Luda Srpska Druzina
Veoma poznat
- Poruka
- 14.416
Adesso tu
Nato ai bordi di periferia
dove i tram non vanno avanti più,
dove l’area è popolare,
è più facile sognare
che guardare in faccia la realtà...
Quanta gente giovane va via
a cercare più di quel che ha
forse perché i pugni presi
a nessuno li ha mai resi
e dentro fanno male
ancor di più.
Ed ho imparato che, nella vita,
nessuno mai ci da di più,
ma, quanto fiato, quanta salita,
andare avanti senza
voltarsi mai...
E ci sei adesso, tu,
a dare un senso ai giorno miei,
va tutto bene dal
momento che ci sei,
adesso, tu,
ma non dimentico tutti
gli amici miei che sono ancora là...
E ci si trova sempre più soli,
a questa età non sai... non sai,
ma, quante corse, ma quanti voli,
andare avanti
senz’arrivare mai...
E ci sei adesso, tu,
al centro dei pensieri miei,
la parte interna dei respiri.
Tu sarai la volontà
che non si limita,
tu, che per me sei già
una rivincita...
Adesso sai chi è
quell’uomo che c’è in me...
Nato ai bordi di periferia
dove non ci torno quasi più.
Resta il vento che ho lasciato
come un treno già passato,
oggi che mi sei accanto,
oggi che ci sei soltanto,
oggi che ci sei...
adesso tu.
Sada ti
Rodjen na ivicama periferije
gde tramvaji ne idu napred više
gde je površina popularna
i mnogo je lakše sanjati
nego gledati u lice realnosti...
Koliko mladih ljudi ode
da traži više od onoga što ima
možda zato što su udarci primljeni
niko ih nikada nije napravio
a unutra prave loše
još više
I ja sam naučio da u životu
niko nikada ne daje više
ali koliko uzdaha koliko penjanja
ići napred
bez okretanja ikad...
i tu si sada ti
da daš smisao mojim danima
sve ide dobro od momenta kad si tu sada ti
ali ne zaboravljam sve
prijatelje moje koji su još uvek tamo...
I uvek se osećamo više usamljeni
u ovo vreme ne znaš...ne znaš
ali kolike trke ali koliki letovi
ići napred bez
stizanja ikad...
i tu si sada ti u centru mojih razmišljanja
unutrašnji deo udisaja
ti bićeš volja
koja se ne ograničava
ti si za mene
već jedna osveta...
sada znam ko je ovaj
čovek koji je u meni...
Rodjen na ivici periferije,
gde se skoro i ne vraćam više
ostaje vetar kji sam napustio
kao jedan voz koji je već prošao
danas kada si mi blizu
danas kada si samo
danas kada si...
sada tu
Nato ai bordi di periferia
dove i tram non vanno avanti più,
dove l’area è popolare,
è più facile sognare
che guardare in faccia la realtà...
Quanta gente giovane va via
a cercare più di quel che ha
forse perché i pugni presi
a nessuno li ha mai resi
e dentro fanno male
ancor di più.
Ed ho imparato che, nella vita,
nessuno mai ci da di più,
ma, quanto fiato, quanta salita,
andare avanti senza
voltarsi mai...
E ci sei adesso, tu,
a dare un senso ai giorno miei,
va tutto bene dal
momento che ci sei,
adesso, tu,
ma non dimentico tutti
gli amici miei che sono ancora là...
E ci si trova sempre più soli,
a questa età non sai... non sai,
ma, quante corse, ma quanti voli,
andare avanti
senz’arrivare mai...
E ci sei adesso, tu,
al centro dei pensieri miei,
la parte interna dei respiri.
Tu sarai la volontà
che non si limita,
tu, che per me sei già
una rivincita...
Adesso sai chi è
quell’uomo che c’è in me...
Nato ai bordi di periferia
dove non ci torno quasi più.
Resta il vento che ho lasciato
come un treno già passato,
oggi che mi sei accanto,
oggi che ci sei soltanto,
oggi che ci sei...
adesso tu.
Sada ti
Rodjen na ivicama periferije
gde tramvaji ne idu napred više
gde je površina popularna
i mnogo je lakše sanjati
nego gledati u lice realnosti...
Koliko mladih ljudi ode
da traži više od onoga što ima
možda zato što su udarci primljeni
niko ih nikada nije napravio
a unutra prave loše
još više
I ja sam naučio da u životu
niko nikada ne daje više
ali koliko uzdaha koliko penjanja
ići napred
bez okretanja ikad...
i tu si sada ti
da daš smisao mojim danima
sve ide dobro od momenta kad si tu sada ti
ali ne zaboravljam sve
prijatelje moje koji su još uvek tamo...
I uvek se osećamo više usamljeni
u ovo vreme ne znaš...ne znaš
ali kolike trke ali koliki letovi
ići napred bez
stizanja ikad...
i tu si sada ti u centru mojih razmišljanja
unutrašnji deo udisaja
ti bićeš volja
koja se ne ograničava
ti si za mene
već jedna osveta...
sada znam ko je ovaj
čovek koji je u meni...
Rodjen na ivici periferije,
gde se skoro i ne vraćam više
ostaje vetar kji sam napustio
kao jedan voz koji je već prošao
danas kada si mi blizu
danas kada si samo
danas kada si...
sada tu
Poslednja izmena od moderatora: