Mediteranska unija je bazirana na Euromediteranskoj uniji nastaloj na tzv. Barcelonskom procesu iz 1995. godine sa 39. zemalja članica. Nakon osnivačkog samita održanog 13. i 14. jula ovoj uniji su pristupile Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska i Monako koje nisu učestvovale u Barcelonskom procesu 1995. godine.
Nakon pobjede na izborima u Francuskoj, Sarkoszy se odmah bacio na realizaciju ideje Mediteranske unije.
Sarkoszy u ovoj uniji vidi priliku za promociju mira između Izraela i njegovih arapskih susjeda.
23. oktobra 2007. Nicolas Sarkoszy pozvao je lidere svih zemalja Mediterana da učestvuju na samitu u Francuskoj gdje će osnovati političku, ekonomsku i kulturološku uniju zasnovanu na "principima striktne jednakosti".
U početku je ovakva ideja naišla na kritike nekih evropskih lidera, bilo je zabrinutosti oko odnosa između nove Mediteranske unije i već postojećeg Euromediteranskog partnerstva.
Mnogi su tvrdili kako ovakva unija može smanjiti i uticaj zakona Evropske unije u zemljama južne Evrope te im dozvoliti da izbjegnu pojedine zakone Evropske unije.
Početkom 2008. godine francuski ministar za evropska pitanja, Jean-Pierre Jouyet izjavio je kako ne postoji Mediteranska unija već Unija za Mediteran koja može biti samo nadopuna postojećim strukturama Evropske unije. Na sastanku sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel dogovoreno je kako će projekt uključivati sve članice Evropske unije a ne samo zemlje koje imaju izlaz na Mediteransko more.
Turska je nakon promjene plana djelovanja Meditreanske unije u Uniju za Mediteran pristala prisustvovati u projektu nakon što im je Francuska dala garancije kako Unija za Mediteran nikako ne može biti alternativa članstvu Turske u Evropskoj uniji. Ranije je Sarkoszy, koji je veliki protivnik ulaska Turske u Evropsku uniju, planirao kako bi Mediteranska unija mogla biti alternativa za Tursku umjesto članstva u Evropskoj uniji.
Mediteranska unija odnosno Unija za Mediteran će biti niža institucija od Evropske unije. Sarkoszy je na osnivačkom samitu izjavio kako će Mediteranska unija raditi na istim principima kao i Evropska unija.
Planovi osnivača Mediteranske unije su da se osnuje vijeće koje će imati rotirajuće predsjedništvo, slično kao i u Evropskoj uniji, a članice Mediteranske unije će surađivati na poljima trgovine, energetike, sigurnosti, borbe protiv terorizma i problemima sa ilegalnim imigrantima.
Jedna od ideja jeste i ta da se napravi veza između afričkih zemalja, Evrope i Bliskog istoka.Zanimljivo je da će Mediteranska unija imati zajedničko sudsko područje koje bi prema obećanju osnivača trebalo služiti borbi protiv korupcije, terorizma i kriminala.
Neki kritičari ove unije vjeruju kako je uključivanje svih članica Evropske unije u ovu uniju bio pogrešan potez s obzirom da bi Mediteranska unija bila puno određenija kada bi članice bile samo zemlje koje imaju izlaz na Mediteransko more.
Među kritičarima ove unije se nalazi i libijska vlada koja smatra kako je ova unija pokušaj slabljenja unije sjevernoafričkih zemalja odnosno Arapske lige.
Libijska vlada je poslala svog ministra vanjskih poslova Abdela Rahmana Shalghama u Tunis i Alžir kako bi razgovarali o ovome problemu.
Predstavnici Sirije, Egipta, Alžira, Mauritanije, Maroka i Tunisa su se dva dana prije formiranja Mediteranske unije sastali u Tripoliju kako bi raspravljali mogućnosti da u članstvo u Mediteranskoj uniji budu uključene sve zemlje Arapske lige, baš kako je to urađeno sa zemljama Evropske unije koje nemaju izlaz na Mediteransko more.
Dan kasnije, 12. jula 2008. godine predstavnici arapskih zemalja su održali mali sastanak u Parizu gdje su ponovo razgovarali o članstvu u Mediteranskoj uniji.
Zemlje Arapske lige su iznijele svoj skepticizam po pitanju uspjeha Mediteranske unije a sekretar Arapske lige Amr Mussa izjavio je kako regionalni problemi na Bliskom istoku moraju biti riješeni prije kreiranja Mediteranske unije.
Arapska liga je također pozvala Izrael da se odazove i odgovori na Međunarodne zakone i akte koji su donešeni protiv te zemlje prvenstveno misleći na oko 70 rezolucija Ujedinjenih nacija donešenih u proteklih 60 godina.
Na osnivačkom samitu koji je održan 13. jula 2008. su ipak bili prisutni svi lideri arapskih zemalja koje imaju izlaz na Mediteran, uključujući Mauritaniju i Jordan, osim Libijskog predsjednika i marokanskog kralja.
Članice novoformirane Mediteranske unije su:
Albanija, Alžir, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Kipar, Češka Republika, Danska, Egipat, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Izrael, Italija, Jordan, Latvija, Libanon, Litvanija, Luksemburg, Malta, Mauritanija, Monako, Crna Gora, Maroko, Holandija, Palestina, Poljska, Portugal, Rumunija, Slovačka, Slovenija, Španija, Švedska, Sirija, Tunis, Turska, Velika Britanija. Libija ima posmatrački status u ovoj uniji.http://www.mediainfo.ba/index.php/K...eranska-unija-odnosno-Unija-za-Mediteran.html
Nakon pobjede na izborima u Francuskoj, Sarkoszy se odmah bacio na realizaciju ideje Mediteranske unije.
Sarkoszy u ovoj uniji vidi priliku za promociju mira između Izraela i njegovih arapskih susjeda.
23. oktobra 2007. Nicolas Sarkoszy pozvao je lidere svih zemalja Mediterana da učestvuju na samitu u Francuskoj gdje će osnovati političku, ekonomsku i kulturološku uniju zasnovanu na "principima striktne jednakosti".
U početku je ovakva ideja naišla na kritike nekih evropskih lidera, bilo je zabrinutosti oko odnosa između nove Mediteranske unije i već postojećeg Euromediteranskog partnerstva.
Mnogi su tvrdili kako ovakva unija može smanjiti i uticaj zakona Evropske unije u zemljama južne Evrope te im dozvoliti da izbjegnu pojedine zakone Evropske unije.
Početkom 2008. godine francuski ministar za evropska pitanja, Jean-Pierre Jouyet izjavio je kako ne postoji Mediteranska unija već Unija za Mediteran koja može biti samo nadopuna postojećim strukturama Evropske unije. Na sastanku sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel dogovoreno je kako će projekt uključivati sve članice Evropske unije a ne samo zemlje koje imaju izlaz na Mediteransko more.
Turska je nakon promjene plana djelovanja Meditreanske unije u Uniju za Mediteran pristala prisustvovati u projektu nakon što im je Francuska dala garancije kako Unija za Mediteran nikako ne može biti alternativa članstvu Turske u Evropskoj uniji. Ranije je Sarkoszy, koji je veliki protivnik ulaska Turske u Evropsku uniju, planirao kako bi Mediteranska unija mogla biti alternativa za Tursku umjesto članstva u Evropskoj uniji.
Mediteranska unija odnosno Unija za Mediteran će biti niža institucija od Evropske unije. Sarkoszy je na osnivačkom samitu izjavio kako će Mediteranska unija raditi na istim principima kao i Evropska unija.
Planovi osnivača Mediteranske unije su da se osnuje vijeće koje će imati rotirajuće predsjedništvo, slično kao i u Evropskoj uniji, a članice Mediteranske unije će surađivati na poljima trgovine, energetike, sigurnosti, borbe protiv terorizma i problemima sa ilegalnim imigrantima.
Jedna od ideja jeste i ta da se napravi veza između afričkih zemalja, Evrope i Bliskog istoka.Zanimljivo je da će Mediteranska unija imati zajedničko sudsko područje koje bi prema obećanju osnivača trebalo služiti borbi protiv korupcije, terorizma i kriminala.
Neki kritičari ove unije vjeruju kako je uključivanje svih članica Evropske unije u ovu uniju bio pogrešan potez s obzirom da bi Mediteranska unija bila puno određenija kada bi članice bile samo zemlje koje imaju izlaz na Mediteransko more.
Među kritičarima ove unije se nalazi i libijska vlada koja smatra kako je ova unija pokušaj slabljenja unije sjevernoafričkih zemalja odnosno Arapske lige.
Libijska vlada je poslala svog ministra vanjskih poslova Abdela Rahmana Shalghama u Tunis i Alžir kako bi razgovarali o ovome problemu.
Predstavnici Sirije, Egipta, Alžira, Mauritanije, Maroka i Tunisa su se dva dana prije formiranja Mediteranske unije sastali u Tripoliju kako bi raspravljali mogućnosti da u članstvo u Mediteranskoj uniji budu uključene sve zemlje Arapske lige, baš kako je to urađeno sa zemljama Evropske unije koje nemaju izlaz na Mediteransko more.
Dan kasnije, 12. jula 2008. godine predstavnici arapskih zemalja su održali mali sastanak u Parizu gdje su ponovo razgovarali o članstvu u Mediteranskoj uniji.
Zemlje Arapske lige su iznijele svoj skepticizam po pitanju uspjeha Mediteranske unije a sekretar Arapske lige Amr Mussa izjavio je kako regionalni problemi na Bliskom istoku moraju biti riješeni prije kreiranja Mediteranske unije.
Arapska liga je također pozvala Izrael da se odazove i odgovori na Međunarodne zakone i akte koji su donešeni protiv te zemlje prvenstveno misleći na oko 70 rezolucija Ujedinjenih nacija donešenih u proteklih 60 godina.
Na osnivačkom samitu koji je održan 13. jula 2008. su ipak bili prisutni svi lideri arapskih zemalja koje imaju izlaz na Mediteran, uključujući Mauritaniju i Jordan, osim Libijskog predsjednika i marokanskog kralja.
Članice novoformirane Mediteranske unije su:
Albanija, Alžir, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Kipar, Češka Republika, Danska, Egipat, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Izrael, Italija, Jordan, Latvija, Libanon, Litvanija, Luksemburg, Malta, Mauritanija, Monako, Crna Gora, Maroko, Holandija, Palestina, Poljska, Portugal, Rumunija, Slovačka, Slovenija, Španija, Švedska, Sirija, Tunis, Turska, Velika Britanija. Libija ima posmatrački status u ovoj uniji.http://www.mediainfo.ba/index.php/K...eranska-unija-odnosno-Unija-za-Mediteran.html