Eh, taj zivot...

To je bilo pre 3,4 godine , ja i moj brat smo isli peske kuci ( od tetke ) ,zapricali smo se.. negde vec kad smo bili blize nasoj kuci culi smo cviljenje psa . Otrcali smo do ulice..jadno malo stene je lezalo do puta...i cvilelo . Ja sam ga pazljivo uzela u ruke..i on se malo smirio..kostatovali smo da ga je mama odbacila ili nesto slicno..jer je bio mnogo mali..mozda je imao jedo mesec dana. Brat ga je ususkao u svojoj jakni i nastavili smo put ka kuci. Mama se naravno iznervirala kad je videla da smo doveli kuce kuci i pocela da vice..ali ni ona nije mogla da odoli tom malom stvorencetu pa nam je dozvolila da ostane kod nas...na nekoliko dana ali da cemo mu onda morati naci novog gazdu..Stvaili smo ga u jedno kutiju i unutra stavili stare peskire . Ubacili smo ga unutra i otisli da spavamo. Medjutim on je poceo da svili i niko nije mogao da zaspe,pa sam ja onda prenela kutiju da stoji pored nasih kreveta . Ali on nije prestajao da cvili sve dok ga nisam ususkala do sebe i po tome je sutra dan dobio ime Cvele. Mnogo smo ga voleli i brinuli se o njemu..ali tu je opet nasa mama ..i dosao je dan kad smo morali da mu nadjemo novog gazdu. Odlucili smo da ga odvedemo kod naseg brata od tetke .. jer oni imaju veliko dvoriste a i zele da ga cuvaju..i tako smo bili sigurni da cemo ga dobro zbrinuti. Seli smo u kola i cvele je ceo put spavao..dusa moja mala. Kad smo dosli tamo pustili smo ga da trckara ali njemu je sve bilo cudno posto je navikao na stan i na nas. I ja i brat smo plakali kad smo dolazili i videli njegov tuzni pogled kako gleda za nasim kolima. Sutra smo dosli da ga obidjemo i videli smo da se vec polako privikava..trckarao je po dvoristu i igrao se a sreci nije bilo kraja kad nas je ugledao. Mazili smo se i igrali. Redovno ga posecujemo,mazimo,igramo se snjim i naravno volimo ga! :heart:
Srecna sam sto smo ga spasili..jel da je ostao tamo pored puta sigurno bi uginuo..
Ali on je ziv i zdrav i uziva u zivotu :cmok2:
 

Back
Top