Kako joj tepam - prva jutarnja mjesto da cutim da se i ne upitam koliko je sad sati .
U profilu sam napisala na licnim pitanjima zanimanje mirovina nikad mirna ,a to je sve tacno .
I kad sam bolesna i kad sam tuzna a tek kad se radujem nemam mira .
Ispred mene prozor na kom puca pogled ka obroncima visokih planina .Sunce i ako zubato u punom sjaju .
Sjetih se mog zeta iz Kanade i njegovih kratkih rukava u nedavnoj posjeti, sigurna da bi isto ponovio da je tu .
I Rusa sa mora, sigurna sam da se danas kupaju .
Kako ih je lijepo gledati iz obliznjih kafica u toplij odjeci koja nama prija a oni se ne namrste ulazeci u vodu .
Vanzemaljci mile mi majke .Oko moje kuce dolje na moru sve su skoro Rusi zauzeli .
Nikakve su komsije gledajuci nas i nasa druzenja .Ima jedan Sasa kojem se izdaleka vidi da je Rus .
On po nekad svrati da popije pravu lozu .Kazem mu nije votka ali reze .Smije se i odgovara ...Reze .
Vajka se da oni moraju da piju votku da bi pregurali hladne dane koje mi ne mozemo ni da zamislimo .
Kupio kucu od par stotina evrica a doruckuje sardinu iz konzerve i porce hljeba .
Tik je ispred nas izadje na terasu i htjela nehtjela vidim kako iz konzerve umace sardinu sa hljebim .
Sve su to jutarnje setnje mog mozga koji nikad ne miruje a prozor mami .
Ne samo prozor nego daljine ...Moja me Ravnica Carobnica zove i ceka .A tek koliko i kako ja nju .
Vjecita u mom bicu utkana velika mala meni mila .Doci cu ja trebaju mi krila - papiri .
Samo jos dva mjeseca i licna je gotova u mojim ce biti rukama . A tada put pod noge .
U profilu sam napisala na licnim pitanjima zanimanje mirovina nikad mirna ,a to je sve tacno .
I kad sam bolesna i kad sam tuzna a tek kad se radujem nemam mira .
Ispred mene prozor na kom puca pogled ka obroncima visokih planina .Sunce i ako zubato u punom sjaju .
Sjetih se mog zeta iz Kanade i njegovih kratkih rukava u nedavnoj posjeti, sigurna da bi isto ponovio da je tu .
I Rusa sa mora, sigurna sam da se danas kupaju .
Kako ih je lijepo gledati iz obliznjih kafica u toplij odjeci koja nama prija a oni se ne namrste ulazeci u vodu .
Vanzemaljci mile mi majke .Oko moje kuce dolje na moru sve su skoro Rusi zauzeli .
Nikakve su komsije gledajuci nas i nasa druzenja .Ima jedan Sasa kojem se izdaleka vidi da je Rus .
On po nekad svrati da popije pravu lozu .Kazem mu nije votka ali reze .Smije se i odgovara ...Reze .
Vajka se da oni moraju da piju votku da bi pregurali hladne dane koje mi ne mozemo ni da zamislimo .
Kupio kucu od par stotina evrica a doruckuje sardinu iz konzerve i porce hljeba .
Tik je ispred nas izadje na terasu i htjela nehtjela vidim kako iz konzerve umace sardinu sa hljebim .
Sve su to jutarnje setnje mog mozga koji nikad ne miruje a prozor mami .
Ne samo prozor nego daljine ...Moja me Ravnica Carobnica zove i ceka .A tek koliko i kako ja nju .
Vjecita u mom bicu utkana velika mala meni mila .Doci cu ja trebaju mi krila - papiri .
Samo jos dva mjeseca i licna je gotova u mojim ce biti rukama . A tada put pod noge .