Eh ti englezi

Sensei

Master
Moderator
Poruka
92.118
U eri kada je razvod bio luksuz koji je malo ko mogao sebi da priušti, neki britanski muškarci su se okrenuli šokantnoj alternativi: prodaji svojih žena na javnim aukcijama.

Ova praksa se pojavila krajem 17. veka u Britaniji, uglavnom među nižim klasama gde je zakonski razvod bio preskup i komplikovan.

Muž bi vodio svoju ženu na pijacu ili vašar, često sa ularom oko vrata poput stoke, i prodavao bi je na aukciji onome ko ponudi najviše.

Kupac bi tada preuzimao odgovornost za nju, efikasno okončavajući prvobitni brak u očima onih koji su učestvovali.

Jedan zabeleženi slučaj iz 1847. godine uključivao je Džordža Reja koji je prodao svoju ženu Vilijamu Harvudu za samo jedan šiling.

Jedan posmatrač je primetio da je Harvud otišao ruku pod ruku sa svojom novom ženom, koja se smešila, kao da je u pitanju slučajna kupovina.

Iako nezakonita, ova prodaja se dešavala javno i lokalne vlasti su je ponekad tolerisale dok se kontrola nije pojačala.

Do početka 20. veka, praksa je izbledela, a poslednji poznati slučaj u Engleskoj zabeležen je 1913. godine.

1753891746997.png
 
Promeni naslov, tema je bomba!
Nisam ovo znala. Kako su žene uopšte upadale u takve situacije, zašto su dozvoljavale, kako su muškarci mogli tako da se ponašaju prema ljudskom biću itd.
Meni stvarno nije jasno.
 
U Dejli telegrafu od 7. februara 2002. godine, novinarki Dženi Mari je Sara Elin Roberts, stručnjak za srednjovekovno velško pravo, rekla da je u drevnoj velškoj publikaciji pod nazivom „Zakoni žena“ videla da „muškarac može da udari ženu štapom ili prutom debljine kao njegov srednji prst i dužine podlaktice. Na drugim mestima u velškim zakonima pominju se štapovi debljine palca i njihova prikladnost u kažnjavanju neposlušne žene. Primenjivali su se određeni uslovi. Takvo nasilje je bilo opravdano samo ako je žena uvredila muškarčevu bradu, poželela prljavštinu na njegovim zubima, bila neverna ili poklonila imovinu koja nije bila njena. Mogao je da je udari tri puta, bilo gde po telu, ali ne po glavi.“ Od 16. veka engleski zakoni su počeli da prevladavaju u Velsu, ali sećanje na to izgleda da je ostalo u meštanima.
 
Vilijam Blekston (1723–1780) u svojim „Komentarima zakona Engleske“ pominje drevni zakon koji je dozvoljavao „domaću kaznu“. Rekao je: „Muž... po starom zakonu, mogao je da umereno kazni svoju ženu. Jer, pošto treba da odgovara za njeno loše ponašanje, zakon je smatrao razumnim da mu poveri ovu moć da je obuzda, domaćom kaznom, u istoj umerenosti u kojoj je muškarcu dozvoljeno da kazni svoje šegrte ili decu... za koje je u nekim slučajevima i majstor ili roditelj odgovoran. Ali ova moć kazne bila je ograničena u razumnim granicama i mužu je bilo zabranjeno da koristi bilo kakvo nasilje prema svojoj ženi [osim onoga što zakonito i razumno pripada mužu radi vladavine i kazne svoje žene].“ ... Ali kod nas, u učtivijem vladavini Čarlsa Drugog 1660-1685], ova moć korekcije počela je da se dovodi u sumnju; i žena sada može imati sigurnost mira protiv svog muža'... 'Ipak, niži rang ljudi, koji su uvek bili naklonjeni starom običajnom pravu, i dalje zahtevaju i koriste svoju drevnu privilegiju: i sudovi će i dalje dozvoliti mužu da ograniči slobodu žene, u slučaju bilo kakvog grubog nepriličnog ponašanja.'Kao što se može videti iz njegove formulacije, „stari zakon“ se primenjivao za „korekciju“ nekoga ko se loše ponašao na takav način da dotični čovek mora javno da odgovara za to. Nije dozvoljavao muškarcu da tuče svoju ženu samo zato što mu je večera kasnila ili zato što ona nije poslušala naređenje. Pa ipak, kada su takvi slučajevi došli na sud, muškarci su tvrdili da je njihovo nasilje dozvoljeno „prema starom zakonu“. Vilijam Taunsend, u delu „Životi dvanaest istaknutih sudija prošlog i sadašnjeg veka“ (1846), primećuje da je dr Marmadjuk Kogil, sudija Prerogativnog suda za Irsku, u vezi sa optuženim koji je pretukao svoju ženu, rekao da je „umerena kazna [sa štapom] bila u okviru muževljeve bračne privilegije“.

Fransis Buler, sudija od 1778. do 1800. godine, izneo je 1782. godine mišljenje da muškarac ima pravo da tuče svoju ženu i pomenuo mit o „štapu koji nije deblji od njegovog palca“. 27. novembra objavljena je karikatura Džejmsa Gilreja pod nazivom „Sudija palac“. Nadimak je ostao dugi niz godina nakon njegove smrti.
 
Promeni naslov, tema je bomba!
Nisam ovo znala. Kako su žene uopšte upadale u takve situacije, zašto su dozvoljavale, kako su muškarci mogli tako da se ponašaju prema ljudskom biću itd.
Meni stvarno nije jasno.
Мушкарци жене не доживљавају као људска бића. Доживљавају их као власништво, нарочито у оно време али има тога и данас. Данас их више доживљавају као краткотрајно средство за постизање сексуалног задовољства.
 
Мушкарци жене не доживљавају као људска бића. Доживљавају их као власништво, нарочито у оно време али има тога и данас. Данас их више доживљавају као краткотрајно средство за постизање сексуалног задовољства.
Podržavam te. I dodajem da, možda, shvatam i zašto.
Naime, Oto Vajninger, koga zovu "moj filozof" je ženu video kao nejasnu, nije razumeo zašto žene imaju seksualne odnose radije nego da im se napiše pesma, jer se "u poeziji žena najviše uzdiže a u seksu najviše unižava", što je razbesnelo mnoge žene i proglašen je za jednog od najvećih ženomrzaca, a to uopšte nije bio.

Bio je u pravu, jer gledajući sa strane, ne postoji malo dete koje je slučajno ušlo u sobu i zateklo mamu i tatu u "akciji" a da nije počelo da plače ili se strašno uplašilo da će tata nauditi mami (uglavnom zbog stenjanja).

Muškarac mora zaista da bude zreo čovek da bi shvatio da i žena uživa u seksu, ali to dolazi ne pre 30-35 godine, sve pre toga je muškarcima "kresni i beži", ne mogu ni vezu da ostvare sve dok ne shvate da je zadovoljstvo obostrano.

Imam i lični primer. Imali smo oko 20 godina i društvo bilo, gledali neki film, i scena seksa.
Nikada neću zaboraviti te poglede muškog dela društva koji su nas sažaljevali.

Ukratko.
 
Мушкарци жене не доживљавају као људска бића. Доживљавају их као власништво, нарочито у оно време али има тога и данас. Данас их више доживљавају као краткотрајно средство за постизање сексуалног задовољства.
kako zrace tako i privlace, tuzno ali istinito
 

Back
Top