edipov sindrom

Nikako, mora sam da sazre i da se odvoji od nje, separacija i druženje sa vrsnjacima.

Ovo, i to što pre, najodvratnije su te edipovske priče gde mamica brine oko sina i on je sve sluša. To je najveći krindž, nekako se muškarac umanjuje u očima drugih. Znao sam takve ljude i ekstremno je neprijatno, baš ekstremno, sećam se jednog kad smo odrastali, mi već izlazimo u grad, a on kupuje nešto sa kevom ili joj se javlja, ne znam ni ja šta. Ona se gura u vršnjačke odnose itd. Pritom su često i jako dobri djaci jer slede te ambicije.

Ne kapiram takve roditelje i druge starateljske figure, da li oni kapiraju šta rade toj deci time što ne žele da ih puste kad dodje pubertet. To je po meni i znak niske inteligencije, oni stvarno misle da je to nešto pozitivno, a ne sagledavaju širu sliku, ne razumeju se u dosta toga itd.
 

Back
Top