Ma sve što kažeš, đavole, samo me vadi odavde.
-Hoću, ali tri puta da prdneš.
Čovek, nemavši kud, složi se i poče. Prviput. Vrrrrppp. Drugi put vrrrrppp. Treći put Vrrrpppp. Kada poče čovek pored njega da ga lakta i šapuće:
-Aman za aman, kolega. Zaspali ste na sastanku. Neslušate šta direktor govori, hrčete, a povrh svega počeli ste i da prdite.