Emocionalno inteligentni

Manga Hilux

Stara legenda
Poruka
84.354

EMOCIONALNO INTELIGENTNI LJUDI NIKADA NE RADE OVE 3 STVARI: Prihvataju i uspešno kontrolišu ono od čega većina beži​

Prema stručnjacima ljudi sa većim stepenom emocionalne inteligencije nemaju ove 3 navike.




Emocionalno inteligentni ljudi.jpg

Shutterstock
Ljudi koji poseduju emocionalnu inteligenciju i samopouzdanje imaju iskren odnos sa sobom i prihvataju emocije. Ne izbegavaju ih niti ignorišu, samo zato što im je neprijatno.I ne pokušavaju da ih eliminišu ili „poprave“ bez obzira koliko su neprijatna.

Kao rezultat toga, emocionalno sigurni ljudi imaju relativno miran i uravnotežen život. Ne reaguju preterano na stresore i izazove, i ne shvataju stvari previše lično. Tegobna osećanja i loša raspoloženja ne tretiraju kao neprijatelje od kojih treba bežati.

Ako želite da postanete emocionalno sigurniji i stabilniji, jedan od najboljih načina da to uradite je da identifikujete i eliminišete ove 3 loše navike iz svog života.

1. Ne kritikuju druge

Kritikovanje drugih hrani ego, ali samo na kratko, na duže staze uništava samopouzdanje osobe koja ponižava druge oko sebe. Ako veći deo vremena kritikujete druge ljude, cilj nije da budete od pomoći, već da se osećate dobro.


Korisna kritika je da učinite svet boljim mestom. Nekorisna kritika je da se vi osećate bolje.Kada ignorišete svoju nesigurnost, postajete zavisni od kritike, poručuju sa sajta Your Tango.
Ako želite da postanete emocionalno sigurniji, shvatite stvarnu ulogu koju kritika igra u vašem životu i preduzmite korake da je eliminišete. U početku će biti teško, ali na duge staze vredi truda.
Kritika drugih je oblik samopohvale. Mislimo da ćemo učiniti da slika visi pravo na našem zidu govoreći našim komšijama da su sve njihove slike krive.

2. Ne ignorišu sopstvena osećanja

Ignorisanje osećanja često dovodi do olakšanja u trenutku. Ali na duge staze može da deluje kao blokator za određene stvari. Na primer, uznemireni ste i zabrinuti nakon lošeg dana na poslu. Prijatelj vas pita kako se osećate, a ti odgovorite da ste dobro i da niste umorni. Vaš partner predlaže picu za večeru. Iako biste želeli da probate taj novi indijski restoran, ignorišete taj osećaj i odgovarate potvrdno.

Kada vas ljudi pitaju kako ste, ne kažete ništa osim dobrih stvari, prikazujući samopouzdanje i optimizam po svaku cenu. Iako je ponekad dobro da izbegnemo snažan intezitet emocija, navika da ignorišemo kako se osećamo može da bude veoma štetna za svakodnevno funkcionisanje.
Ako razmislite o tome, bol nije nužno dobar razlog da se nešto izbegne. Vežbanje je često bolno, ali vodi ka boljem zdravlju. Davanje iskrenih povratnih informacija je često bolno, ali dovodi do boljih rezultata. Štednja novca umesto trošenja često je bolna, ali vodi ka finansijskoj sigurnosti.
Samo zato što se osećate loše ne znači da su stvari loše. Mnoge od najvažnijih stvari u životu zahtevaju da se u početku osećate loše da biste se na kraju osećali mnogo bolje.
Ako po navici izbegavate nervozu, propuštate priliku da rastete i iskoristite nove mogućnosti.
Ako po navici izbegavate tugu, veoma je teško da se empatično povežete sa važnim ljudima u vašem životu.
Ako po navici izbegavate bes i frustraciju, veoma je teško postati asertivan i odlučan.

Ako želite da postanete emocionalno sigurniji i mentalno otporniji, postoje dve osnovne veštine koje morate da razvijete.
Sposobnost razlikovanja zdravog od nezdravog bola. Ponekad je loše osećanje signal opasnosti. Ali barem onoliko često, to je signal za potencijalni rast.
Sposobnost da se tolerišu teške emocije i da se ipak nastavi sa životom. Ako insistirate da se oslobodite svake teške emocije koju doživite, nećete imati više vremena ili energije da krenete ka stvarima koje zaista želite od života - svojim ciljevima i vrednostima.

3. Ne slede svoje misli tek tako

Kada postanete preterano odani svojim mislima, ograničavate svoju emocionalnu slobodu, a sa njom i sigurnost. Na primer, razmišljate o tome koju boju bluze da obučete, pitate se zašto je vaša cezar salata danas pomalo neobična ili pokušavate da zamislite šta šef misli tokom vaše prezentacije.

Način na koji obično razmišljate određuje kako se obično osećate. U kognitivnoj psihologiji, ovo je poznato kao teorija kognitivnog posredovanja. Kaže da stvari ne izazivaju emocije već naše misli o stvarima izazivaju da ih osetimo.
Na primer ako većinu dana provedete brinući o nekom predstojećem zadatku koji morate da obavite, šanse su velike da ćete se osećati prilično uznemireno. Ili ako ste ceo sat sastanka proveli razmišljajući o tome koliko su vaši zaposleni aljkavi i neefikasni, osećaćete se prilično iznervirano i ljuto.
Ukoliko želite da promenite kako se osećate i da postanete jači i emocionalno otporniji, morate da promenite način na koji razmišljate. Konkretno, važno je da ne verujete automatski da je misao istinita, korisna ili značajna.
Ljudski um će podjednako verovatno da proizvesti iracionalne, beskorisne ili obične nasumične misli koliko i suprotno.Ako želite da preuzmete kontrolu nad svojim emocionalnim životom, a ne da ga kontrolišete, morate naučiti da postanete dobar lider svojih misli.
Kao što svi dobri baštovani znaju, samo zato što nešto iskoči u vašoj bašti ne znači da treba da ostane. Čupanje korova je jednako važno kao i zalivanje ruža. Ne verujte svemu što mislite. Misli su upravo to - misli.
 
emocionalna inteligencija
kognitivna inteligencija

Koeficijent inteligencije
(količnik inteligencije,IQ) je numerički indikator stepena razvijenosti inteligencije. Izračunavase po formuli:
IQ = MU /KU - (mentalni uzrast / kalendarski uzrast)
IQ je urođena ne možemo je naučiti ni povećati zaslužna je za samo 10% – 20% životnog uspeha.
EQ nije urođena može se učiti i razvijati celog života
zaslužna je za 80% -90% životnog uspeha

Emocionalna inteligencija
preduslov uspešnog i sretnog života


Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osećaja, njihova mogućnost identifikovanja,razumevanja, sposobnost njihovog kontrolisanja i korišćenja za izražavanje misli
Možda je najbolja bit emocionalne inteligencije sadržana u poznatoj Aristotelovoj izreci :
Svako se može naljutiti – to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stepena, u pravom trenutku,zbog ispravnog razloga i na ispravan način – to nije lako”(Aristotel, prema Goleman,1997).

Emocionalnu inteligenciju predstavlja sklop više sposobnosti : sposobnost samorazumevanja, samokontrole, samouverenosti sposobnost empatije.
Emocionalna inteligencija nije suprotna, već samo različita, komplementarna sposobnost u odnosu na racionalnu inteligenciju

Hauard Gardner je prvi pomenuo da postoji sedam različitih vrsta inteligencije, a da je emocionalnainteligencija jedna od njih

Pojam emocionalneinteligencije obradio je Danijel Goulman u svojoj knjizi„Emocionalna inteligencija“, objavljenoj 1994

Prema Goulmanu, model emocionalne inteligencije se sastoji od nekoliko bitnih komponenata
Samosvest –sposobnost „čitanja“ sopstvenih emocija i shvatanje kakav uticaj imaju na okolinu
Lično donošenje odluka – proučavanje sopstvenih postupaka i poznavanje posledica
Upravljanje osećanjima – spoznavanje šta je podloga osećanja
Prevazilaženje stresa – naučiti opuštati se i razumeti važnost opuštanja
Empatija– razumevanje tuđih osećanja i uvažavanje različitosti mišljenja
Komunikacija– razgovarati o osećanjima sa razumevanjem i biti dobar slušalac
Samootkrivanje– razumevanje potrebe za otvorenošću i poverenjem, naučiti kada i kako govoriti o svojim osećanjima
Pronicljivost– prepoznavanje obrazaca u ličnom i životu drugih ljudi
Samoprihvatanje– umeti prihvatiti svoje mane, umeti ceniti svoje vrline
Lična odgovornost – preuzeti odgovornost i umeti prepoznati posledice ličnih odluka i reagovanja
Samopouzdanje– umeti izložiti svoje brige i osećanja bez ljutnje i pasivnosti
Grupna dinamika –spoznati kada pratiti, a kada voditi
Rešenje konflikta – model „pobediti/osvojiti“pri pregovaračkom kompromisu

Emocionalnainteligencija je drugačiji način da se bude pametan.

Emocionalnainteligencija uključuje
znanje o onome šta osećamo i korišćenje ličnih osećaja za donošenje dobrih odluka u životu.

inteligencije :

Emocionalna inteligencija je veština dobrog upravljanja mučnim raspoloženjima i veština kontrole nagona.
Ona znači i to da smo motivisani i ostajemo puni nade i optimistični i onda kad doživljavamo neuspehe na putu do nekog cilja.
Emocionalnainteligencija je i empatija,veština osećanja emocija drugih ljudi i sposobnost učestvovanja unjihovim emocijama

Ljudska su lica naša ogledala.

Na licima svojih bližnjih vidimo svoju sliku.
Kakva je ta slika, lepa ili ružna?To zavisi od nas samih.

Koliko si pravih knjiga pročitao u životu?Koliko si puta rekao najbližima volim te i oprosti?

Koji je najveći izraz EQ inteligencije ?
Želja i sposobnost da učimo čitavog života i da se učenjem menjamo!

OTISCI SRCA


Na svemu što dotaknemo ostaje naš trag
Tvoja je soba puna otisaka tvojih prstiju Ima ih svuda: na nameštaju, prozorskom staklu, kvakama, knjigama...
Na svemu što dotaknemo ostaje naš trag.I na ljudima koje susrećemo ostavljamo svoj trag.
Naša ljubav, razumevanjei saosećanje ostavlja na ljudima otiske naših srca, našeemocionalne inteligencije.

Emocionalnainteligencija na delu:

Često ne možemo promeniti stvarnost, ali ...UVEKmožemo promeniti način na koji je gledamo i reagujemo na nju.
Čovekov život izgrađenje od 10% onoga što mu se stvarno događa u životu
i od 90% načina kako nato gleda

Emocionalnainteligencija(EQ) je sposobnost ljudi da prepoznaju osecanja svog okruzenja i shodno tome odreaguju(ne po sablonu).
EQ se bitno razlikuje od IQ(stvarna inteligencija).
Emocionalna inteligencija se uči od najranijeg zivotnog doba.
Prave smernice u razvoju EQ kod dece daju roditelji, skola,...
Razvijenost EQ se upravo "meri"posmatranjem reakcije deteta kada je ono izlozeno potencijalnoj,socijalnoj ili verbalnoj agresiji.
EQ ne treba poistovecivati saABREAGIRANJEM(rasterecenje).
Potiskivanje rasterecenja je uzrok psihickih poremecaja, a to pokazuje neujednacen razvoj EQ.
 
Poslednja izmena:
Šta jeemocionalna inteligencija
Ako razmislimo o deci koju susrećemo u svakodnevnom životu složićemo se da gotovo svakog dana nailazimo na decu za koju bi mogli da kažemoda su agresivna prema drugoj deci ili da lako odustaju od zadatakakoje ne mogu da reše, pokazuju nepoštovanje prema drugima i sl.
Marko je osmogodišnjak koji obožava fudbal, ali je veoma uznemiren i želi da napusti trening jer ne uspeva da postigne pogodak.
Vaša objašnjenja o tome kako je počeo da trenira tek premesec dana ne nailaze na njegovo razumevanje.
Ivina mama je u stalnom grču kada treba da ode po svoju trogodišnjakinju –vaspitačica iz vrtića se svakodnevno žali da je Iva preagresivna u kontaktima sa decom.
Damira, uzorna maturantkinja, upravo je svojim zaprepašćenim roditeljima objavila da više ne namerava da izađe iz kuće jer misli da je predebela.
Sve su to realne situacije koje nisu samo problemi naših roditelja već se dešavajuu svim delovima tzv. razvijenog sveta.
I šta da radimo sa tim?
Prvo, moramo da prihvatimo činjenicu da su sva ta deca bistra -pametna, i da njihov problem ne leži u tome što nisu inteligentna,već u tome što nisu razvila emocionalne veštine koje su nužne za uspeh u raznim životnim situacijama.
Izražavanje i shvatanjevlastitih osećanja, samokontrola, društvenost, sposobnost rešavanjaproblema u saradnji s drugima, upornost, ljubaznost, poštovanje iempatija.
Ono što oni nisu razvili naziva se EMOCIONALNAINTELIGENCIJA.
To je veština koja je ključna za uspeh u životnim situacijama.
Goleman je i sam u svojoj knjizi „EQ”(emocionalna inteligencija) naveo kako se pojavio svetski trend ukojem današnja deca imaju više emocionalnih problema od ranijih naraštaja: deca su usamljenija, depresivnija, podložnija ljutnji i neposlušnosti, nervoznija, sklonija zabrinutosti, impulsivnija iagresivnija.

Šta je EQ?
Prvu definiciju EQ dali su Peter Salovej i Džon Maje, dvojica psihologa s univerziteta „Jejl”, 1990 godine.
Kao što vidite,koncept o kojem govorimo relativno je noviji, mada se njegovi začeci mogu pronaći u svim teorijama koje govore o postojanju više vrsta inteligencije - intrapersonalna i interpersonalna inteligencija.
Postoji pet osnovnih područja na koja se odnosi emocionalnainteligencija:
1. samosvesnost emocija - prepoznavanje, imenovanjei razumevanje uzroka vlastitih emocija. Npr. dete koje je svesno svojih emocija neće samo reći «osećam se loše» već će moći da navede da li se oseća ljuto, povređeno, ljubomorno, uzbuđeno,tužno ili uplašeno…
2. pravilno nošenje s emocijama - razvoj samokontrole u raznim situacijama, povećanje broja odgovora na emocionalno nabijene situacije.
Npr. umesto da reagujemo šakom koristimo reči
3. samomotivacija - razmišljanje, planiranje i rešavanje problema uz korišćenje kontrole impulsa, pojačanje tolerancije na frustraciju i razvoj odložene nagrade dok se nedostigne zadati cilj, s druge strane razvoj nade i optimizma, odnosno pojačane motivacije kod deteta (samomotivacije)
4. empatija -prepoznavanje i razumevanje emocija drugih ljudi. Ako je dete u stanju da prepozna kako se drugi osećaju, automatski dolazi do smanjenja zadirkivanja, fizičkih obračuna…
5. socijalne veštine - nošenje s emocijama u društvenim situacijama, razvoj
harmoničnih odnosa sa drugima, razvoj senzibiliteta za tuđe potrebei želje, razvoj aktivnog slušanja i razvoj onih osobina koje volimo da pripišemo "dobrom" čoveku.
Tako sastavljen koncept je oduševljeno prihvaćen jer je omogućio da se jednostavno nazovu sve one veštine koje bi dete trebalo da usvoji kako bi izraslo u roduktivnu i srećnu osobu.
Većinu tih emocionalnih veština usvakodnevnom životu uzimamo kao nešto što se podrazumeva i čime ne moramo da se bavimo.
Međutim, da li je to baš tako?
Očigledno je da nam situacija u kojoj se danas nalazimo ukazuje da to ipak nije tako i da bi emocionalne veštine trebalo da postanu sastavni deo bavljenja detetom.
Posebno zbog toga što se sve te veštine mogu naučiti.
Naime, za razliku od klasično shvaćene inteligencije (sposobnost snalaženja u novim situacijama), za kojuznamo da je većim delom genetski uslovljena, kod emocionalneinteligencije ta genetska uslovljenost nije utvrđena u većoj meri,ali je za nju značajno da se ona može graditi - učiti tokom ćitavog života.
A da je izuzetno važno naučiti je u ranim godinama deteta ukazuje niz istraživanja koja naglašavaju da deca s"visokom EQ postižu bolji uspjeh u školi, da lakše pronalaze posao,zadržavaju ga i postižu bolje uspehe u njemu, odnosno osobe s"visokom EQ bolje uspevaju u različitim područjima svog života -zadovoljniji su i uspešniji.
Ko bi trebalo decu da nauči emocionalnim veštinama?
Vaspitači i učitelji mogu da kažu daje to prvenstveno zadatak roditelja, a s" druge strane roditelji bi mogli da navedu da je vrtić/škola najbolji poligon za učenje socijalnih veština.
Sigurno su u pravu oni koji tvrde da se timene bave, barem ne dovoljno, u vrtiću i školi. Većinu tih veština,kod one dece koja su visoko emocionalno inteligentna, razvijala je porodica.
Međutim, danas je porodica postala mala zajednica sa maksimalno 4-5 članova koji se vide u manjem delu dana a i tako okrnjena sve manje se bavi razvojem svih društvenih veština.
Znači da se krug zatvara i ponovno vraća, i upućuje na sve koji su u direktnom kontaktu s detetom – vaspitače i učitelje, ali prvenstveno roditelje.

Kadabi trebalo krenuti s razvojem emocionalnih veština?

Uodgovoru na to pitanje neka nas vodi činjenica, koju su potvrdila istraživanja, da deca koja su pokazivala pojačanu agresiju u vrtićkom uzrastu, kao tinejdžeri su skloniji delikventnom ponašanju, uzimanju droga i sl.
Kako pomoći djeci da odrastu u emocionalno zdrave osobe?
Dobra vest je da stvarno možemo nešto da učinimo i imamo tu moć da izvršimo promenu i pomognemo našoj deci da izrastu u emocionalno zdrave osobe. Naizgled, najlakši načinje da postanemo osobe kakve bi hteli da sutra budu naša deca.
Svi smo modeli svojoj deci, svaki put kada smo u interakciji s detetom imamo mogućnost da ga naučimo, da mu pokažemo emocionalne veštine.
Zapamtimo da deca uče gledajući nas šta radimo a ne ono što im pričamo. Ne bi trebalo da se plašimo naših grešaka ako iz njih znamo i da naučimo - time imamo mogućnost da pokažemo deci da niko nije imun na neuspeh, ali da imamo snage za novi početak.
 
emocionalna inteligencija
kognitivna inteligencija

Koeficijent inteligencije
(količnik inteligencije,IQ) je numerički indikator stepena razvijenosti inteligencije. Izračunavase po formuli:
IQ = MU /KU - (mentalni uzrast / kalendarski uzrast)
IQ je urođena ne možemo je naučiti ni povećati zaslužna je za samo 10% – 20% životnog uspeha.
EQ nije urođena može se učiti i razvijati celog života
zaslužna je za 80% -90% životnog uspeha

Emocionalna inteligencija
preduslov uspešnog i sretnog života


Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja osećaja, njihova mogućnost identifikovanja,razumevanja, sposobnost njihovog kontrolisanja i korišćenja za izražavanje misli
Možda je najbolja bit emocionalne inteligencije sadržana u poznatoj Aristotelovoj izreci :
Svako se može naljutiti – to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do ispravnog stepena, u pravom trenutku,zbog ispravnog razloga i na ispravan način – to nije lako”(Aristotel, prema Goleman,1997).

Emocionalnu inteligenciju predstavlja sklop više sposobnosti : sposobnost samorazumevanja, samokontrole, samouverenosti sposobnost empatije.
Emocionalna inteligencija nije suprotna, već samo različita, komplementarna sposobnost u odnosu na racionalnu inteligenciju

Hauard Gardner je prvi pomenuo da postojisedam različitih vrsta inteligencije, a da je emocionalnainteligencija jedna od njih

Pojam emocionalneinteligencije obradio je Danijel Goulman u svojoj knjizi„Emocionalna inteligencija“, objavljenoj 1994

Prema Goulmanu, model emocionalne inteligencije se sastoji od nekoliko bitnih komponenata
Samosvest –sposobnost „čitanja“ sopstvenih emocija i shvatanje kakav uticaj imaju na okolinu
Lično donošenje odluka – proučavanje sopstvenih postupaka i poznavanje posledica
Upravljanje osećanjima – spoznavanje šta je podloga osećanja
Prevazilaženje stresa – naučiti opuštati se i razumeti važnost opuštanja
Empatija– razumevanje tuđih osećanja i uvažavanje različitosti mišljenja
Komunikacija– razgovarati o osećanjima sa razumevanjem i biti dobar slušalac
Samootkrivanje– razumevanje potrebe za otvorenošću i poverenjem, naučiti kada i kako govoriti o svojim osećanjima
Pronicljivost– prepoznavanje obrazaca u ličnom i životu drugih ljudi
Samoprihvatanje– umeti prihvatiti svoje mane, umeti ceniti svoje vrline
Lična odgovornost – preuzeti odgovornost i umeti prepoznati posledice ličnih odluka i reagovanja
Samopouzdanje– umeti izložiti svoje brige i osećanja bez ljutnje i pasivnosti
Grupna dinamika –spoznati kada pratiti, a kada voditi
Rešenje konflikta – model „pobediti/osvojiti“pri pregovaračkom kompromisu

Emocionalnainteligencija je drugačiji način da se bude pametan.

Emocionalnainteligencija uključuje
znanje o onome šta osećamo i korišćenje ličnih osećaja za donošenje dobrih odluka u životu.

inteligencije :

Emocionalna inteligencija je veština dobrog upravljanja mučnim raspoloženjima i veština kontrole nagona.
Ona znači i to da smo motivisani i ostajemo puni nade i optimistični i onda kad doživljavamo neuspehe na putu do nekog cilja.
Emocionalnainteligencija je i empatija,veština osećanja emocija drugih ljudi i sposobnost učestvovanja unjihovim emocijama

Ljudska su lica naša ogledala.

Na licima svojih bližnjihvidimo svoju sliku.
Kakva je ta slika, lepaili ružna?To zavisi od nas samih.

Koliko si pravih knjigapročitao u životu?Koliko si puta rekao najbližima volim te i oprosti?

Koji je najveći izraz EQ inteligencije ? Želja i sposobnost daučimo čitavog života i da se učenjem menjamo!

OTISCI SRCA


Na svemu štodotaknemo ostaje naš trag
Tvoja je soba puna otisakatvojih prstiju Ima ih svuda: na nameštaju, prozorskom staklu, kvakama, knjigama...
Na svemu što dotaknemoostaje naš trag.I na ljudima koje susrećemo ostavljamo svoj trag.
Naša ljubav, razumevanjei saosećanje ostavlja na ljudima otiske naših srca, našeemocionalne inteligencije.

Emocionalnainteligencija na delu:

Često ne možemo promeniti stvarnost, ali ...UVEKmožemo promeniti način na koji je gledamo i reagujemo na nju.
Čovekov život izgrađenje od 10% onoga što mu se stvarno događa u životu
i od 90% načina kako nato gleda

Emocionalnainteligencija(EQ) je sposobnost ljudi da prepoznaju osecanja svog okruzenja i shodno tome odreaguju(ne po sablonu).
EQ se bitno razlikuje od IQ(stvarna inteligencija).
Emocionalna inteligencija se uči od najranijeg zivotnog doba.
Prave smernice u razvoju EQ kod dece daju roditelji, skola,...
Razvijenost EQ se upravo "meri"posmatranjem reakcije deteta kada je ono izlozeno potencijalnoj,socijalnoj ili verbalnoj agresiji.
EQ ne treba poistovecivati saABREAGIRANJEM(rasterecenje).
Potiskivanje rasterecenja je uzrok psihickih poremecaja, a to pokazuje neujednacen razvoj EQ.
Ovako gledajuci...
ispade da sm bas emocionalno inteligentan...
ali sta to vredi...
Zivot nije skup formula pa da pobedjuje ko ima veccu cifru.
Doduse, manje sam imao problema nego mnogi verovatbo jer sam prepoznavao neke stvari
Ono od Aristotela je fenomenalno treba znati kad se naljutiti na kpga na koji naccin i do kog stepena..
 
Poslednja izmena:
Ovako gledajuci...
ispade da sm bas emocionalno inteligentan...
ali sta to vredi...
Zivot nije skup formula pa da pobedjuje ko ima veccu cifru.
Doduse, manje sam imao problema nego mnogi verovatbo jer sam prepoznavao neke stvari
Ono od Aristotela je fenomenalno treba znati kad se naljutiti na kpga na koji naccin i do kog stepena..
jesi drug moj ! pratim ja tvoja pisanja i sitacije u koje zapadaš
Reaguješ kulturno i sa merom :ortaci: Ja sam drugačiji i svestan sam toga , pokušavam da držim to pod kontrolom :(
I ovo je jako bitno :
Koji je najveći izraz EQ inteligencije ?
Želja i sposobnost da učimo čitavog života i da se učenjem menjamo!
 
Kada vas ljudi pitaju kako ste, ne kažete ništa osim dobrih stvari, prikazujući samopouzdanje i optimizam po svaku cenu.

Da..to radim u poslednje vreme..mada, mogu da kažem ( ili napišem) da nisam ok, da nisam dobro.

Posle tog odgovora čujem pitanje "Zašto"...a postoji nešto što ne mogu da podelim sa drugima.

Ne znam kako da podelim taj problem.
 
Koji je najveći izraz EQ inteligencije ?
Želja i sposobnost da učimo čitavog života i da se učenjem menjamo!
Da pojednostavim malo stvar :
U stvari EQ možemo svesti na 2 stvari . Svesnost i ljubav

Svesnost : Samosvest , svest prema drugim ljudima , svest u prostoru i vremenu , svest u odnosu na ceo svet . Mikro i makro kosmos oko nas
Svest o Tvorcu ( Bogu , energiji ,bezobličnosti,stvarima....) iz čega proizilazi svesnost o sebi ,svom umu,svom telu , životu uopšte i svemu u njemu sadržanom

Ljubav : Beskromisnu , strpljivu, mirnu , iskonsku, saosećajnu , nežnu postojanu iz koje proizilazi sigurnost , samouverenost i samokontrola

Ako u nekom biću postoje ove dve reči u punom njihovom značenju onda je to dokaz emotivne intelegencije
💛❤️

Uči se putem života i iskustvom koje putem njega stičemo
Učimo, učimo i na kraju pred smrt kad treba da sve znamo umremo glupi :navodnik:
Pošto sam svestan svoje svesnosti i ima ljubavi u meni za čitav svet
Može se reći da sam " Emotivno intelegentan":mrgreen:
Prem da mi to ništa ne znači niti mislim da bi vama trebalo da znači
 
Ima istine mada mislim da je i šire od toga. U današnjem svetu je za kvalitetan život potrebno više vrsta inteligencije - pored osnovne, kognitivne moći, potrebna je i socijalna, emocionalna, jaka spatijalna (za snalaženje u prostoru i učenje raznih novih veština tipa vožnja auta) i tome slično. Sebe lično ne smatram nešto emocionalno inteligentnim, na kognitivnom nivou prepoznajem obrasce koje treba da sledim ali su problem jaki impulsi i burne emocije koje me često ometaju u racionalnoj primeni ovih pravila iz uvodnog posta, guraju me ka nepoznatim putevima itd.
 

Back
Top