Etičnost književnosti

Dragoljub69

Buduća legenda
Poruka
26.820
Ne mislim samo na etičnost pojedih književnih dela...
Mada znamo da su tokom ljudske istorije mnoga književna
dela bila zabranjivana i čak su pravljene lomače od knjiga.

Elem,poznato je da je Isus Hrist u besedi na gori (5 poglvlje Novog zaveta I.H.po Mateju)
rekao da neće književnika biti poslednja (reč)!
Naravno da je u pitanju prilična optužba i pretnja zbog lažnih reči,zbog neistina koje pišu!
Šta mi danas,recimo vođeni kategoričkim moralnim imperativom (I.Kant i neprevaziđen
etički stav)koji kaže da je naš moralni stav ispravan ukoliko može da postane opštevažeći zakon,
možemo reči o književnosti?
Da li je moralna,ima li amoralnih knjiga,šta da se radi i treba li nešto,s nemoralnim delovima knjiga,
šta reči za cenzuru i autocenzuru,a šta za opskurne )po nekim grupacijama ljudi) tekstove i knjige...
Primer "Satanskih stihova" S.Ruždija nije najsvežiji,ali i dalje govori da nije u književnosti situacija
takva da je njom zadovoljna cela ljudska populacija...

Znam da je ovo i filozofska tema,ali imajući u vidu da se posetioci ovog pdv književnost bave baš
i neposredno književnošću-u pitanju je i njihov moralni integeitet,bar delimićno-koliko izdvajaju
svog vremena i svojih duhovnih aktivnosti bavljenju knjigama i književnim zapisima...
Dakle:Da li je književnost moralna i šta je to moralno,a šta nemoralno u književnosti?
 
Mislim da se to u Besjedi na gori odnosi na pisare, odnosno birokrate ili bankare u staroj Judeji, a ne na ono što danas podrazumijevamo pod književnicima.

Inače, rasprava o etičnosti književnosti, ili bilo koje druge umjetnosti, uvijek će se svesti na raspravu o tome da li su bitniji forma ili sadržaj. Koliko dobro treba biti napisana knjiga da možemo da pređemo preko neprihvatljive moralne ili idejne orijentacije? To je, u principu, stvar ukusa.
 
Ne mislim samo na etičnost pojedih književnih dela...
Mada znamo da su tokom ljudske istorije mnoga književna
dela bila zabranjivana i čak su pravljene lomače od knjiga.

Elem,poznato je da je Isus Hrist u besedi na gori (5 poglvlje Novog zaveta I.H.po Mateju)
rekao da neće književnika biti poslednja (reč)!
Naravno da je u pitanju prilična optužba i pretnja zbog lažnih reči,zbog neistina koje pišu!
Šta mi danas,recimo vođeni kategoričkim moralnim imperativom (I.Kant i neprevaziđen
etički stav)koji kaže da je naš moralni stav ispravan ukoliko može da postane opštevažeći zakon,
možemo reči o književnosti?
Da li je moralna,ima li amoralnih knjiga,šta da se radi i treba li nešto,s nemoralnim delovima knjiga,
šta reči za cenzuru i autocenzuru,a šta za opskurne )po nekim grupacijama ljudi) tekstove i knjige...
Primer "Satanskih stihova" S.Ruždija nije najsvežiji,ali i dalje govori da nije u književnosti situacija
takva da je njom zadovoljna cela ljudska populacija...

Znam da je ovo i filozofska tema,ali imajući u vidu da se posetioci ovog pdv književnost bave baš
i neposredno književnošću-u pitanju je i njihov moralni integeitet,bar delimićno-koliko izdvajaju
svog vremena i svojih duhovnih aktivnosti bavljenju knjigama i književnim zapisima...
Dakle:Da li je književnost moralna i šta je to moralno,a šta nemoralno u književnosti?

Književnost je kao Roršahov test. Svako gledajući u delo i posmatrajući svoje misli o njemu može da pogleda u svoju podsvest. Da li će ga to isprovocirati na moralno ili nemoralno ponašanje lična je obrada pročitanog. Ergo, književnost nije ni etična ni neetična. :hvala:
 
Književnost je kao Roršahov test. Svako gledajući u delo i posmatrajući svoje misli o njemu može da pogleda u svoju podsvest. Da li će ga to isprovocirati na moralno ili nemoralno ponašanje lična je obrada pročitanog. Ergo, književnost nije ni etična ni neetična. :hvala:
Moguće,ali samo ako ljudska dela i akcije nisu bar minorno pod uticajem bilo kog pročitanog književnog dela...
I u slučaju da ljudska dela u širem smislu (kosmološkom)ne smatramo od bilo kakvog značaja,a prihvatamo da na njih utiću
književna dela...
 
Poslednja izmena:
Mislim da se to u Besjedi na gori odnosi na pisare, odnosno birokrate ili bankare u staroj Judeji, a ne na ono što danas podrazumijevamo pod književnicima.

Inače, rasprava o etičnosti književnosti, ili bilo koje druge umjetnosti, uvijek će se svesti na raspravu o tome da li su bitniji forma ili sadržaj. Koliko dobro treba biti napisana knjiga da možemo da pređemo preko neprihvatljive moralne ili idejne orijentacije? To je, u principu, stvar ukusa.
Ja imam prevod V.Karađića u kom piše doslovce "...književnika..."
I forma i sadržaj mogu biti amoralni,a baš o tome I.H.i govori jer govori o laži književnika...Izmišljotinama...
A laž ređe biva moralna...:lol:(Recimo :da ti kažem da te tvoja ne vara,a znam nešto drugo nije održiva u književnosti jer je
u osnovi književnosti da objavi i istine i laži i spletke...Nije ta koja "čuti")
 
Moguće,ali samo ako ljudska dela i akcije nisu bar minorno pod uticajem bilo kog pročitanog književnog dela...
I u slučaju da ljudska dela u širem smislu (kosmološkom)ne smatramom od bilo kakvog značaja,a prihvatamo da na njih utiću
književna dela...

Književna dela utiču, manje ili više, na naše ponašanje, ali od samog čoveka zavisi kako će reagovati na njih, koja će reakcija izaći. Čovek je kao prizma. Zrak svetla koji padne na njega može se izraziti u duginim bojama, ali i kao mutna, prljava svetlost. Etičnost dela može se posmatrati jedino kroz čitaoce, ne mimo njih.
 
Ja imam prevod V.Karađića u kom piše doslovce "...književnika..."
I forma i sadržaj mogu biti amoralni,a baš o tome I.H.i govori jer govori o laži književnika...Izmišljotinama...
A laž ređe biva moralna...:lol:(Recimo :da ti kažem da te tvoja ne vara,a znam nešto drugo nije održiva u književnosti jer je
u osnovi književnosti da objavi i istine i laži i spletke...Nije ta koja "čuti")

Znam da u Vukovom prevodu piše "književnika", ali i dalje mislim da se ne odnosi na ono što danas nazivamo književnicima. Nebitno, možda se javi neki bolji poznavalac Novog zavjeta, da nam pojasni.
U svakom slučaju, mislim da književnost, da bi bila vrijedna, ne mora da bude ni istinita, ni tačna, jer umjetnost nije dokument. Ne mora da bude čak ni dobronamjerna. Književnost treba da bude iskrena, originalna i da bude odraz autorovog autentičnog talenta - neki bi rekli genija. Mnogo je pisaca koji su bili opterećeni raznim zabludama, ali ako nas njihova spisateljska vještina natjera da počnemo da tražimo izgovore za njihove pogrešne ideje i namjere, znači da su zaista dobro pisali.
 
Književna dela utiču, manje ili više, na naše ponašanje, ali od samog čoveka zavisi kako će reagovati na njih, koja će reakcija izaći. Čovek je kao prizma. Zrak svetla koji padne na njega može se izraziti u duginim bojama, ali i kao mutna, prljava svetlost. Etičnost dela može se posmatrati jedino kroz čitaoce, ne mimo njih.
Svakako da je ovo nesporno u našem planetarnom okviru...
Na,kao što sam i naglasio,mene više zanimaju sama književna dela,da li su moralna ili nisu.
Posebno iz rakursa poznavaoca različitosti moralnosti književnika! Nisu svi književnici
čistunci...Evo Basara je recimo čistunac...:manikir:King Barlikorn,alijas Đek...još moralniji od
napred pomenutog (bog da mu dušu...)...
 
Poslednja izmena:
Naravno, kad imamo djelo napisano sa istinski lošim i opasnim namjerama, ma koliko bilo dobro, ne može se očekivati da bude jasno javno prihvaćeno.

Najbolji primjeri koji mi padaju na pamet nisu iz svijeta književnosti nego filma. Neki filmovi Leni Rifenštal ili neki fašistički propagandni filmovi su naprosto genijalni (tako su mi rekle neke filmadžije), ali niko ne želi o tome naglas da priča ili da mnogo o tome piše.
 
Poslednja izmena:
Svakako da je ovo nesporno u našem planetarnom okviru...
Na,kao što sam i naglasio,mene više zanimaju sama književna dela,da li su moralna ili nisu.
Posebno iz rakursa poznavaoca različitosti moralnosti književnika! Nisu svi književnici
čistunci...Evo Basara je recimo čistunac...:manikir:King Barlikorn,alijas Đek...još moralniji od
napred pomenutog (bog da mu dušu...)...

Ne čitam Basaru, zbog toga sam se jedanput našao u nebranom grožđu u polemici sa quntinom. A ne čitam ga jer mi se ne sviđaju njegovi politički stavovi, što ne mogu da odvojim od njegovog dela.
 
Naravno, kad imamo djelo napisano sa istinski lošim i opasnim namjerama, ma koliko bilo dobro, ne može se očekivati da bude jasno javno prihvaćeno.

Najbolji primjeri koji mi padaju na pamet nisu iz svijeta književnosti nego filma. Neki filmovi Leni Rifenštal ili neki fašistički propagandni filmovi su naprosto genijalni (tako su mi rekle neke filmadžije), ali niko ne želi o tome naglas da priča ili da mnogo o tome piše.
Književnost ima celi niz zloupotrebljenih dela. Pre svega Bibliju. U svakom boljem krimiću postoji psihopata koji se poziva na Jovanovo Otkrovenje, ljudi koji traže opravdanje incesta o priči o Noi i njegovim ćerima, otmici žene i mužeubistvu Cara Davida, bratoubistvo Kaina, itd. Samo osvajanje Kanana od Mojsija popraćeno je terorom i genocidom. A u pitanju je knjiga koja je osnov tri religije.
S druge strane, to je knjiga u kojoj postoje divne scene ljubavi i požrtvovanja.
 
Književnost ima celi niz zloupotrebljenih dela. Pre svega Bibliju. U svakom boljem krimiću postoji psihopata koji se poziva na Jovanovo Otkrovenje, ljudi koji traže opravdanje incesta o priči o Noi i njegovim ćerima, otmici žene i mužeubistvu Cara Davida, bratoubistvo Kaina, itd. Samo osvajanje Kanana od Mojsija popraćeno je terorom i genocidom. A u pitanju je knjiga koja je osnov tri religije.
S druge strane, to je knjiga u kojoj postoje divne scene ljubavi i požrtvovanja.

Zloupotrebe su druga priča. Psihopati može i Ježeva kućica da bude motiv za zlocin, ali ja sam mislio na knjige svjesno napisane sa moralno neprihvtljivim namjerama.
 
Evo još jednog potpitanja o moralnosti književnosti,a to je da li su u svakom slučaju
motivi pisanja moralni? Recimo,komercijalni motiv...

Svakako komercijalni. Evo, kad Drašković ili pomenuti Basara napišu romane na stotinak stranica, samo da ih što pre prodaju, šta je to nego komercijala? A mi, lujke, jurnemo da ih kupimo, po navici...:think:

PS Da, pitanje je bilo o moralnosti... Pa, od nečeg mora da se živi...:lol:
 
Kad celu književnost svedeš na nekakvi opšti pojam morala, rezultat opet zavisi od tvog ličnog stanovišta koje zastupaš.
Mene ovi delovi pojedini tvog uvodnog posta malo bacaju na Platona i njegovu kritiku mimesisa.
Ako je književnost, kao deo umetnosti, odraz stvarnosti, onda ona samo oslikava stvarni nemoral,
jer nemoral je stvarna pojava, deo svakog društva, a književnost se bavi tim društvom, oslikava ga. Naravno sa izuzetkom one koja to ne radi. :D
Umetnost i nemoral su uvek na nekim granicama, često bliske...
Književnost ne mora da u potpunosti oslikava istinu, ne mora ni malo. Sem ako se ne radi o biografijama i novinarstvu.
I treba razlikovati knjige pisane o nekome/nečemu, od onih koje su inspirisane nečijim životom ili nekim događajem.
Onda se tu cenzuriše neistina, ako je neko delo predstavljeno kao slika jedne stvarnosti, a zapravo to nije.
A književnost je fikcija, mahom. I postoji ono što se zove umetnička sloboda.:)

Meni je bitan samo stil koji odgovara ili ne mom senzibilitetu. Sadržaj manje, naročito ako gledamo iz tog "moralnog" ugla. Tu mi je nebitan.
Ko što se pominje u jednom odlomku koji sam nedavno postovala ovde- sad kad je već sve ispričano, ostaje stil.
Od stila i talenta sve zavisi. Samim tim, ne bih cenzurisala nijedno delo, na kraju krajeva, nijedno delo nije krivo što je napisano, ali bih cenzurisala pisce-
one koji pišu o stvarima kojima nisu dorasli, i naravno one koji pišu, a bili bi korisniji da rade nešto drugo.
Ne volim knjige koje su pisane SA CILJEM da menjaju svest, niti one koje su pisane da šokiraju, i tome slično. Eto to mi je neki vrhunac nemorala.
A sam moral nije definisan, nego je naša lična odluka i stvar izbora.

Mnoge su knjige zloupotrebljene, možda i jedan od najpoznatijih primera i skandala- J'irai cracher sur vos tombes.
Da li je Boris Vijan ubio žensku? Ili Vernon Saliven? Ili beli crnac Li Anderson? Ne, nego poremećena osoba.
Knjiga može da poremeti samo već poremećenu percepciju, tj. čoveka iskrivljene svesti.




P.S. Ovo nije samo odgovor u skladu sa uvodnim postom i onim što traži tema, već kraći osvrt na sve ovo što ste pisali, a mrzelo me da citiram, pa se tražite. :lol:
P.P.S. Nastavite sa pisanijima, evo meni teme za seminarski... :mrgreen:
 
Meh, Platon je bio kontradiktorna gejčina, potpuno je patetična njegova kritika pesništva. On bi samo ditirambe i ode ostavio a Homera izbacio... no thanks, ja bih radije krvoproliće i čovekolike bogove nego moralnu državu i ljude :cool:
 
:lol:
P.P.S. Nastavite sa pisanijima, evo meni teme za seminarski... :mrgreen:
Evo ti za seminarski...
Zamislimo razvoj globalnopolitičkih odnosa prema sve većim dubiozama i konačno 3.WW
i totalno izumiranje ljudske rase i većina vrsta na ovoj planeti...Nakon hiljada godina stižu
vanzemaljci i već iz orbite senzori beleže inteligentne oblike...Ubrzo se nalaze u podzemnim
prostorima ostaci ljudske civilizacije...Knjige zbunjuju vanzemaljce,ali ubrzo dešifruju te čudne
"dokumente" i shvataju da su većina fikcije...Teško ili nikako shvataju čemu su služili...
Zaista,čemu služe izmišljeni svetovi i situacije,likovi,predeli u tim knjigama?
Jesu li zaista ljudi takvi ljubitelji laži ili su mazohisti pa uživaju da im književnici lažu i još
ih i dobro plaćaju za to...Ma i filmovi i filmska umetnost-ama isto...
(Eto za pravi seminarski rad...Od mene su profesorice padale na teme,ali su me obožavale...:mrgreen:)
 
Meh, Platon je bio kontradiktorna gejčina, potpuno je patetična njegova kritika pesništva. On bi samo ditirambe i ode ostavio a Homera izbacio... no thanks, ja bih radije krvoproliće i čovekolike bogove nego moralnu državu i ljude :cool:

:rotf::eek:Koji si ti kralj...Ma i ja mislim da mu "Država" bila namenjena samo za Švajcarsku i Japan...:hahaha::mrgreen:
(Nemoj više da aktuelizujete te varvare-vatra,zemlja i voda su im bili glavni "elementi"-to je dovoljno -to i
Perica zna da je truba...:manikir:
 
Meh, Platon je bio kontradiktorna gejčina, potpuno je patetična njegova kritika pesništva. On bi samo ditirambe i ode ostavio a Homera izbacio... no thanks, ja bih radije krvoproliće i čovekolike bogove nego moralnu državu i ljude :cool:

:lol::lol::lol: Zamišljam ga kako, na prve taktove Flojda, sa rukama na ušima beži i sapliće se o svoje 'aljine dok zvecka sandalicama. :lol:
Nije samo kritika pesništva, već umetnosti.. Dirnuo me u slikare! :evil: Al' pustimo njega ipak je ovo jedno novo, novo, novo vrijeme...

Dragoljube, legendo, hvala :hvala: :worth: :super:
 
Jes', al ja ga i dalje slušam čitav semestar :mrgreen: Bilo bi i podnošljivo da je on znao šta priča i misli, ovako u Državi piše jedno, u Ijonu drugo a u Fedru treće. Čas bi potpuno izbacio pesnike, čas ih stavlja iznad zanatlija i sofista. Dobro nije ni to pohvalno ali opet se razlikuje. Plus ono njegovo širenje pederastije, ogavno
 
Ćuti, zamisli da čitaš SVE od njega.. To je još najbolje. Republicu je uživancija čitati u odnosu na Kratila, Teeteta i mnoge druge.
A i pederacija je tad bila normalna ko što danas nije.
Generalno nisam nikad volela Platona. A njegovog učenika još manje, ali šta ću... Da se ja pitam filozofija bi počela od Nemaca da se uči. Do Francuza. I stop. :mrgreen:
 
Za Platona je i Russell rekao da je prvi,a moguće i poslednji metafizičar...:mrgreen:
Ne treba ga podcenjivati...Dobro je razumeti da i svaki filozof ima svoj razvojni put...
Ono šta je mislio u tridesetoj se bitno razlikuje u pedesetoj...
Od Witgensteina i Deride (leksićari)filozofi daleko ozbiljnije analiziraju svoje misli i iskaze
pre nego ih plasiraju...Lingvistička analiza i dekonstrukcija su metafiziku izjednačile s obićnom
mistikom...No neki neoidealizam i postmoderna se ponovo ušunjavaju u filozofiju...Neće dugo...:lol:
Etika nam ostaje kao ljudski izum za koegzistiranje (Robert to solidno rekao da je etika sasvim subjektivna)
tako da je dobro da i književnost kroz to sito malo prodrmamo...
To da li je baš sve tako sjajno i dobro u i od književnosti...
 
Ne podcenjujem ga, samo mi ne "leži"... radila sam, iz zabave, i onaj testić Koji ste filozof?. Platon 13 %, na prvom mestu su mi Sartre/Camus. Sva sam apsurdna. :mrgreen:

Naravno da nije sve sjajno u književnosti, samo je pitanje možemo li postaviti objektivne parametre za tu tamnu stranu.
 
Ne podcenjujem ga, samo mi ne "leži"... radila sam, iz zabave, i onaj testić Koji ste filozof?. Platon 13 %, na prvom mestu su mi Sartre/Camus. Sva sam apsurdna. :mrgreen:

Naravno da nije sve sjajno u književnosti, samo je pitanje možemo li postaviti objektivne parametre za tu tamnu stranu.

Ovo ti je sjajno pitanje...
Sagledavanje mogućih dejstava pri samom pisanju svakako od strane pisca...
Možda ne baš parametre,a i ne baš objektivne...
Moguće da bi bilo dobro da svaki pisac bude na vreme upoznat i s Dark književnošću
i s realnim pokazateljima dokle dopire...Bez tih znanja (a znanje je dobro i moralno
po definiciji ,je l)pisac može da odluta i pri tome zavodi za sobom mlađe i neupućene...
Bila je ovde na forumu jedna pesnikinja te Dark provijencije-sjajne je pesme pisala..Valerija
i još nekako drukčije...Moderatorka je bila...
Tamna strana meseca je zavodljivija od "tvog" A.Kamija...:lol:
 

Back
Top