Edipov kompleks

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.555
Svako dete ,bez obzira da li je dečak ili devojčica prolazi u periodu od treće do šeste godine kroz jednu fazu psihoseksualnog razvoja
koja u zdrave ličnosti završava time da se dete snažnije identifikuje sa roditeljem istog pola.
U ovom periodu zapravo dobijamo (ili ne dobijamo) bazične korene heteroseksualnosti ličnosti.
Kompleks Edipa javlja se kod dečaka,a kod devojčica kompleks Elektre. Zašto se to zovu kompleksi?

https://psihoterapijasindjic.com/20...-zasto-je-on-vazan-za-psihoterapijsku-praksu/
1650980403638.png


Zbog toga što predstavljaju skup,više osećanja,više fantazama,više zadataka za malu ličnost deteta
. Dakle komleks je ovde kompleks kao skupina nečega ,a ne nekakvo nužno zlo kako se u psihoterapiji i psihoanalizi ponekad smatraju kompleksi
pa se kaže za nekoga da je iskompleksiran nižom vrednošću i tako dalje…
Kompleks je dakle u psihoterapiji, više nečega, više osećanja, više ponašanja.

Šta se dešava sa dečakom u procesu Edipovog kompleksa?

Dečak posebno shvata da mu je majka zapravo prvi objekat koji vole i za koga su emocionalno vezani.
Dečak lagano počinje da biva svestan i svojih genitalija.
Počinje da uviđa da postoje osobe koje su različitog pola.
Zapravo shvata da su on i majka osobe različitog pola.
Dakle za dečake su majke (ako ih imaju), prve osobe ženskog pola koje su objekti njihove ljubavi .
Dečaci na ovom uzrastu pokazuju izraženu želju da budu stalno uz majku,neprestano traže pažnju,
igru, negu i često pokazuju strah od odvajanja od majke.

Međutim na scenu stupa otac.
On iz vizure dečaka kvari situaciju. Uglavnom podsvesni procesi u tom periodu u glavi dečaka izgledaju ovako:
“Ko je on da meni uzima pažnju majke?”Ko je on da kvari moje i mamino vreme ?
Zašto majka njemu pokazuje ljubav kada ja želim da ona samo meni pokazuje ljubav? “
“Ljubomoran sam na njega. Zavidim mu , besan sam na oca i želim da on nestane iz našeg života . Želim da ostanemo samo ja i mama.”
“Otac je ipak veliki i moćan. Ko zna šta bi mogao da mi uradi ukoliko bih mu se suprotstavljao i borio se sa njim za majku.
Strepim od toga šta bi moglo da mi se dogodi jer ipak je on moćan.”
“Zato ja počinjem da želim da budem kao on. Da budem kao otac. Možda ne mogu da budem potpuno kao otac ali mogu biti barem kao moj otac.
Majka ga voli. Onda mora da moj otac vredi . Ako budem kao otac majka će me voleti kao što voli i njega. Ja trebam da budem baš kao moj otac !”

Ovaj poslednji deo priče predstavlja zapravo zdravo razrešenje Edipovog kompleksa u psihoterapiji i psihoanalizi.
Dečak lagano u psihološkom smislu identifikuje se sa ocem, gradi muške karakteristike, kopira oca i orjentiše se ka suprotnom polu,
dakle ovde nam se nalazi bitan faktor za razvoj heteroseksualnog muškarca.
1650980464580.png

Šta se dešava kada Edipov kompleks nije razrešen na zdrav način?
Razne su varijacije na temu ali može se dečak razviti u muškarca sa femininim, ženskim karakteristikama.
U nekim slučajevima može se ovde tražiti koren homoseksualne orjentacije.
Dečak se može razviti u muškarca koji je zauvek preterano vezan za mamu, lojalan i odan mami i u odraslom dobu.
Dečak se može razviti u muškarca koji za partnerku traži ženu koja veoma mnogo podseća na majku .
Uglavnom dečak se može razviti i u neurotičnu ličnost ,a i u ličnost koja nikada neće biti u stanju da preuzme ulogu supruga i oca u odraslom dobu.

Zašto dolazi do neadekvatnog razrešenja kompleksa Edipa?
Zbog toga što se mati koja nema dovoljno ljubavi u braku može preterano fokusirati na sina
i u tom ,pogrešnom odnosu tražiti zadovoljenje emocionalnih i psiholoških potreba.
1650980542176.png

Ko može pomoći da se kompleks Edipa razreši ka putu zdrave,nezavisne i heteroseksualne muške ličnosti?
Otac, muž koji će zadovoljiti emocionalne i psihološke potrebe svoje supruge
pa ova neće imati potrebe da preteran fokus stavlja na sina.
Dakle opet je pažnja, ljubav ipak na kraju lek za sve pa tako i za kompleks Edipa.
 
Kako živeti sa Edipovcem?

https://zadovoljna.nova.rs/ljubav-i-sex/kako-da-prezivis-brak-s-edipovcem/


Taman vas dvoje nešto isplanirate, ali njegova mama misli da bi drugačije bilo bolje. I on se složi sa njom… Pritom, čini vam se da je ona tu non-stop, te da nemate nimalo privatnosti u svom braku.

„Postoji mnogo znakova koji ukazuju na to. Jedan od najčešćih je to što partner ima preveliku potrebu za komunikacijom sa roditeljima.
Ovde treba biti oprezan i napraviti jasnu razliku između prirodne i patološke potrebe za roditeljem.
Sasvim je u redu da pozovete roditelje onda kada imate potrebu da ih čujete ili ste zabrinuti za njih.
S druge strane, svakodnevni višesatni razgovori ukazuju da nešto nije u redu.
Takođe, ukoliko vaš partner nije u stanju da samostalno donosi odluke već mu je za to potreban roditelj,
to pokazuje njegovu nespremnost za svet odraslih.
Jedan od najčešćih primera iz prakse jeste da roditelj daje sebi za pravo da se pita, tj. meša u stvari gde mu mesto nije, poput mešanja u roditeljstvo i slično.“

Češće je u pitanju odnos majka-sin, tj. ozloglašeni Edipov kompleks je češći od problematičnog odnosa ćerka-otac.
1650981156332.png


„Onog trenutka kada shvatite da razmišljate o tome šta će njegova mama ili njen otac reći povodom neke bračne odluke – vi imate problem.
Tada se dešava da partner nesvesno unosi jednog roditelja u bračni odnos.
To se najčešće događa onda kada je partner nesiguran ili nedovoljno osnažen da sam donese odluku, pa onda mora da pita mamu ili tatu.
Vi tada suštinski komunicirate sa jednim detetom koji od mame ili tate traži potvrdu da je nešto u redu.
On nije sposoban da sam donese odluku i potrebna mu je podrška.
Takođe, često se dešava da partneri traže bračne savete od roditelja na svakodnevnom nivou.
To nikako nije zdravo jer je neophodno da za svaki problem koji imamo u braku prvo razgovaramo sa partnerom.
U takvim situacijama roditelji veoma često daju sebi za pravo da komentarišu partnere svoje dece i na taj način unose nemir u brak
. Najčešće majke komentarišu kako su žene njihovih sinova lenje ili loše majke.“

1650981358169.png

I šta je ženi tada činiti?

„Uvek se prvo razgovara sa partnerom. Kažite mu kako se osećate kada njegova mama ili tata ima previše upliva u vaš odnos.
Ukoliko to ne pomogne, tražite stručnu pomoć. Možda razgovor sa svekrvom pomogne, ali te situacije su dosta retke.
Budite svesni da konflikt ne može da se izbegne. Konflikt je naša svakodnevica i normalna pojava ukoliko želimo za nešto da se izborimo.
Recite partneru da se njegov roditelj previše meša i da imate osećaj da u vašem braku postoji i treća osoba.
Bez postavljanja jasnih granica roditeljima nema mira bračnom paru. To se pokazalo kao neophodno iz psihoterapeutske prakse.
Jednostavno, morate naučiti da roditelju kažete ‚ne‘ i vi onda automatski ulazite u konflikt. Taj konflikt je zdrav i vodi ka separaciji od roditelja.“


1650981456024.png



Ipak, ponekad leka nema jer je jasno da će partner uvek i pre svega biti mamin sin.
„Vreme za razlaz je onda kada vi odlučite da je vreme za razlaz.
Postoje ljudi koji bi pre trpeli svekrvu ili taštu nego što bi se razveli, i to je ok.
Nemaju svi kapacitet i snagu da se razvedu. Ipak, leka nema ako se partnerovo ponašanje ne menja,
ako on ne govori mami ili tati ‚ne‘, ako im opet dopušta da se mešaju u odnos, ako opet zavisi od njihovog mišljenja..
Često se desi u tim situacijama da jedan partner preti razvodom i da se onda stvari poboljšaju na neko vreme
, ali se ubrzo sve vrati na staro.
To sve ukazuje na to da se stvari vrlo verovatno nikada neće promeniti"


„Problem je rešiv ukoliko osoba ima kapacitet da roditelju kaze ‚ne‘ i da se drži toga.
Bez toga nije moguće rešiti ovu situaciju. Ukoliko vidite da vaš partner ne može ili neće da postavi granicu roditelju,
onda su velike šanse da se to neće promeniti i da će se problem samo staviti pod tepih.“
 

Back
Top