Epilog

Iako je bio februar, zrak je već počeo mirisati na proljeće. Prve zrake sunca koje su
neodoljivo golicale obraze, nježno su milovale zemlju, budeći je iz uspavanog zimskog
sna. Prekrasni žuti cvjetovi jaglaca počeli su stidljivo promaljati svoje glavice po
zelenim rubovima staza i puteva.
Držeći se za ruke, uživali smo u jutarnjoj šetnji, a onda svratili u jednu ljetnu baštu i
naručili čaj od šumskog voća. Dok smo ispijali mirisni čaj, pričali smo o laganim temama,
a onda je razgovor skrenuo na našu omiljenu temu.

Volim kad mi daje savjete o pisanju. Nije sad da sam totalna neznalica, znam i ja ponešto,
ali kad on to priča sve izgleda tako jednostavno i jasno.
- Znaš, pisanje ti je kao da praviš kuću, - kaže mi, - Baš kao što graditelj koristi različite
alate, materijale i tehnike kako bi izgradio kuću, tako i pisac koristi različite riječi, stilove
i strukture kako bi izgradio priču.
Gledam ga i pažljivo slušam.
- Svaka riječ, svaki opis, svaki dijalog je poput cigle koja se pažljivo postavlja kako bi se
stvorila čvrsta osnova za priču.
- A šta je sa gredama i krovom što se stavlja na kraju? - pitam ga malo ozbiljno, malo
šaljivo.
- Vidi, - kaže mi, - isto je i sa gredama i krovom. Ne želiš da ti krov propadne ili da priča
na kraju izgubi svoj smisao, zar ne? Znači, grede moraju biti dobro postavljene da sve
ostane stabilno i funkcionalno, a uz sve to zajedno sa krovom doprinese estetici. Eto,
takav treba biti završetak priče. Da drži na okupu sve.
- Nešto smo zaboravili, - kažem naoko naivno, - šta ćemo sa prozorima, kakva je to kuća
bez njih?
- Ko je rekao da smo ih zaboravili? Priča je puna prozora. Kroz nju vidimo unutrašnje
svjetove likova koji nam otvaraju ljudske tajne, nove perspektive, iskustva, padove i uspone
što ih život nosi, mudrosti i ko zna šta još. Eto, to su ti prozori.
Klimam glavom zadovoljna njegovim odgovorom.
- Hoćemo li mi imati našu kuću? - pitam ga sa smiješkom dok usnama prinosim šolju
mirisnog čaja.
- Ne, - kaže ozbiljno, - mi ćemo imati dvorac, a ti ćeš u njemu biti moja princeza.
- Dvorac? - pitam ga s iznenađenjem i sjajem u očima, - od čega će biti napravljen?
- Od naših snova i nada, od smijeha, radosti i ljubavi i od svega što smo i što ikada želimo
biti, - gleda me toplo.
- A šta ako u taj dvorac dođe zmaj pa me odnese? - ne mogu da odolim, a da ga ne izazivam.
- Ništa lakše. Napisat ću tužni epilog za priču, - uzvrati mi istom mjerom i glasno se nasmija.
Tako mi i treba, mislim se dok uživam u njegovom smijehu što se po meni kao polen prosipa.

RiadaT.

 

[domatrios]

Zanimljiva ideja poređenja pisanja priče i gradnje kuće kao doma za zaljubljeni par.
I jedan i drugi aspekt pripadaju realnosti pa je i taj deo priče jasan i konkretan.
Uvođenje dvorca u priču priča se priklanja fantastici. Od čega se gradi dvorac? Od
snova i nadanja, dakle od nemateijalnog. Imamo jedan zanimljiv odnos stvarnosti i
maštanja. U srpskoj epskoj poeziji imamo više motiva gradnje dvorova, danju gradi
a noću razgrađuje.

U zapadnim bajkama simbol dvorca je nešto drugačiji. Dvorac simbolizuje moć,
autoritet i dominaciju. On može biti domaćin moćnog kralja, kraljice ili zle veštice,
predstavljajući centralizovanu vlast i kontrolu. Za junaka ili junakinju, dvorac može
predstavljati sigurno utočište ili cilj. To može biti mesto gde se suočavaju sa izazovima,
gde se nalazi dragocenost, ili gde se ostvaruje srećan završetak.

U nekim pričama, dvorac može biti metafora za zatvor ili ograničenje slobode.
Likovi se možda bore da pobegnu iz njega, što može simbolizovati borbu protiv
društvenih ograničenja ili ličnih izazova. U ovoj priči je dvorac nerealan jer je u
njemu prisutan i zmaj. Njegova uloga je remećenje harmonije, ali će u borbi sa
glavnim junakom biti poražen.

Simbol dvorca je prisutan i u realnom životu ali on nije ni malo bajkovit ni za
posmatrače ni za stanovnike samog zdanja.

 

[Riada]

Zanimljiva ideja poređenja pisanja priče i gradnje kuće kao doma za zaljubljeni par.
I jedan i drugi aspekt pripadaju realnosti pa je i taj deo priče jasan i konkretan.
Uvođenje dvorca u priču priča se priklanja fantastici. Od čega se gradi dvorac? Od
snova i nadanja, dakle od nemateijalnog. Imamo jedan zanimljiv odnos stvarnosti i
maštanja. U srpskoj epskoj poeziji imamo više motiva gradnje dvorova, danju gradi
a noću razgrađuje.

U zapadnim bajkama simbol dvorca je nešto drugačiji. Dvorac simbolizuje moć,
autoritet i dominaciju. On može biti domaćin moćnog kralja, kraljice ili zle veštice,
predstavljajući centralizovanu vlast i kontrolu. Za junaka ili junakinju, dvorac može
predstavljati sigurno utočište ili cilj. To može biti mesto gde se suočavaju sa izazovima,
gde se nalazi dragocenost, ili gde se ostvaruje srećan završetak.

U nekim pričama, dvorac može biti metafora za zatvor ili ograničenje slobode.
Likovi se možda bore da pobegnu iz njega, što može simbolizovati borbu protiv
društvenih ograničenja ili ličnih izazova. U ovoj priči je dvorac nerealan jer je u
njemu prisutan i zmaj. Njegova uloga je remećenje harmonije, ali će u borbi sa
glavnim junakom biti poražen.

Simbol dvorca je prisutan i u realnom životu ali on nije ni malo bajkovit ni za
posmatrače ni za stanovnike samog zdanja.

Hvala za dobar osvrt na tematiku priče.