Elokvencija

David Hume: "Elokvencija, kada je na najvišoj visini, ostavlja malo prostora za razum ili razmišljanje; obraćajući se u potpunosti mašti ili osećanjima, hipnotiše voljne slušaoce i pokorava njihovo razumevanje."
--------------

Jean-Jacques Rousseau: "Ne budimo zaslepljeni mudrim sjajem kojim se često prekrivaju greške i laž."

- Mudri sjaj je upravo elokvencija. Zahvaljujući njoj neka popularna učenja, koja u sušini nemaju dubinu ili su čak i pogrešna, se smatraju mudrim. Nedostatak zdravog razuma i logike se nadoknadjuje metaforičkim izražavanjem i maglovitim misticizmom.

Elekvenicija je moćna. Ostavlja snažan utisak na slušaoce ili čitaoce. To je razlog što se inače inteligentni i obazrivi ljudi mogu naći u njenoj zamci i i nekritički prihvatati sve što im se kaže.

Vodje kultova imaju talent da tihim, smirenim i ravnomernim glasom najpre opuste i "hipnotišu" slušaoce, a potom im vešto, strasno i ubedljivo prenose ideje koje su protivne zdravom razumu, ali koje oni prihvate i vide kao istinu.
 
Ne gresis i drago mi je da si to istakao. :) Posla sam od pojma elokvencije koju je Hume imao u vidu. Demagogija jeste vest govor koji se sluzi obmanama za pridobijanje siroke narodne mase. Ali, se vise odnosi na politiku. Stari Grci su je odvajali od govora za vodjenje duse, pa su elokvenciji davali svojstvo slatkorecivosti i laskanja.

Elokvencija je pozeljna posto predstavlja sposobnost i vestinu lepog i jasnog izrazavanja. Danas se taj pojam obicno koristi u tom znacenje. Medjutim, moze biti negativna ako njome lukavi ljudi zavode slusaoce da bez razmisljanja i analiziranja prihvataju neke ideje koje nemaju solidnu, logicnu osnovu.
 
Poslednja izmena:
Ne gresis i drago mi je da si to istakao. :) Posla sam od pojma elokvencije koju je Hume imao u vidu. Demagogija jeste vest govor koji se sluzi obmanama za pridobijanje siroke narodne mase. Ali, se vise odnosi na politiku. Stari Grci su je odvajali od govora za vodjenje duse, pa su joj davali svojstvo slatkorecivosti i laskanja.

Elokvencija je pozeljna posto predstavlja sposobnost i vestinu lepog i jasnog izrazavanja. Danas se taj pojam obicno koristi u tom znacenje. Medjutim, moze biti negativna ako njome lukavi ljudi zavode slusaoce da bez razmisljanja i analiziranja prihvataju neke ideje koje nemaju solidnu, logicnu osnovu.
Ko cuti mudar je. Pametnom dosta spomena. Inteligentnom i znacaja. A politicaru... Kazes, pridobijanje mase?
 
Nije uvek mudro cutati. Zavisi od situacije. U ovom slucaju Black_star je pokazao da je mudar kada je postavio pitanje, jer se nije usaglasavalo s njegovim shvatanjem. Time je pokazao da nista ne prihvata bez razmisljanja. Ako je osoba koja iznosi neko misljenje iskrena uvek ce biti spremna da odgovori, kao i da prizna gresku kada joj se na nju ukaze. Nece se ljutiti posto ce korist biti obostrana.

Ali, ako je misljenje autorativno i nastoji se predstaviti kao superiorna, apsolutna istina u koju se ne moze sumnjati, niti dalje istrazivati, onda je problematicno i dogmaticno. Za politicare nisam nista rekla, vec sam navela da se pojam demagogije najcesce koristi u politici. To je opste misljenje, a ne samo moje.
 
Black_star, s obzirom da sam pomenula stare Grke nisam se precizno izjasnila, jer je elokvencija latinska rec. Kod Grka se vestina lepog govora nazivala retorikom. Retorika se cenila, ali je zbog sofista takodje dobila i pogrdno znacenje praznorecivosti ili lepih reci bez sadrzaja. Neki od sofista su ucili kako da se recima postigne ono sto se zeli, cak i da se valjan argument omalovazi vestim recima. U tu svrhu se koristio i psiholoski efekt. Elokvencija danas ima pozitivno znacenje mada se vezuje i uz slatkorecivost i laskanje.
 
Ponekad se ne setim da kazem sve sto sam nameravala, ali se moze dopuniti. :) Ne postoje uvek lose namere i lukavstvo. Covek jednostavno moze biti u zabludi u koju iskreno veruje i ako je elokventan efikasno je prenese drugima. Zato jednostranost nije dobra. Pre nego sto se nesto prihvati treba razmisliti, razmotriti razlicita shvatanja ili argumente za i protiv, pa tek onda doneti zakljucak.

To se narocito odnosi na duhovnost. Fizicki svet je realizovan i odredjen logosom. U njemu postoje zakonitosti (istine) koje se mogu vise-manje sa sigurnoscu spoznati. Ali, kada se predje u sferu duhovnosti, ili viseg nerealizovanog potencijala fizickog sveta i zivota, onda nema konacne istine posto je taj potencijal sam po sebi beskonacan.

To je i jeste razlog sto ucimo dokle god smo ovde. Istinska duhovnost podstice razvoj i ne predstavlja svoja uverenja kao konacnu istinu. Ucenja koja to cine, vec pokazuju da u njima dominira zatvoren um i i izvesna doza nerazumevanja.
 
Постоји ли уопште коначна истина?
Ја не верујем у то. Заправо, не верујем да би један ум могао да је обухвати.

Шта ако је коначна истина као пузле разбацана по нашим умовима?
Свако има по делић или два, мудријима 10,20....
🤔

Зато књиге, зато слике, зато музика..
Забележити свој део.
Ух.
 
Poslednja izmena:
To je i jeste razlog sto ucimo dokle god smo ovde. Istinska duhovnost podstice razvoj i ne predstavlja svoja uverenja kao konacnu istinu. Ucenja koja to cine, vec pokazuju da u njima dominira zatvoren um i i izvesna doza nerazumevanja.

Постоји ли уопште коначна истина?
Ја не верујем у то. Заправо, не верујем да би један ум могао да је обухвати.

Шта ако је коначна истина као пузле разбацана по нашим умовима?
Свако ме по делић или два, мудријима 10,20....
🤔

Зато књиге, зато слике, зато музика..
Забележити свој део.
Ух.
Platon je zastupao glediste o nebeskim idejama, kao pojmovima koji se mogu spoznati za zivota...Nije bio agnostik.
Verovao je u ono sto ce kasnije Srednji vek uobliciti kroz izraz (ili frazu): "Kako na nebu, tako i na zemlji..."
Smatrao je da daemon coveka ipak dopire do nebeskih pojmova koji se mogu shvatiti kao istiniti...Ali valja ih otkriti i sa njima ziveti.
Agnosticko bi bilo pitanje: "Ko zna sta je to?"...Ali nebesko bi bilo: "To je definitivno to..." ;) To sledi pre ili kasnije, zavisi od coveka i njegove namerenosti. :)
 
Svidja mi se poredjenje sa slagalicom Ната Ли. :) :heart: Sto se tice istine imamo slicno misljenje. Konacna istina je izvan domena naseg razumevanja, jer je nematerijalna sustinska celovitost fizickog sveta.

Fizicki svet je ekspanzija i razjedinjenost te celovitosti, pa sve u njemu nosi deo istine. Bas kao u slagalici. Zato je razmena misljenja dragocena. Kada se delovi spoje otkriva se i veca povrsina slike ili dobija bolji uvid u celinu.

Ali, delovi nikada ne mogu obuhvatiti celinu posto manje ne moze sadrzati vece. Mi uvek otkrivamo istinu delimicno i to samo u momentu svesne celovitosti u kojoj um koristi puni svesni kapacitet i postaje jedno s dusom i duhom. Takav spoj se aktivira/podstakne spoljasnjim nadrzajem ili kroz interakciju s drugim bicima.

Mada, ne smemo zaboraviti da nasa inteligencija nije najsavrsenija, iako se to nama cini. Nasa planeta se nalazi u nezamislivom mnostvu nebeskih tela. Verujem da se i na drugima nalaze bica koja mogu imati kompleksnije razumevanje od naseg.

Black_star je pomenuo Platona koji je isticao da pored fizickog, materijalnog ili pojavnog sveta postoji i nematerijalni, nevidljivi, ali vecni i sustinski svet ideja. Mi smo interakcija ta dva sveta. Zato i osecamo suprotne nagone. U zavisnosti koji nagon biramo zavisi kako se razvijamo.

U hriscanstvu je bog konacna istina. Iako je Jedan u isto vreme je i troje. Zasto? Zato sto je vecni, zivi smisao koji samo pokretom i transormacijom zadrzava tu karakteristiku. Kako? Stalnim sazimanjem i sirenjem, spajanjem i razdvajanjem. Hinduizam to poredi s disanjem.

Zapis na Smaragnoj ploci - "Kako gore, tako dole." - govori o istom principu razvoja u fizckoj, zemaljskoj sferi. Mi imamo Jednu svest unutar koje postoje tri razlike. Osecanja (dusa) Um (misli) i Razum (znanje). U momentu njihovog spoja spoznajemo istinu, ali tada dodje i do razdvajanja i daljnjeg traganja. Tako se uvek dostize i postize novo i dublje razumevanje ili istina.
 

Back
Top