ekvilibrijum

Ljubavi je svet pun, samo se radi o pronalasku onog za nas, ko nama
odgovara, a sad u čemu, zavisi od naših želja, nekome je potrebna
samo strast, nekome ludilo, nekome mir, nekome harmonija sa nekim...
nekome sve to, nema pravila, kroz različite životne faze, različito tražimo,
u jednom trenutku neko nam super pasuje, posle se tu nešto promeni, da
li smo mi ili on/a u pitanju ili nešto treće, kosmički ili sl. sasvim nebitno...
i tako idemo dalje, pa onda opet neko novi. E, sad poznajem par parova
koji se fino prate u tim fazama promena i uglavnom razvoja i to je onda
kada ti neko pasuje i kada kažemo da fino funkcionišu i da su stvoreni
jedno za druge i imali sreće što su se sreli, jer zaista sve je na kraju lakše
u dvoje i veoma je lepo kad neko ima svog pratioca i pokretača, podršku,
zajedno smo jači na kraju i mnogo je lakše kad je u pitanju jedna osoba
koju fino upoznamo, nego kod onih koji stalno usled spleta okolnosti,
sudbine ili čega već često pronalaze neke nove ljubavi, jer u ovom drugom
slučaju napor je veći u smislu stalnog upoznavanja i prilagođavanja novom,
mada je zato dinamično i interesantno, s tim što isto to može da bude i
sa jednom osobom ako obe žele.
 
taman dovoljno iste a taman dovoljno razlicite
ili ste ti i tvoj dragi klonovi jedno drugog :) trazi li iko klona
a pod ovim kriterijumom gore su otprilike svi ljudi koje trenutno volis svojom slobodnom voljom..dovoljno poklapanja da se slagalica spoji...mnogo vise mogucnosti od tog uverenja
 
Ljubavi je svet pun, samo se radi o pronalasku onog za nas, ko nama
odgovara, a sad u čemu, zavisi od naših želja, nekome je potrebna
samo strast, nekome ludilo, nekome mir, nekome harmonija sa nekim...
nekome sve to, nema pravila, kroz različite životne faze, različito tražimo,
u jednom trenutku neko nam super pasuje, posle se tu nešto promeni, da
li smo mi ili on/a u pitanju ili nešto treće, kosmički ili sl. sasvim nebitno...
i tako idemo dalje, pa onda opet neko novi. E, sad poznajem par parova
koji se fino prate u tim fazama promena i uglavnom razvoja i to je onda
kada ti neko pasuje i kada kažemo da fino funkcionišu i da su stvoreni
jedno za druge i imali sreće što su se sreli, jer zaista sve je na kraju lakše
u dvoje i veoma je lepo kad neko ima svog pratioca i pokretača, podršku,
zajedno smo jači na kraju i mnogo je lakše kad je u pitanju jedna osoba
koju fino upoznamo, nego kod onih koji stalno usled spleta okolnosti,
sudbine ili čega već često pronalaze neke nove ljubavi, jer u ovom drugom
slučaju napor je veći u smislu stalnog upoznavanja i prilagođavanja novom,
mada je zato dinamično i interesantno, s tim što isto to može da bude i
sa jednom osobom ako obe žele.
Ako se ovde ne krije definicija ekvilibrijuma, ne znam gde bi mogla da bude. :ok:
 
Ju ala ste se raspisali :eek:

Nego, da ne ostanem neshvaćena, ja ne branim ljubav ili taj neki trip da "uvek ima vremena" itd..... ja je banalizujem. Autosugestijom.

Uostalom, ima naš narod jednu naročito ogavnu izreku, a tiče se kuje i repa.....

Nema tu mnogo magije. Zaustavi se ili nemoj.....
 
m kakvi jedan..to ljudi vole da veruju da su toliko jedinstveni da je moguce da samo jos jedna dusa na ovom svetu se poklapa sa njima...a u sustini nije tako..sto vise ljubavi dati i pruziti nije rasipanje, upravo jeste njeno velicanje

ne mozes naci ni jednu osobu koja ce se u potpunosti poklopiti sa tobom, kao savrsen zlijeb, pazl... ali mozes naci veoma mnogo njih koji ce se pribliziti tom savrsenom uklapanju, samo nam nisu sve na dohvat ruke... tako da onih koji su nam blizu i za koje postoji sansa da cemo ih ikada sresti ostaje veoma mali broj... pa i njih mozes sve voljeti, ali opet ni jednog u potpunosti...
Ljubav je stvar odluke... kada feromoni odrade svoje i prodje faza zaljubljenog ludila ostane samo na nama da odlucimo da li je taj koga imamo onaj koga cemo nazvati pravim...
 
e, čitam ovu temu, pa mi sve nešto ništa nije jasno... :confused:
prvo sam na LJiS-u saznala da ljudi poistovjećuju kompromis i žrtvovanje,
što je meni klasična izvlakuša i pravdanje samoživosti, sebičnosti, egoizma, kako god...
pa sad i tu neku ravnotežu, harmoniju ili ekvilibrijum, kako vam volja...
poistovjećuju to sa nekim krajem puta, umiranjem ljubavi, gubitkom smisla veze, gubitkom identiteta, volje za dalje... i šta sve ne... :neutral:

eto, kao - nije normalno da ljudi teže upravo toj harmoniji i toj sigurnosti,
ušuškanosti, bezrezervnoj podršci i posvećenosti, kad znaš da nema nikakvih igrica
i da možeš imati puno povjerenje u osobu sa kojom počinješ da radiš na ostatku života (ne mislim vremenski nego sadržajno)
i kao - malo je zayebancija sa tim ostatkom života i svim onim što isti nosi, pa nam treba još nekih ludih dešavanja, dokazivanja ljubavi, drame i stalnih promjena u tom segmentu života... :confused:
ma, naravno :roll:
 
Poslednja izmena:
ja osim uvodnog posta, koji uzgred nisam ni razumeo, ni reda nisam pročito...:rumenko:
bolje sto nisi...procito :confused:
o, da... znaš, sve to ljudi pišu iz svog ličnog iskustva,
i očekuju da im se vjeruje... naravno...
mada oni više ne mogu i ne žele ikome da vjeruju, naravno
i sve to nekako ima baš onako mnogo smisla...
i tako... :)

al su ljudi neiskusni...i pod uticajem nju ejd sita...i pod uticajem dogmi...
...i pod uticajem tog malog prozora sto im skriva pogled od sagovornika...
...i da ne bi kenjjo vishe...osnovni koncept replike imash u boni :confused:

ps. glad tu si ju :per:
 

:rumenko: Izvini, Ćiro, nećem više nikad...
hanghead.gif
 

Back
Top