
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
EH…..OVAJ VETAR
Eh……ovaj vetar
što kroz mene juri
I sve mi nekako misli smuti
Radost pomuti
žurbu neku stvara
Te mi misli jure
I neka zvonca u meni zvone
I šta mi zvukom svojim govore?
Eh....ovaj vetar
Duša mi svira kao stari gajdaš
A ove misli ....davne i setne
K’o stari pajtaši kada se sretnu
Tugu za prošlim u reči umetnu
Tako i meni sad davne tuge
Uz gajde donose misli duge.
I suza mala niz lice krene
Sećanje samo da dotakne nemo
Providna suza tad samo kane
Mokrim osmehom poljubi te dane.
Sutra.....sutra će novi dan da svane
Neki drugi vetar u dušu će da mi bane...

PS Dobro vam jutro....pa.....vetar je u suštini dobar....rastera oblake, uskovitla prašinu....malo žmuriš, ali kad otvoriš oči onda pukne pogled....