- Poruka
- 21.084
Reč empatija je toliko puta napisana, izrečena, upotrebljena u poslednjih par godina,
da je postala baš izlizana i dosadna...
Hajde da je izližemo i mi još malkice, pa da objasnimo i sebi i drugima još jednom šta je
to što ovu reč čini skoro magičnom...
Empatije je u stvari sposobnost da osetimo ono što stvarno ne osećamo.
Empatijom prepoznajemo bol, ali i radost drugih, pa tumačenjem sopstvenim iskustvom
možemo podeliti osećanja sa drugima. Ona jeste priča o tome kako možemo biti neko
drugi... Poznato?
U skladu sa tim, manjak empatije čini da nas se uopšte ne tiče određeni čovek, čak
čitava društva. Manjak empatije ide dotle da čitava društva mogu umrtviti svoju osećajnost,
pa će se distancirati od svojih članova koje ostavljaju odbačene na margini. Poznato?
Empatija čini da možemo da zamislimo kakav je osećaj kad nas muče, kad smo gladni,
kad nekog izgubimo...
Prihvatanjem druge osobe u sebe, njenu patnju urezujemo u sopstveno biće, telo, dušu
i um i tada na njenu patnju reagujemo kao da je naša.
Ljubav je ta koja proširuje granice našeg sopstva, koje predstavlja prostor naših afiniteta
i bratstava. Tako da ljubav svojom milinom proširuje, a na svom vrhuncu poništava
sopstvene granice, pa saosećanja sa svim bićima na svetu postaju bezgranična.
Vilijem Vordsfort je empatiju nazvao "tiha tužna muzika čovečanstva"
Oni bez moći empatije, oni nasukani na ostrva sopstvenog "Ja", oni su gluvi za tu muziku.
Neosetljivi, nesaosećajni, tvrda srca, hladni, suženih granica sopstva, nesvesni da su
izgubili moralno i emocionalno čulo, plešu uz "tihu tužnu muziku čovečanstva", ali kao
igrači ispali iz ritma...
Empatični, potpišite se!
Evo, ja ću prva
Soradze
da je postala baš izlizana i dosadna...
Hajde da je izližemo i mi još malkice, pa da objasnimo i sebi i drugima još jednom šta je
to što ovu reč čini skoro magičnom...
Empatije je u stvari sposobnost da osetimo ono što stvarno ne osećamo.
Empatijom prepoznajemo bol, ali i radost drugih, pa tumačenjem sopstvenim iskustvom
možemo podeliti osećanja sa drugima. Ona jeste priča o tome kako možemo biti neko
drugi... Poznato?
U skladu sa tim, manjak empatije čini da nas se uopšte ne tiče određeni čovek, čak
čitava društva. Manjak empatije ide dotle da čitava društva mogu umrtviti svoju osećajnost,
pa će se distancirati od svojih članova koje ostavljaju odbačene na margini. Poznato?
Empatija čini da možemo da zamislimo kakav je osećaj kad nas muče, kad smo gladni,
kad nekog izgubimo...
Prihvatanjem druge osobe u sebe, njenu patnju urezujemo u sopstveno biće, telo, dušu
i um i tada na njenu patnju reagujemo kao da je naša.
Ljubav je ta koja proširuje granice našeg sopstva, koje predstavlja prostor naših afiniteta
i bratstava. Tako da ljubav svojom milinom proširuje, a na svom vrhuncu poništava
sopstvene granice, pa saosećanja sa svim bićima na svetu postaju bezgranična.
Vilijem Vordsfort je empatiju nazvao "tiha tužna muzika čovečanstva"
Oni bez moći empatije, oni nasukani na ostrva sopstvenog "Ja", oni su gluvi za tu muziku.
Neosetljivi, nesaosećajni, tvrda srca, hladni, suženih granica sopstva, nesvesni da su
izgubili moralno i emocionalno čulo, plešu uz "tihu tužnu muziku čovečanstva", ali kao
igrači ispali iz ritma...
Empatični, potpišite se!

Evo, ja ću prva
Soradze