Ej ,živote
jesi me pritiso
odavno ovako
na škrge nisam diso
Odavno me nisi
ovako strašno kušo
ovako kretenski
ovako bezdušno
Sve što ti dadoh
dadoh ti s dušom
a sve što učinih
svoje sam srce slušo
koje je naučilo
da se dobro dobrim vraća
čije li sada
ja grehove plaćam
Nećeš ti meni više tako
iako si mi jedini
da me bespomoćnog
ostavljaš na ledini
Ko usamljeno drvo
u koje bije i munja i grom
od sad će živote moj
biti malo po mom
Milan Višnjić
jesi me pritiso
odavno ovako
na škrge nisam diso
Odavno me nisi
ovako strašno kušo
ovako kretenski
ovako bezdušno
Sve što ti dadoh
dadoh ti s dušom
a sve što učinih
svoje sam srce slušo
koje je naučilo
da se dobro dobrim vraća
čije li sada
ja grehove plaćam
Nećeš ti meni više tako
iako si mi jedini
da me bespomoćnog
ostavljaš na ledini
Ko usamljeno drvo
u koje bije i munja i grom
od sad će živote moj
biti malo po mom
Milan Višnjić