EVROPA SE OSMJEHUJE U POLJSKOJ Ash: Noćna mora populizma u Poljskoj gotovo da je okončana
Uprkos tome što su na više načina bili nepošteni, ovi izbori bi mogli da zaustave i preokrenu potonuće Poljske u izborni autoritarizam kakav Viktor Orbán primjenjuje u Mađarskoj
Pogledajte prilog 1433643
Piše: Timothy Garton Ash, thebosniatimes.ba
23. Oktobra 2023.
Oni koji su se u nedjelju uveče zatekli u Poljskoj imali su rijetku priliku da iskuse trenutak političke radosti. Mladi glasači su stajali u redovima od ranog jutra, u nadi da će najzad vidjeti leđa ksenofobičnim nacionalistima i populistima koji njihovu zemlju vuku u prošlost; da će dokazati da je čak i na nepoštenim izborima, uprkos slabim izgledima, moguće pobjediti; da će vratiti Poljsku na put koji vodi u modernu evropsku budućnost. Onima koji su po zatvaranju birališta u 9 uveče još bili napolju dozvoljeno je da glasaju. Redovi su bili veoma dugački, pa su ljudi iz susjedstva donosili tople napitke za one koji su stajali napolju te hladne večeri. Jedan mladić iz Vroclava je slijedećeg dana izjavio u intervjuu da je morao ostati do kraja jer su ovo bili najvažniji izbori poslije izbora 1989.
Na dan izbora prošetao sam do biračkog mjesta u Varšavi s istim starim prijateljima s kojima sam prisustvovao historijskim izborima 4. juna 1989. S radošću su zaokružili po jedno ime s dugačkog spiska kandidata za parlament. S istom radošću su odbili da prime listiće za referendum koji je organiziran paralelno s izborima i odgovore na pitanja ispunjena predrasudama, poput onog o „mehanizmima prinudnog preseljenja“ za nezakonite imigrante koje navodno „nameće evropska birokratija“. Referendum je zapravo bio još jedan propagandni trik vladajuće partije Pravo i pravda (PiS). Vratili smo se kući u nervoznom iščekivanju.
Ana mi je rekla da je za razliku od 1989, kada je najsnažnije osjećanje bila nada, ovog puta dominirao strah. Njena ćerka, koja je 1989. imala samo 7 godina, rekla mi je da je najviše plaši ono što bi vladajuća partija mogla učiniti da obrazovnim programima zatruje umove mladih, uključujući i njenu sedmogodišnju ćerku, ukoliko osvoji još jedan mandat. A onda, oko 9 uveče, kada su pristigli rezultati prvih izlaznih anketa, strah je ustupio mjesto olakšanju, a onda radosti.
Uprkos tome što su samo djelimično bili slobodni, izbori organizirani 1989. godine otvorili su vrata demokratiji u Poljskoj. Uprkos tome što su na više načina bili nepošteni, između ostalog i zbog grube i lažljive propagande koju su širili mediji pod kontrolom države, ovi izbori bi mogli zaustaviti i preokrenuti potonuće Poljske u izborni autoritarizam kakav
Viktor Orbán primjenjuje u Mađarskoj.
Izlaznost je bila rekordna, gotovo 74% prema posljednjim podacima, što je za 10% više nego 1989. Suprotno trendovima koji preovlađuju na kontinentu, prve procjene pokazuju da je izlaznost među glasačima mlađim od 29 godina bila viša nego među onima starijim od 60. Izgleda da su mladi Poljaci konačno shvatili da je u pitanju njihova budućnost. Šta god da uslijedi, ovo je bio veliki dan za demokratiju. Ljudi su progovorili i pokazali da žele novu vladu.
Ako posljednje projekcije ne griješe, demokratske parlamentarne partije su osvojile uvjerljivu većinu u odnosu na PiS i njenog potencijalnog koalicionog partnera, ekstremističku partiju Konfederacja, koja je prijetila da uzme dobar dio glasova mladih.
Zašto je opozicija pobijedila? Bit će potrebno dosta vremena da to utvrdimo. Kao i obično, dio odgovora na pitanje šta je i kako navelo milione ljudi da glasaju onako kako su glasali ostat će skriven velom misterije. U svakom slučaju, mnogima je već dosta korumpirane, sitničave, nazadne, opskurantske vladavine partije koju predvodi 74-godišnji
Jarosław Kaczyński, hodajuća enciklopedija političkih resentmana.
Neki glasači su bili uznemireni upozorenjima opozicije da sukob PiS sa Bruxellesom može dovesti do Polexita. Pored boljeg odziva mladih glasača, na ovim izborima je prvi put zabilježeno da je glasalo više žena nego muškaraca. Važan dio motivacije iza visoke izlaznosti žena sigurno je bio trenutak kada je reakcionarna patrijarhalna partija na vlasti nametnula jedan od najstrožih zakona protiv abortusa u Evropi. Za izbore se prijavilo i više od 600.000 Poljaka u inostranstvu, ali njihov uticaj na rezultat ostaje (nažalost) neznatan.
Posebno priznanje treba odati
Donaldu Tusku, nosiocu vodeće opozicione liste, Građanska koalicija, u kojoj centralno mjesto zauzima stranka Građanska platforma, partija u kojoj je bio jedan od suosnivača početkom dvehiljaditih godina. Moram priznati da sam bio veoma skeptičan u pogledu izgleda ovog 66-godišnjaka, bivšeg predsjednika Evropskog savjeta, da se vrati u politički život. To mi je izgledalo kao da
Tony Blair pokušava da se vrati na čelo Laburističke stranke – mnogo je ljudi koji ne podnose Tuska, baš kao i Blaira. Ali on se uspješno izborio s baražima otrovnih laži i optužbama da je njemački kandidat. Zato je ova pobjeda u značajnoj mjeri njegova.
U Varšavu sam doputovao iz Istanbula, gdje moji liberalno-demokratski prijatelji provode dane u dubokoj depresiji poslije neuspješnog pokušaja ujedinjene opozicije da porazi predsjednika
Recepa Tayyipa Erdoğana na izborima održanim ranije ove godine. Na proljeće 2022. gledao sam kako ujedinjena opozicija u Mađarskoj gubi od Orbána. U Poljskoj sam podržavao prijatelje koji su zagovarali ujedinjenje opozicije za izbore, ali do ujedinjenja nije došlo. Moguće je da je ponuda tri odvojene opozicione liste – Tuskova Građanska koalicija, Treći put (lista dve partije koje su načelno prihvatljive liberalnim katoličkim glasačima) i Nova ljevica – zapravo uvećala broj glasova za opoziciju.
Još je rano. Moguće je da Kaczyński ima još prljavih trikova u rukavu. Gotovo je izvjesno da će predsjednik
Andrzej Duda prvo njemu ponuditi mandat da formira vladu, pa je moguće da će proći još mjeseci prije konačne smjene vlasti. Takođe, veoma raznolika opoziciona koalicija može proizvesti svadljivu vladu (pogledajmo primjer Njemačke).
Poslije toga opoziciju čeka ogroman posao poništavanja svih onih procesa kojima je vladajuća partija preuzela državni aparat. Upravo sam naučio novu poljsku riječ: dePiSizacija, sastavljenu po analogiji sa dekomunizacijom. Ali odstranjivanje PiS iz struktura poljske države će biti veliki izazov. To podrazumjeva vraćanje nezavisnosti sudovima, pretvaranje državnih medija u propisne javne servise, eliminiranje duboke političke penetracije u državne agencije i preduzeća, prilagođavanje granica okruga demografskim promjenama i još mnogo toga. Za to vrijeme, Duda će i dalje raspolagati širokim ovlašćenjima za stavljanje veta. Obnavljanje priliva novca iz EU fondova svakako će biti od koristi, ali niko zapravo ne zna kakvo je stvarno stanje javnih finansija u Poljskoj. Za to vrijeme u susjedstvu se vodi rat.
PiS je i ovog puta partija s najvećim brojem pojedinačno osvojenih glasova. U velikim gradovima je gotovo polovina glasova otišla opozicionim partijama, dok je PiS dobila manje od četvrtine. U ruralnim dijelovima zemlje bilo je obrnuto. Građanska platforma mora pokazati da je izvukla pouke iz grešaka učinjenih u prošlosti i da je spremna uvažiti potrebe one siromašnije, konzervativnije, katolicizmu posvećenije, seoske, provincijalne Poljske. Opozicija se takođe mora oduprijeti iskušenju osvete – iskušenju koje je tako divno prikazano u filmu
Andrzeja Wajde snimljenom po klasičnoj poljskoj komediji iz 19. stoljeća, Zemsta (Osveta), u kojoj dvojica Poljaka koji djele zamak pokušavaju uništiti jedan drugog.
Ali dosta o problemima. Dan poslije izbora primjetio sam da voditelji na nezavisnom kanalu TVN, koji podržava opoziciju, ne mogu prestati da se osmehuju – a sa njima ni ja. Noćna mora populizma u Poljskoj gotovo da je okončana. Od toga će čitava Evropa imati koristi.
(TBT, The Guardian)
