Emotivni invalidi

Lako je biti pametan i vikati "Jeftini izgovori" kad ljudi ne znaju ni kako to izgleda...

Tako sam milion puta čuo kako ljudi pljuju stav nekih ljudi sa ulice "život me naterao", gde oni vrlo pametno obrazlažu da su oni mogli da su hteli, eto, kako su oni lično uspeli, tako su mogli i ovi...

Pre nego što krenete ljudima da sudite zbog određenih dela, stavite se u njihovu poziciju, a ukoliko niste u mogućnosti za to nemojte ni davati dijagnoze, analize, osude.

Ja ne sudim i ne dajem dijagnoze i ti to cini mi se znas.

Uporno odbijas da se mnoga stanja mogu promeniti ako se na tome radi i drzis se tvrdoglavo svoje price,OK vodicu racuna da ne komentarisem tvoje stavove,jer postaje pomalo dosaadan taj tvoj gard napadnutog,
 
Evo dva dana čitam Žabinu temu i svi se hvale da nemaju srce :lol:
ja im neverujem, ubeđen sam da je to samo odbrambeni mehanizam, da ne kažem maska :manikir:

Emotivni invalid je osoba koji teško otvara svoje srce – ikome! On je u stanju isključiti sve iz delova svog života i nikada ne dopustiti da iko u njegovom životu ima bilo kakvu važnu ulogu. Osim toga, ova osoba može i zna iscrpiti, a ostvarivanje stabilne i emotivne veze s ovom individuom je definitivno Sizifov posao! Reč je o „oštećenim“ ljudima kada su u pitanju sposobnost prepoznavanja i razumevanja potreba drugih. Ove osobe su često narcisoidne, nesposobne transcendirati sebe u drugo ljudsko biće, decentrirati se, što je osnova same ljubavi. Dakle, emotivni invalidi su osobe za koje je ljubav, kao vrhunsko dostignuće zrelosti, te fenomen davanja i primanja, apsolutno nedostižna emocija.

Šta mislite da li se oni rađaju kao takvi ili ih neke ˝sile˝ pretvore u ˝zver˝?
Da li se mogu promeniti?
ako da, kako?
ako ne, zašto?

ne slazem se u potpunosti s tobom,tj
smatram da osoba moze biti zatvorena jer se plasi povredjivanja(i to imati debeli problem po pitanju ljubavi),ali istovremeno biti divna prema ljudima koje voli,bilo da su to prijatelji ili rodbina...
isto tako mislim da su ljudi koji mogu da se poistovete sa drugima i njihovim emocijama,i koji da kazem jace upijaju te emocije imaju i vece sanse da budu zatvoreni,zbog straha,prevelikog senzibiliteta,i prevelikog psihoanaliziranja i filozofiranja kao odbrane od potencijalnog bola...

i ja bi isto upotrebila izraz emotivni defekt za ovo osobu koja ogranicava samo sebe,kao i za osobu koja je i losa prema drugima..taj izraz se koristi za mnoge obrazce ponasanja...
 
Ja ne sudim i ne dajem dijagnoze i ti to cini mi se znas.

Uporno odbijas da se mnoga stanja mogu promeniti ako se na tome radi i drzis se tvrdoglavo svoje price,OK vodicu racuna da ne komentarisem tvoje stavove,jer postaje pomalo dosaadan taj tvoj gard napadnutog,

Ja ne odbijam da se mnoga stanja mogu promeniti, nego ti odbijaš da se staviš u položaj ljudi koji su doživeli, preživeli nešto, koji nisu dobili neke karte po rođenju, koji su rasli u drugačijoj sredini. Svaki grad nosi drugačije odrastanje, da ne govorim o zemljama, kulturama, verama.

I nemam ja gard napadnutog, iskren da budem, mene baš briga, nego mi prosto bude smešno kako neki ljudi daju sebi tu slobodu da govore drugima ovo ili ono, a možda bi bili isti takvi, možda čak i gori da žive taj život koji živi ta osoba. Jer je lako meni da dođem i pričam kako neko ima jeftine izgovore, kako je neko ovakav ili onakav čovek zato što je uradio ovo ili ono, u ovoj ili onoj situaciji, dok ja nikad nisam ni bio u toj situaciji. I sad sam ja tu neka kao ljudska gromada, guru i ne znam ni ja šta... Miiiislim.

Uostalom, kada sam te pitao "ok, objasni mi to", bilo je "da ne dužim to može da se promeni"... Da, to je baš rešenje... Mnogi bi promenili štošta, niko ne živi loše zato što mu/joj je tako dobro i zato što želi da živi loše.
 
Ja ne odbijam da se mnoga stanja mogu promeniti, nego ti odbijaš da se staviš u položaj ljudi koji su doživeli, preživeli nešto, koji nisu dobili neke karte po rođenju, koji su rasli u drugačijoj sredini. Svaki grad nosi drugačije odrastanje, da ne govorim o zemljama, kulturama, verama.

I nemam ja gard napadnutog, iskren da budem, mene baš briga, nego mi prosto bude smešno kako neki ljudi daju sebi tu slobodu da govore drugima ovo ili ono, a možda bi bili isti takvi, možda čak i gori da žive taj život koji živi ta osoba. Jer je lako meni da dođem i pričam kako neko ima jeftine izgovore, kako je neko ovakav ili onakav čovek zato što je uradio ovo ili ono, u ovoj ili onoj situaciji, dok ja nikad nisam ni bio u toj situaciji. I sad sam ja tu neka kao ljudska gromada, guru i ne znam ni ja šta... Miiiislim.

Uostalom, kada sam te pitao "ok, objasni mi to", bilo je "da ne dužim to može da se promeni"... Da, to je baš rešenje... Mnogi bi promenili štošta, niko ne živi loše zato što mu/joj je tako dobro i zato što želi da živi loše.

Samo jos ovo i zavrsili smo.

Ti i niko ne zna sa cime sam se ja u zivotu suocila i koliko sam empatircna prema drugim ljudima.

Ocenjivati me i svrstavati u kategorije je prilicno neozbiljno.

Toliko .
.
 
Evo dva dana čitam Žabinu temu i svi se hvale da nemaju srce :lol:
ja im neverujem, ubeđen sam da je to samo odbrambeni mehanizam, da ne kažem maska :manikir:

Emotivni invalid je osoba koji teško otvara svoje srce – ikome! On je u stanju isključiti sve iz delova svog života i nikada ne dopustiti da iko u njegovom životu ima bilo kakvu važnu ulogu. Osim toga, ova osoba može i zna iscrpiti, a ostvarivanje stabilne i emotivne veze s ovom individuom je definitivno Sizifov posao! Reč je o „oštećenim“ ljudima kada su u pitanju sposobnost prepoznavanja i razumevanja potreba drugih. Ove osobe su često narcisoidne, nesposobne transcendirati sebe u drugo ljudsko biće, decentrirati se, što je osnova same ljubavi. Dakle, emotivni invalidi su osobe za koje je ljubav, kao vrhunsko dostignuće zrelosti, te fenomen davanja i primanja, apsolutno nedostižna emocija.

Šta mislite da li se oni rađaju kao takvi ili ih neke ˝sile˝ pretvore u ˝zver˝?
Da li se mogu promeniti?
ako da, kako?
ako ne, zašto?

Ne znam da li se mogu promeniti. Mera i merodavno otvaranje je kljuc svega. Ne moraju biti u velikoj ljubavi u stilu Orkanskih visova :roll:, cak je to i malo bolesno i totalno kontraproduktivno :lol:, ali neka mera je potrebna.

Tvrdim da je srecu nemoguce postici bez prave mere emocija. Kada kazem pravomerna emocija ne mislim na ono umetnicko sipanje emocija koje je i meni cesto preterano, vec neka doza emocija je prepotrebna.

- - - - - - - - - -

pa psihopate vrh evolucije<3

Supstrati bakra resavaju probleme Titanijo.:per:
 
Samo jos ovo i zavrsili smo.

Ti i niko ne zna sa cime sam se ja u zivotu suocila i koliko sam empatircna prema drugim ljudima.

Ocenjivati me i svrstavati u kategorije je prilicno neozbiljno.

Toliko .
.

Aha, a ti znaš šta su drugi prošli i sa čime su se suočili? Šta su mogli da urade, šta su morali, šta je bio jedini izlaz?

Ali isto tako ti ćeš dati sebi za pravo da nekome kažeš kako su to jeftini izgovori, ali nije lepo kada neko tebe oceni ili svrsta u kategoriju neku.

O tome ja i pokušavam da govorim.

Lično podržavam i taj stav "to su izgovori" jer to tera ljude na promenu, na bolje, stavi im neki kao prst u oko zbog koga bi trebalo da se pokrenu, i ja znam kakav uticaj ima ovo na ljude, koliko nekad i nije dobro sažaliti se nad nekim jer će to tu osobu samo gurnuti dublje ili će joj biti komforno tu gde jeste, ali opet ne treba ni preterivati u tome. Ja ne znam osobu koja živi loše jer je ona tako htela. Postoje tu bitni faktori kao što su:

Genetika, karakter, vaspitanje, okruženje, situacije, porodična atmosfera... Nije to tako bezazlena stvar, a ni ovo nije samo grupa reči koju možeš preskočiti sa tim "izgovori"...
 

Back
Top