
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
EH, DA SAM...
Da sam pevačica
pevala bih i pare zgrnula
I gomilu šljokica turila
Dok novinare bih jurila.
Da sam prodavačica
ljude bih posmatrala
po ceo dan pazar brojala
A uveče kasu sravnila.
Da sam snevačica
Pa da vazda po mašti hodam
Pristali bi mnogi da ih vodam
Dok tako maštovito hodam

Da sam krojačica
Sve bi po meri krojila
I izgledom lepim
svakog udostojila.
Da sam vidarka
u redu bi ti meni čekao

Ja tebi čaj u šolju
Ostavi mi pare na stolu.

Samo sam pesnikinja
Da rane ti lečim
I tugu da sprečim
Srce da se razigra
Duša da se zaigra
A lek jesu šarenice
Vidarkine smejalice
Reči mile, reči drage
Reči moje nasmejane.
Nekad tužne tugu služe
ogledalo reale su
baš ne volim ona kriva
sole ranu...tako biva.
Ovako sa pesmom
malo ludila mog izadje

da se korzira i put svoj nadje
do rana tvojih….i tvojih
I tvojih….a vala i mojih
al' mi opet nova tura
u glavu i srce svrne

to pesnik puni svoje ludo grne
da ima opet kad neko svrati
stih da mu dadne
muke na minut bar da prekrati.
OJHAAA
PS Dobro jutro blogeri.....kiša.......kiša....BARA.....nema para.....

