Cionizam je pokret za stvaranje jevrejske nacionalne države na deliću teritorije osmanske države u kojoj je jevrejski milet brojao sličan broj pripadnika,kao i slovenske hrišćanske grupe,tipa Srba ili recimo,Bugara.
Jevreji nisu izmislili ideju nacionalne države i zadnji su osmanski milet koji se u nju uklopio i to tek kad je već i vranama na granama bilo jasno da od osmanskog komonvelta neće ostati ni kamen na kamenu. Trudim se,evo,ali nikako da uvidim zašto baš Jevreji,uz Kurde,jedini ne bi smeli da stvore nacionalnu državu na razvalinama imperije u kojoj su bili značajna populacija.
Kako to obično biva,u sklopu stvaranja svojih homogenih nacionalnih država,Grci i Turci su proterali jedni druge. Grozno! Ali,gle čuda,o tome se danas više ne govori. Pa,ta niste valjda očekivali od Grka da tetoše Turke posle svega ili od Turaka da neguju još grčkih secesionista u njedrima!? Jednako tako,ne govori se o arapskim Jevrejima koji su prognani iz zemalja u kojima su živeli preko hiljadu godina,kada je Izrael osnovan. Pa,ta niste valjda očekivali da arapske zemlje progutaju knedlu izraelske pobede nad združenim arapskim armijama,bez ikakve odmazde. Treba biti realan.
Ovo pozivanje na osećaj za realnost,naravno,još uvek ne znači da su "naši" profesionalni humanisti,gluvo i daleko bilo,postali neosetljivi za ljudsku patnju. Ma kakvi! Razne kvazianarhiste, kvazikomuniste i nadriislamiste širom sveta, recimo,objedinjuje žacnutost palestinskom patnjom. Međutim,pripadnici nove svetske kvazi-avangarde nisu megalomani koji bi kritikovali sve razmene stanovništva a priori,recimo indijsko-pakistansku,niti su pesimisti koji bi sjetno klimali glavom nad sve i jednom "humanom" razmenom stanovništva,kao nad žrtvama cunamija ili neke druge više sile. Ne,ne,nikako. Srećom postoji jedna paradigmatična razmjena stanovništva,izraelsko-arapska,čija će polovina (arapske izbjeglice iz Izraela) postati ultimativni primer nepravde za evropsku neolevicu i arapsku neodesnicu. Slike jevrejskih prognanika iz arapskih zemalja,naravno,ne uzbuđuju ove "humaniste" preterano. Budući da se radi o Jevrejima,verovatno postoje neki opravdani razlozi zbog kojih su proterani.
Ma hajte,molim vas! Mora da su i orijentalni Jevreji u mislima podržavali mrske cioniste ili su se bavili nekom drugom jevrejskom zavereničkom delatnošću. Vajkaju se naglas ili u sebi naši desničari i islamisti. Evropski levičari ionako misle da su imuni na antisemitizam te da im je isti nepripisiv. Ponekad mi se čak čini da nemali dio evropske javnosti podsvesno uživa u tome da su i Jevreji konačno postali „dobri stari Evropljani“,sad kad konačno imaju svoju nacionalnu državu koja po definiciji primenjuje silu i ureduje i nije uopšte bolja od ostalih poznatih nacionalnih država. Baš kao raspuštena/zapuštena deca na ulici,za koju nema veće sreće od toga kad vide štrebere kako su se umrljali blatom,baš kao rođeni uličari.
Ipak,kao Sarajliji,Bosancu i Jugoslovenu,najdirljivije mi je kad se Balkanci,koji svakih par decenija presele stotine hiljada ljudi zbog njihovog porekla,počnu snebivati nad jednom polovinom izraelsko-arapske razmene stanovništva. Nije li malo dvolično kada oni koji smatraju najnormalnijim da Srbija,Crna Gora,Republika Srpska,Federacija BiH,Hrvatska,Grčka,Turska ili Bugarska stvore nacionalne države (ili entitete) i "humano" razmene stanovništvo sa susedima,pred slikom palestinskih izbeglica odjedanput postanu humanisti opšte prakse i profesionalni univerzalisti,bez kancelarije i računa?
Naročito je iritantno kad vrli balkanski demografi posegnu za tvrdnjom kako je u "Palestini" bilo malo Jevreja. Ni kraće,ni netačnije rečenice! Prvo i osnovno: u vreme nastanka cionizma nije bilo Palestine,postojao je samo osmanski sirijski pašaluk i u njemu jerusalimski sandžak. Drugo: u istom tom sirijskom pašaluku je bilo mnogo Jevreja,posebno u jerusalimskom sandžaku,a još je bitniji njihov ukupan postotak u stanovništvu Imperije koja se raspada. Jevreji su bili osmanski milet koji je brojao stotine hiljada pripadnika na teritoriji zajedničke imperije. Koliko je procentualno bilo Grka u Solunu? Ne samo da je Grka u Solunu bilo daleko manje nego Jevreja u Jerusalimu,nego ih je bilo manje nego Jevreja u samom Solunu. Svejedno,Solun - nekadašnja Republika Džudija (Jevrejska Republika) – danas je grčki grad! Ili,recimo,koliko je Turaka bilo u Izmiru? Ili je,u ovom kontekstu, možda uputnije nazvati ovaj maloazijski grad koji je početkom XX veka još uvek imao neospornu grčku većinu,njegovim grčkim imenom: Smirna? Koliko je,dakle,procentualno bilo Turaka u Smirni,kad je Smirna postala delom Republike Turske? Naravno,ponovo mnogo manje nego što je procentualno bilo Jevreja u Jerusalimu,u isto to vreme. Svejedno,Smirna je danas turski grad.
Ukratko,ko god hoće da kritikujemo cionizam u sklopu kritike nacionalne države kao takve,bujrum,ali praviti od cionizma bauka,a od Jevreja koloniste koji su se s Marsa spustili u "Palestinu" (ili, tačnije, u južne dijelove Damaštanskog pašaluka = sirijska Hercegovina) je smešno. Izrael je komad bivšeg Osmanskog carstva koji je zapao osmanske Jevreje i njihovu braću iz drugih zemalja,baš kao što je Srbija dio bivšeg Osmanskog carstva koji je zapao osmanske Srbe i njihovu austro-ugarsku braću ili što je Grčka komad bivšeg Osmanskog carstva koji je zapao osmanske Grke. Jadne Kurde nije zapalo ništa,pa vidimo kako se do dana današnjeg prema njima odnose raznorazni k´o bajagi jednoverni režimi,počev od turskog preko sirijskog pa do iračkog ili sličnovernog – šijitskog, iranskog.
Osmanski Jevreji su u jednom momentu uzeli svoju sudbinu u svoje ruke i počeli da rade na razvijanju svoje zastave nad svojim komadićem osmanske teritorije. Uzgred,za sve neobaveštene,Izrael bi nastao i bez Balfourove deklaracije. Ista nije služila za instaliranje Jevreja u njihovu prapostojbinu,gde je već postojala ogromna jevrejska zajednica, ka kojoj je već uveliko gravitirala sva jevrejska dijaspora – nego za instaliranje Britanaca kao dilbrokera ili pismejkera. Dobri stari princip: zavadi,pa vladaj. Koga bi Britanci razvađali,ako se Jevreji i Arapi ne bi zavadili. Da su Britanci stvarno stigli ovamo s ciljem stvaranja jevrejskog nacionanog doma,a ne britanske narodne milicije,ne bi kasnije ograničavali jevrejsko useljavanje,sve jednom belom knjigom za drugom.
E sad,možda se nekom i ne sviđa cela ta ideja po kojoj i Jevreji mogu da budu ista g***a kao i ostali,pa umesto mesijanskog carstva pravde i jednakosti uspostave nacionalnu državu sa svim njenim manama. Eh,pa za takve ima stara sefardsko-balkanska narodna: Kome se ne sviđa večera,eno mu pendžera!
Budući da na Balkanu prevladava etničko poimanje nacije i nacionalno poimanje države i naši filosemiti i naši antisemiti bi trebali smatrali logičnim da Jevreji imaju isti onakav odnos prema Izraelu kakav Srbi izvan Srbije imaju prema Srbiji,Bošnjaci izvan BiH prema BiH ili Hrvati izvan Hrvatske prema Hrvatskoj. Ne postoji ni jedan BiH/SFRJ Jevrejin koji nema najbližu familiju u Izraelu što vrlo često i ne mora da bude slučaj sa Srbima u Hrvatskoj (koji ne moraju uvek imati porodicu u Srbiji) ili sa Hrvatima u Srbiji (koji ne moraju uvek imati rodbinu u Hrvatskoj). Samim tim,pitanje odnosa prema Izraelu za SFRJ-Jevreje nije samo pitanje odnosa prema Svetoj Zemlji ili prema etničkoj državi (zaštitnici od svih budućih Holokausta),nego i pitanje odnosa prema članovima porodice koji žive u Izraelu. Ukratko,svi oni koji bi da nas vole kao Jevreje,pod uslovom da se ogradimo od Izraela,kucaju na davno zazidana vrata. Tačno,izraelsko maslo nije za ramazana,prvenstveno zbog toga što nacionalne države po definiciji ne učestvuju u ramazanskim takmičenjima proizvođača masla. Izrael je legitimna nacionalna država,čije delovanje ako nije iznad evropskog proseka sigurno nije mnogo ispod njega.
Svaki izgubljeni ljudski život je tragedija,ali kad sledeći put krenete da delegitimizacijom Izraela još više postponirate neizbežni izraelsko-palestinski sporazum, samo imajte na umu da je u izraelsko-arapskom sukobu (ne samo izraelsko-palestinskom,nego i izraelsko-jordanskom,izraelsko-egipatskom,izraelsko-iračkom i sl.) u svih poslednjih sto godina na svim stranama živote izgubilo manje ljudi nego u proteklom jugoslovenskom građanskom ratu.
Ne verujem da bi neki realni čitalac Prometeja htio ili imao razloga da poruče očiglednu činjenicu da je izraelsko-arapski sukob praćen mikroskopom,s daleko većim zanimanjem nego li unutar-muslimanski,pa čak i muslimansko-hrišćanski sukobi. Ovo poređenje nije kuknjava prosečnog nedotupavnog izraelskog desničara kome se ne dopada što „samo“ njemu ne daju da malo bude velesila,nego pokušaj iskrene introspektive i spoljašnjeg sagledavanja. Eventualni razlozi evropskog sekularno-post-hrišćanskog patološkog uživanja u posmatranju izraelsko-palestinskog sukoba već su gore ovlaš naznačeni,a što se tiče muslimanskih reakcija na isti,čovek ne može a da se ne zapita zašto su u očima određenih muslimanskih društava i država jevrejski i hrišćanski šamari ili kontrašamari toliko različiti,pa da su na ove prve navikli i oguglali,a da ovi potonji dovode do iskakanja svih osigurača iz ama baš svih grlića. Moglo bi se poći daleko,pa ustvrditi da je taj bes vjerovatno posledica činjenice da izvesne muslimanske (namerno ne kažem islamske) tradicije hrišćane još i prihvataju kao dostojne protivnike,dok u Jevrejima vide potpuno nemuževne anderdogove. U takvom viđenju stvari,gubiti od hrišćana nije ugodno,ali je još uvek časno i prihvatljivo. Istovremeno,gubiti od Jevreja je sramno i nedostojno.
Bilo kako bilo,kritikovanje Izraela u smislu kritikovanja ovog ili onog postupka ove ili one vlade,ne samo da je dozvoljeno,nego je i neophodno te dobrodošlo. Delegitimizacija Izraela,s druge strane,samo je novo ime za stari ofucani antisemitizam. Stvar je providna i kome god nije neprijatno,neka samo nastavi da deligitimizuje. Izraela što se tiče,pala muva na međeda,ali barem će ostali znati s kim imaju posla.
Jevreji nisu izmislili ideju nacionalne države i zadnji su osmanski milet koji se u nju uklopio i to tek kad je već i vranama na granama bilo jasno da od osmanskog komonvelta neće ostati ni kamen na kamenu. Trudim se,evo,ali nikako da uvidim zašto baš Jevreji,uz Kurde,jedini ne bi smeli da stvore nacionalnu državu na razvalinama imperije u kojoj su bili značajna populacija.
Kako to obično biva,u sklopu stvaranja svojih homogenih nacionalnih država,Grci i Turci su proterali jedni druge. Grozno! Ali,gle čuda,o tome se danas više ne govori. Pa,ta niste valjda očekivali od Grka da tetoše Turke posle svega ili od Turaka da neguju još grčkih secesionista u njedrima!? Jednako tako,ne govori se o arapskim Jevrejima koji su prognani iz zemalja u kojima su živeli preko hiljadu godina,kada je Izrael osnovan. Pa,ta niste valjda očekivali da arapske zemlje progutaju knedlu izraelske pobede nad združenim arapskim armijama,bez ikakve odmazde. Treba biti realan.
Ovo pozivanje na osećaj za realnost,naravno,još uvek ne znači da su "naši" profesionalni humanisti,gluvo i daleko bilo,postali neosetljivi za ljudsku patnju. Ma kakvi! Razne kvazianarhiste, kvazikomuniste i nadriislamiste širom sveta, recimo,objedinjuje žacnutost palestinskom patnjom. Međutim,pripadnici nove svetske kvazi-avangarde nisu megalomani koji bi kritikovali sve razmene stanovništva a priori,recimo indijsko-pakistansku,niti su pesimisti koji bi sjetno klimali glavom nad sve i jednom "humanom" razmenom stanovništva,kao nad žrtvama cunamija ili neke druge više sile. Ne,ne,nikako. Srećom postoji jedna paradigmatična razmjena stanovništva,izraelsko-arapska,čija će polovina (arapske izbjeglice iz Izraela) postati ultimativni primer nepravde za evropsku neolevicu i arapsku neodesnicu. Slike jevrejskih prognanika iz arapskih zemalja,naravno,ne uzbuđuju ove "humaniste" preterano. Budući da se radi o Jevrejima,verovatno postoje neki opravdani razlozi zbog kojih su proterani.
Ma hajte,molim vas! Mora da su i orijentalni Jevreji u mislima podržavali mrske cioniste ili su se bavili nekom drugom jevrejskom zavereničkom delatnošću. Vajkaju se naglas ili u sebi naši desničari i islamisti. Evropski levičari ionako misle da su imuni na antisemitizam te da im je isti nepripisiv. Ponekad mi se čak čini da nemali dio evropske javnosti podsvesno uživa u tome da su i Jevreji konačno postali „dobri stari Evropljani“,sad kad konačno imaju svoju nacionalnu državu koja po definiciji primenjuje silu i ureduje i nije uopšte bolja od ostalih poznatih nacionalnih država. Baš kao raspuštena/zapuštena deca na ulici,za koju nema veće sreće od toga kad vide štrebere kako su se umrljali blatom,baš kao rođeni uličari.
Ipak,kao Sarajliji,Bosancu i Jugoslovenu,najdirljivije mi je kad se Balkanci,koji svakih par decenija presele stotine hiljada ljudi zbog njihovog porekla,počnu snebivati nad jednom polovinom izraelsko-arapske razmene stanovništva. Nije li malo dvolično kada oni koji smatraju najnormalnijim da Srbija,Crna Gora,Republika Srpska,Federacija BiH,Hrvatska,Grčka,Turska ili Bugarska stvore nacionalne države (ili entitete) i "humano" razmene stanovništvo sa susedima,pred slikom palestinskih izbeglica odjedanput postanu humanisti opšte prakse i profesionalni univerzalisti,bez kancelarije i računa?
Naročito je iritantno kad vrli balkanski demografi posegnu za tvrdnjom kako je u "Palestini" bilo malo Jevreja. Ni kraće,ni netačnije rečenice! Prvo i osnovno: u vreme nastanka cionizma nije bilo Palestine,postojao je samo osmanski sirijski pašaluk i u njemu jerusalimski sandžak. Drugo: u istom tom sirijskom pašaluku je bilo mnogo Jevreja,posebno u jerusalimskom sandžaku,a još je bitniji njihov ukupan postotak u stanovništvu Imperije koja se raspada. Jevreji su bili osmanski milet koji je brojao stotine hiljada pripadnika na teritoriji zajedničke imperije. Koliko je procentualno bilo Grka u Solunu? Ne samo da je Grka u Solunu bilo daleko manje nego Jevreja u Jerusalimu,nego ih je bilo manje nego Jevreja u samom Solunu. Svejedno,Solun - nekadašnja Republika Džudija (Jevrejska Republika) – danas je grčki grad! Ili,recimo,koliko je Turaka bilo u Izmiru? Ili je,u ovom kontekstu, možda uputnije nazvati ovaj maloazijski grad koji je početkom XX veka još uvek imao neospornu grčku većinu,njegovim grčkim imenom: Smirna? Koliko je,dakle,procentualno bilo Turaka u Smirni,kad je Smirna postala delom Republike Turske? Naravno,ponovo mnogo manje nego što je procentualno bilo Jevreja u Jerusalimu,u isto to vreme. Svejedno,Smirna je danas turski grad.
Ukratko,ko god hoće da kritikujemo cionizam u sklopu kritike nacionalne države kao takve,bujrum,ali praviti od cionizma bauka,a od Jevreja koloniste koji su se s Marsa spustili u "Palestinu" (ili, tačnije, u južne dijelove Damaštanskog pašaluka = sirijska Hercegovina) je smešno. Izrael je komad bivšeg Osmanskog carstva koji je zapao osmanske Jevreje i njihovu braću iz drugih zemalja,baš kao što je Srbija dio bivšeg Osmanskog carstva koji je zapao osmanske Srbe i njihovu austro-ugarsku braću ili što je Grčka komad bivšeg Osmanskog carstva koji je zapao osmanske Grke. Jadne Kurde nije zapalo ništa,pa vidimo kako se do dana današnjeg prema njima odnose raznorazni k´o bajagi jednoverni režimi,počev od turskog preko sirijskog pa do iračkog ili sličnovernog – šijitskog, iranskog.
Osmanski Jevreji su u jednom momentu uzeli svoju sudbinu u svoje ruke i počeli da rade na razvijanju svoje zastave nad svojim komadićem osmanske teritorije. Uzgred,za sve neobaveštene,Izrael bi nastao i bez Balfourove deklaracije. Ista nije služila za instaliranje Jevreja u njihovu prapostojbinu,gde je već postojala ogromna jevrejska zajednica, ka kojoj je već uveliko gravitirala sva jevrejska dijaspora – nego za instaliranje Britanaca kao dilbrokera ili pismejkera. Dobri stari princip: zavadi,pa vladaj. Koga bi Britanci razvađali,ako se Jevreji i Arapi ne bi zavadili. Da su Britanci stvarno stigli ovamo s ciljem stvaranja jevrejskog nacionanog doma,a ne britanske narodne milicije,ne bi kasnije ograničavali jevrejsko useljavanje,sve jednom belom knjigom za drugom.
E sad,možda se nekom i ne sviđa cela ta ideja po kojoj i Jevreji mogu da budu ista g***a kao i ostali,pa umesto mesijanskog carstva pravde i jednakosti uspostave nacionalnu državu sa svim njenim manama. Eh,pa za takve ima stara sefardsko-balkanska narodna: Kome se ne sviđa večera,eno mu pendžera!
Budući da na Balkanu prevladava etničko poimanje nacije i nacionalno poimanje države i naši filosemiti i naši antisemiti bi trebali smatrali logičnim da Jevreji imaju isti onakav odnos prema Izraelu kakav Srbi izvan Srbije imaju prema Srbiji,Bošnjaci izvan BiH prema BiH ili Hrvati izvan Hrvatske prema Hrvatskoj. Ne postoji ni jedan BiH/SFRJ Jevrejin koji nema najbližu familiju u Izraelu što vrlo često i ne mora da bude slučaj sa Srbima u Hrvatskoj (koji ne moraju uvek imati porodicu u Srbiji) ili sa Hrvatima u Srbiji (koji ne moraju uvek imati rodbinu u Hrvatskoj). Samim tim,pitanje odnosa prema Izraelu za SFRJ-Jevreje nije samo pitanje odnosa prema Svetoj Zemlji ili prema etničkoj državi (zaštitnici od svih budućih Holokausta),nego i pitanje odnosa prema članovima porodice koji žive u Izraelu. Ukratko,svi oni koji bi da nas vole kao Jevreje,pod uslovom da se ogradimo od Izraela,kucaju na davno zazidana vrata. Tačno,izraelsko maslo nije za ramazana,prvenstveno zbog toga što nacionalne države po definiciji ne učestvuju u ramazanskim takmičenjima proizvođača masla. Izrael je legitimna nacionalna država,čije delovanje ako nije iznad evropskog proseka sigurno nije mnogo ispod njega.
Svaki izgubljeni ljudski život je tragedija,ali kad sledeći put krenete da delegitimizacijom Izraela još više postponirate neizbežni izraelsko-palestinski sporazum, samo imajte na umu da je u izraelsko-arapskom sukobu (ne samo izraelsko-palestinskom,nego i izraelsko-jordanskom,izraelsko-egipatskom,izraelsko-iračkom i sl.) u svih poslednjih sto godina na svim stranama živote izgubilo manje ljudi nego u proteklom jugoslovenskom građanskom ratu.
Ne verujem da bi neki realni čitalac Prometeja htio ili imao razloga da poruče očiglednu činjenicu da je izraelsko-arapski sukob praćen mikroskopom,s daleko većim zanimanjem nego li unutar-muslimanski,pa čak i muslimansko-hrišćanski sukobi. Ovo poređenje nije kuknjava prosečnog nedotupavnog izraelskog desničara kome se ne dopada što „samo“ njemu ne daju da malo bude velesila,nego pokušaj iskrene introspektive i spoljašnjeg sagledavanja. Eventualni razlozi evropskog sekularno-post-hrišćanskog patološkog uživanja u posmatranju izraelsko-palestinskog sukoba već su gore ovlaš naznačeni,a što se tiče muslimanskih reakcija na isti,čovek ne može a da se ne zapita zašto su u očima određenih muslimanskih društava i država jevrejski i hrišćanski šamari ili kontrašamari toliko različiti,pa da su na ove prve navikli i oguglali,a da ovi potonji dovode do iskakanja svih osigurača iz ama baš svih grlića. Moglo bi se poći daleko,pa ustvrditi da je taj bes vjerovatno posledica činjenice da izvesne muslimanske (namerno ne kažem islamske) tradicije hrišćane još i prihvataju kao dostojne protivnike,dok u Jevrejima vide potpuno nemuževne anderdogove. U takvom viđenju stvari,gubiti od hrišćana nije ugodno,ali je još uvek časno i prihvatljivo. Istovremeno,gubiti od Jevreja je sramno i nedostojno.
Bilo kako bilo,kritikovanje Izraela u smislu kritikovanja ovog ili onog postupka ove ili one vlade,ne samo da je dozvoljeno,nego je i neophodno te dobrodošlo. Delegitimizacija Izraela,s druge strane,samo je novo ime za stari ofucani antisemitizam. Stvar je providna i kome god nije neprijatno,neka samo nastavi da deligitimizuje. Izraela što se tiče,pala muva na međeda,ali barem će ostali znati s kim imaju posla.