- Poruka
- 131.170
Džonatan Svift (Jonathan Swift) je bio irski satiričar, esejista, pesnik, pisac pamfleta i političar. Rođen je u Dablinu 30. novembra 1667. godine, a preminuo 19. oktobra 1745. godine u rodnom gradu. Njegova najpoznatija dela su „Argument protiv ukidanja hrišćanstva“ („An Argument Against Abolishing Christianity“) iz 1712. godine, „Guliverova putovanja“ („Gulliver’s Travels“) iz 1726. godine i „Skroman predlog“ („A Modest Proposal“) iz 1729. godine. Enciklopedija „Britanika“ („Britannica“) ga je proglasila najznačajnijim proznim satiričarom na engleskom jeziku. Veći deo svojih dela objavio je pod pseudonima Lemjuel Guliver (Lemuel Gulliver), Ajzak Bikerstaf (Isaac Bickerstaff) i M.B. Drapier (M.B. Drapier). Njegov ironičan stil pisanja, naročito u delu „Skroman predlog“ uvodi u književnost novu vrstu satire, nazvanu „sviftovska satira“.
Detinjstvo i mladost
Džonatan Svift je rođen 1667. godine u Dablinu, kao drugo dete Džonatana Svifta (Jonathan Swift) i Abigejl Erik (Abigail Erick Swift). Svift stariji je poreklom iz sela Gudrič nedaleko od Herefordšira, ali je zajedno sa bratom potražio sreću u Irskoj nakon što je imanje gde su živeli potpuno srušeno tokom Građanskog rata. I Abigejl je poreklom iz Engleske. Sviftov otac je preminuo u Dablinu sedam meseci pre piščevog rođenja. Oboleo je od sifilisa, a do kraja života je tvrdio da se zarazio od prljavih plahti u pansionima dok je putovao izvan grada. Kao jednogodišnjaka dojilja ga je odvela u Englesku. U Irsku se vratio dve godine kasnije. Pošto je majka vrlo brzo nakon njegovog rođenja otputovala u Englesku, Džonatan je odrastao sa stricem Godvinom Sviftom (Godwin Swift). Pohađao je Kilkeni Koledž (Kilkenny College), a maturirao 1682. godine. Iste godine upisao je Triniti Koledž (Trinity College) na Univerzitetu u Dablinu. Učio je istoriju, logiku i filozofiju, ali nije bio naročito dobar student. Diplomirao je 1686. godine.
Život u Engleskoj
Dok je pripremao magistarski rad Irsku je zahvatila Slavna revolucija, pa je 1688. godine morao da odseli u Englesku, gde mu je majka pomogla da nađe posao sekretara engleskog diplomate Vilijama Templa (Sir William Temple). Kada se Templ povukao na selo da uređuje vrt i piše memoare, Sviftu su povereni ozbiljni zadaci. U to vreme upoznao je princa Vilijama Trećeg (William III) koji ga je poslao u London kako bi isposlovao stvaranje trodomne skupštine. U Londonu je upoznao Ester Džonson (Esther Johnson) osmogodišnju ćerku udovice Džonson. Ubrzo je postao njen učitelj, a dao joj je i nadimak Stela (Stella). Džonatan i Stela su ostali bliski prijatelji do kraja života. 1690. godine je otputovao u Irsku, ali se zbog čestih vrtoglavica vratio u Englesku. Bolest od koje je patio tokom celog života danas se naziva Menijerova bolest. Ipak, to ga nije sprečilo da 1692. godine magistrira na Oksfordu (Oxford). U nameri da se „otrgne“ od Templovog patronata i sam nešto postigne odlučio je da postane sveštenik u Irskoj crkvi. 1694. godine dobio je parohiju u mestu Kilrot. Međutim, ispostavilo se da Sviftu nije prijao život u maloj, izolovanoj zajednici, daleko od centara uticaja i moći. U Kilrotu je upoznao Džejn Varning (Jane Warning) koju je zvao Varina, sestru starog školskog drugara. U pismu koje joj je poslao pitao ju je da se uda za njega, a ako ne pristane da će otići u Irsku i nikada se više neće vratiti. Iako je Džejn odbila prosidbu, Svift nije otišao u Irsku kako je „zapretio“, nego ponovo u Englesku kod Templa gde je ostao sve do njegove smrti. Kada je njegov zaštitnik preminuo Džonatan je dobio zadatak da pripremi njegove memoare i prepiske za objavljivanje. U to vreme počeo je da piše satiru „The Battle of the Books“, kao odgovor na Templov esej o antičkom i modernom učenju. Satira je objavljena tek 1704. godine. Ipak, Templova smrt ga je duboko razočarala, te je jednom zapisao da je sve što je dobro i ljubazno u ljudskom rodu umrlo zajedno s njim. Nastavio je da piše njegove memoare u nadi će neko prepoznati njegov rad, te da će zavrediti dobar položaj u engleskom društvu. Na žalost, njegovi radovi doneli su mu neprijateljstvo s Templovim prijateljima i članovima porodice, koji su smatrali da je u memoarima otkrio previše intimne detalje o njihovim životima.
Povratak u Irsku
Nakon neslavnog pokušaja da stupi u kontakt s kraljem Vilijamom morao da se zadovolji pozicijom sekretara pravnika u Irskoj. Međutim, kada je stigao u Irsku saznao je da je ta pozicija već dodeljena nekom drugom. Dobio je parohiju u mestu nedaleko od Dablina, gde je imao mnogo vremena da uređuje baštu i obnovi parohijski dom. Narednih deset godina radio je kao vikar, a često je putovao u Dablin i London. Godine 1701. je anonimno objavio pamflet „Diskusija o rivalstvu i nesuglasicama između Atine i Rima“ („A Discourse on the Contests and Dissentions in Athens and Rome“). U Trimu, na severozapadu Irske napisao je većinu svojih dela. Godine 1702. dobio je počasni doktorat Triniti Koledža iz Dablina, te je istog proleće otputovao u Englesku. U oktobru se vratio u društvu Stele Džonson koja je tada imala dvadeset godina. Mnogo se polemisalo o njihovom odnosu. Neki su čak tvrdili da su se tajno venčali 1716. godine, ali niko od njihovih bližnjih nije potvrdio tu informaciju. Štaviše, kada je njihov zajednički prijatelj Vilijam Tisdal (William Tisdall) pisao Sviftu da bi želeo da zaprosi Stelu, on ga je od toga odgovorio. Tada je njihov odnos uveliko zahladio. Tih godina objavio je dva dela „Priča o Tabu“ („A Tale of a Tub“) i „Bitka za knjige“ (The Battle of the Books“). Ovi eseji doživeli su veliki uspeh, te vodili ostvarenju Sviftovog sna da postane pisac. Godine 1713. zajedno sa dugogodišnjim prijateljima, takođe književnicima Aleksandrom Poupom (Alexander Pope), Džonom Gejom (John Gay) i Džonom Arbuthotom (John Arbuthnot) osnovao je Klub „Scriblerus“.
Politika
U periodu od 1707. do 1710. aktivno je sudelovao u političkom životu. Tražio je od Vigove administracije da pomogne sveštenskom staležu u Irskoj, po uzoru na ono što su imali sveštenici u Engleskoj. Više razumevanja dobio je od opozicije. Kada su 1710. godine Torijevci došli na vlast dali su mu posao urednika u listu „The Examiner“, kako bi na taj način „progurao“ svoju ideju. Sledeće godine objavio je politički pamflet „The Conduct of the Allies“ („Ponašanje saveznika“, prim. prev) u kome oštro kritikuje odlazeću vladu zbog nesposobnosti da okonča rat sa Francuskom. U međuvremenu dolazeća Torijevska vlada sprovela je tajne i nezakonite pregovore s Francuskom, što je rezultovalo sporazumom u Utrehtu 1713. godine i okončanjem Rata za špansko nasleđe između Engleske i Ujedinjenih provincija s jedne strane i Francuske i Španije s druge. Svift je bio deo užeg kruga Torijevske vlade i često posrednik između Henrija Sent Džona (Henry St John) državnog sekretara za vanjske poslove i premijera Roberta Harlija (Robert Harley). Svoje utiske o politici Svift je slao Steli u vidu pisama koja su sakupljena i objavljena nakon njegove smrti pod naslovom „A Journal to Stella“ („Časopis za Stelu“, prim. prev). Animozitet koji je vladao između dva lidera Torijevaca doveo je do pada Harlijeve vlade 1714. godine. Nakon smrti kraljice Ane, Vigovci su se vratili na vlast, te optužili bivšu administraciju za izdaju zbog tajnih pregovora s Francuskom. Za to vreme zbližio se s holandskom porodicom Vanhomrajt (Vanhomrigh) koja je iz Irske preselila u London, naročito s Ester jednom od ćerki, kojoj je dao nadimak Vanesa (Vanessa). Vanesa je uskoro postala jedan od glavnih likova njegove poeme „Kaden i Vanesa“ („Cadenus and Vanessa“). U ovoj poemi nazire se naklonost koju su osećali jedno prema drugome. Džonatan i Ester su se 1714. godine vratili u Irsku. Na njihovu vezu uticalo je postojanje Ester Džonson u njegovom životu. Vanesa je preminula 1723. godine, a na njenu smrt uveliko je uticao ne sasvim definisan odnos između Džonatana i Stele. Pre nego što je vlada Torijevaca svrgnuta Svift se nadao da će dobiti parohiju u Engleskoj. Međutim, kraljica Ana je uporno odbijala njegove zahteve. U delu „A Tale of a Tub“ Svift ju je oštro kritikovao, opisujući je kao ženu kojoj se ne može verovati.
biografija.org
Detinjstvo i mladost
Džonatan Svift je rođen 1667. godine u Dablinu, kao drugo dete Džonatana Svifta (Jonathan Swift) i Abigejl Erik (Abigail Erick Swift). Svift stariji je poreklom iz sela Gudrič nedaleko od Herefordšira, ali je zajedno sa bratom potražio sreću u Irskoj nakon što je imanje gde su živeli potpuno srušeno tokom Građanskog rata. I Abigejl je poreklom iz Engleske. Sviftov otac je preminuo u Dablinu sedam meseci pre piščevog rođenja. Oboleo je od sifilisa, a do kraja života je tvrdio da se zarazio od prljavih plahti u pansionima dok je putovao izvan grada. Kao jednogodišnjaka dojilja ga je odvela u Englesku. U Irsku se vratio dve godine kasnije. Pošto je majka vrlo brzo nakon njegovog rođenja otputovala u Englesku, Džonatan je odrastao sa stricem Godvinom Sviftom (Godwin Swift). Pohađao je Kilkeni Koledž (Kilkenny College), a maturirao 1682. godine. Iste godine upisao je Triniti Koledž (Trinity College) na Univerzitetu u Dablinu. Učio je istoriju, logiku i filozofiju, ali nije bio naročito dobar student. Diplomirao je 1686. godine.
Život u Engleskoj
Dok je pripremao magistarski rad Irsku je zahvatila Slavna revolucija, pa je 1688. godine morao da odseli u Englesku, gde mu je majka pomogla da nađe posao sekretara engleskog diplomate Vilijama Templa (Sir William Temple). Kada se Templ povukao na selo da uređuje vrt i piše memoare, Sviftu su povereni ozbiljni zadaci. U to vreme upoznao je princa Vilijama Trećeg (William III) koji ga je poslao u London kako bi isposlovao stvaranje trodomne skupštine. U Londonu je upoznao Ester Džonson (Esther Johnson) osmogodišnju ćerku udovice Džonson. Ubrzo je postao njen učitelj, a dao joj je i nadimak Stela (Stella). Džonatan i Stela su ostali bliski prijatelji do kraja života. 1690. godine je otputovao u Irsku, ali se zbog čestih vrtoglavica vratio u Englesku. Bolest od koje je patio tokom celog života danas se naziva Menijerova bolest. Ipak, to ga nije sprečilo da 1692. godine magistrira na Oksfordu (Oxford). U nameri da se „otrgne“ od Templovog patronata i sam nešto postigne odlučio je da postane sveštenik u Irskoj crkvi. 1694. godine dobio je parohiju u mestu Kilrot. Međutim, ispostavilo se da Sviftu nije prijao život u maloj, izolovanoj zajednici, daleko od centara uticaja i moći. U Kilrotu je upoznao Džejn Varning (Jane Warning) koju je zvao Varina, sestru starog školskog drugara. U pismu koje joj je poslao pitao ju je da se uda za njega, a ako ne pristane da će otići u Irsku i nikada se više neće vratiti. Iako je Džejn odbila prosidbu, Svift nije otišao u Irsku kako je „zapretio“, nego ponovo u Englesku kod Templa gde je ostao sve do njegove smrti. Kada je njegov zaštitnik preminuo Džonatan je dobio zadatak da pripremi njegove memoare i prepiske za objavljivanje. U to vreme počeo je da piše satiru „The Battle of the Books“, kao odgovor na Templov esej o antičkom i modernom učenju. Satira je objavljena tek 1704. godine. Ipak, Templova smrt ga je duboko razočarala, te je jednom zapisao da je sve što je dobro i ljubazno u ljudskom rodu umrlo zajedno s njim. Nastavio je da piše njegove memoare u nadi će neko prepoznati njegov rad, te da će zavrediti dobar položaj u engleskom društvu. Na žalost, njegovi radovi doneli su mu neprijateljstvo s Templovim prijateljima i članovima porodice, koji su smatrali da je u memoarima otkrio previše intimne detalje o njihovim životima.
Povratak u Irsku
Nakon neslavnog pokušaja da stupi u kontakt s kraljem Vilijamom morao da se zadovolji pozicijom sekretara pravnika u Irskoj. Međutim, kada je stigao u Irsku saznao je da je ta pozicija već dodeljena nekom drugom. Dobio je parohiju u mestu nedaleko od Dablina, gde je imao mnogo vremena da uređuje baštu i obnovi parohijski dom. Narednih deset godina radio je kao vikar, a često je putovao u Dablin i London. Godine 1701. je anonimno objavio pamflet „Diskusija o rivalstvu i nesuglasicama između Atine i Rima“ („A Discourse on the Contests and Dissentions in Athens and Rome“). U Trimu, na severozapadu Irske napisao je većinu svojih dela. Godine 1702. dobio je počasni doktorat Triniti Koledža iz Dablina, te je istog proleće otputovao u Englesku. U oktobru se vratio u društvu Stele Džonson koja je tada imala dvadeset godina. Mnogo se polemisalo o njihovom odnosu. Neki su čak tvrdili da su se tajno venčali 1716. godine, ali niko od njihovih bližnjih nije potvrdio tu informaciju. Štaviše, kada je njihov zajednički prijatelj Vilijam Tisdal (William Tisdall) pisao Sviftu da bi želeo da zaprosi Stelu, on ga je od toga odgovorio. Tada je njihov odnos uveliko zahladio. Tih godina objavio je dva dela „Priča o Tabu“ („A Tale of a Tub“) i „Bitka za knjige“ (The Battle of the Books“). Ovi eseji doživeli su veliki uspeh, te vodili ostvarenju Sviftovog sna da postane pisac. Godine 1713. zajedno sa dugogodišnjim prijateljima, takođe književnicima Aleksandrom Poupom (Alexander Pope), Džonom Gejom (John Gay) i Džonom Arbuthotom (John Arbuthnot) osnovao je Klub „Scriblerus“.
Politika
U periodu od 1707. do 1710. aktivno je sudelovao u političkom životu. Tražio je od Vigove administracije da pomogne sveštenskom staležu u Irskoj, po uzoru na ono što su imali sveštenici u Engleskoj. Više razumevanja dobio je od opozicije. Kada su 1710. godine Torijevci došli na vlast dali su mu posao urednika u listu „The Examiner“, kako bi na taj način „progurao“ svoju ideju. Sledeće godine objavio je politički pamflet „The Conduct of the Allies“ („Ponašanje saveznika“, prim. prev) u kome oštro kritikuje odlazeću vladu zbog nesposobnosti da okonča rat sa Francuskom. U međuvremenu dolazeća Torijevska vlada sprovela je tajne i nezakonite pregovore s Francuskom, što je rezultovalo sporazumom u Utrehtu 1713. godine i okončanjem Rata za špansko nasleđe između Engleske i Ujedinjenih provincija s jedne strane i Francuske i Španije s druge. Svift je bio deo užeg kruga Torijevske vlade i često posrednik između Henrija Sent Džona (Henry St John) državnog sekretara za vanjske poslove i premijera Roberta Harlija (Robert Harley). Svoje utiske o politici Svift je slao Steli u vidu pisama koja su sakupljena i objavljena nakon njegove smrti pod naslovom „A Journal to Stella“ („Časopis za Stelu“, prim. prev). Animozitet koji je vladao između dva lidera Torijevaca doveo je do pada Harlijeve vlade 1714. godine. Nakon smrti kraljice Ane, Vigovci su se vratili na vlast, te optužili bivšu administraciju za izdaju zbog tajnih pregovora s Francuskom. Za to vreme zbližio se s holandskom porodicom Vanhomrajt (Vanhomrigh) koja je iz Irske preselila u London, naročito s Ester jednom od ćerki, kojoj je dao nadimak Vanesa (Vanessa). Vanesa je uskoro postala jedan od glavnih likova njegove poeme „Kaden i Vanesa“ („Cadenus and Vanessa“). U ovoj poemi nazire se naklonost koju su osećali jedno prema drugome. Džonatan i Ester su se 1714. godine vratili u Irsku. Na njihovu vezu uticalo je postojanje Ester Džonson u njegovom životu. Vanesa je preminula 1723. godine, a na njenu smrt uveliko je uticao ne sasvim definisan odnos između Džonatana i Stele. Pre nego što je vlada Torijevaca svrgnuta Svift se nadao da će dobiti parohiju u Engleskoj. Međutim, kraljica Ana je uporno odbijala njegove zahteve. U delu „A Tale of a Tub“ Svift ju je oštro kritikovao, opisujući je kao ženu kojoj se ne može verovati.
biografija.org