Džej Ramadanovski

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Džej Ramadanovski je bio srpski folk pevač najpoznatiji po pesmama „Mrak, mrak“, „Ko se s nama druži“, „Sunce ljubavi“, „Imati pa nemati“, „Rađaj sinove“ i drugima.

Rođen je 29. maja 1965. godine u Beogradu, a preminuo je u 56. godini, 6. decembra 2020 u istom gradu. Iz braka sa bivšom suprugom Nadom ima dve ćerke – Anu i Mariju. Ana je zaručnica pevača Adila Maksutovića s kojim ima sina Adrijana.

Iako je muzika oduvek bila sastavni deo njegovog života, prelomni trenutak za početak profesionalne karijere desio se 1987. godine kada su njegov talentat uočili kompozitor Aleksandar Radulović Futa i tekstopisac Marina Tucaković. Napisali su mu pesmu „Zar ja da ti brišem suze“ s kojom je nastupio na festivalu „MESAM“ i osvojio treću nagradu publike.

Posle manje uloge u filmu „Hajde da se volimo 2“ iz 1989. godine njegova karijera je krenula uzlaznom putanjom. U periodu od 1987. do 2018. godine snimio je 13 studijskih albuma i isto toliko kompilacija. Nastupao je na festivalima, punio dvorane u Srbiji i regionu, te održao nekoliko velikih turneja po Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i Australiji. Smatraju ga jednim od najboljih folk izvođača te generacije.

Dzej Ramadanovski - Imati pa nemati - (Official spot 2008)

 
Godine 1972. Džej je upisao prvi razred u Osnovnoj školi „Braća Baruh“ na Dorćolu. Bio je odličan đak, imao je sve petice, a majka se trudila da u školu ide uredan i u pantalonama „na peglu“. Nakon što je otac odlučio da odseli u Austriju, njegovi roditelji su se razveli. Džej je pošao za njim, ali s obzirom da je pao razred, Mazlam ga je vratio u Beograd. Živeo je sa bakom Danicom Pekić u Skenderbegovoj 15, a majka je sa sestrama živela nekoliko kuća dalje. Tada je počeo da beži od kuće. Sa drugarima je igrao klikere, dane provodio na ulici, trošio babine pare u luna parku na Kalemegdanu, a tada je počeo da se bavi džeparenjem. Kada bi ga majka videla na ulici, udarila bi mu šamar i poslala ga kući. Ipak, Džej nije odustajao, pa ga je socijalna služba poslala na „prevaspitavanje“ u dom za maloletnike. Međutim, on se i tada snalazio. Bežao je iz skoro svakog doma, a najduže je ostao u Domu „Vasa Stajić“ na Voždovcu čiji je štićenik bio skoro devet godina. Tu je završio autolakirerski zanat, a u šali kaže da je postao „umetnički dekorater za limuzine“.
Za sebe kaže da nije bio mangup, te da su svi izazovi bili samo snalaženjenje. Pošto je vrlo često bežao iz ustanova u kojima se zahteva disciplina, poslali su ga na služenje vojnog roka na hrvatskom ostrvu Vis. Šest meseci je proveo tamo družeći se sa Mišom Nikšićem, zloglasnim „lošim momkom“. Često su dane provodili u karantini jer su maltretirali ostale vojnike. Nakon toga dobio je prekomandu u građevinski vod u Splitu. Nadređenima je odmah rekao da je bolje da ga stave u samicu, nego da mu daju lopatu, pa je bio pošteđen teških poslova. Dobio je zadatak da, dok ostali vojnici kopaju, on čuva puške. Snalažljiv po prirodi, uspeo je da izbegne i taj posao, pa je plaćao drugim vojnicima da čuvaju puške, a on je džepario po gradu. U jednom intervjuu rekao je da je imao toliko novca da je ocu kupio veš mašinu i pločice za kupatilo. Po povratku iz vojske vratio se na ulicu. Nastavio je da džepari i prodaje garderobu. Sudbonosni susret desio se 1987. godine kada je pokucao na vrata Marine Tucaković i Aleksandra Radulovića Fute.

/
 
Pre nego što je upoznao Marinu i Futu, Džej je povremeno pevao u „Klubu narodnjaka“. Najviše je voleo da peva pesme Muharema Serbezovskog „Zašto su ti kose pobelele druže“ i „U godini jedan dan“. Tu je upoznao i legendarnog Tomu Zdravkovića, velikog pevača, a još većeg boema.
Ipak, prelomni trenutak desio se 1987. godine kada je Marina napisala pesmu „Zar ja da ti brišem suze“. Tada velika folk zvezda Vesna Zmijanac je tražila da ona otpeva tu pesmu, ali ju je Tucakovićeva namenila Džeju. Iste godine je sa tom pesmom nastupio na festivalu „MESAM“ i osvojio treću nagradu publike. Produkcijska kuća „Diskoton“ je 1988. godine izdala njegov prvi studijski album pod nazivom „Ljubio sam nisam znao“ na kome se našlo deset pesama uključujući naslovnu numeru. Izdvojila se pesma „Uspeo sam u životu“ koju je napisao Iso Lero Džamba, Džejov rođak i poznati „dorćolski don“. Numera „Slažeš li se ti“ i danas je jedna od Džejovih najpopularnijih pesama. Iste godine izašao je drugi album pod imenom „Zar ja da ti brišem suze“, a naslovna pesma je dobila i svoj muzički spot. Na tom albumu našlo se devet pesama.
Ramadanovski je skrenuo pažnju na sebe, a kako kaže zahvaljujući menadžeru Radoslavu Raki Đokiću koji je bio i menadžer Saša Popovića i Lepe Brene, nije prokockao sve što je zaradio. Nakon što je 1989. godine odigrao manju ulogu u filmu „Hajde da se volimo 2“ zainteresovanost za njega je bila sve veća. Treći album objavio je iste godine pod naslovom „Jedan, dva“. Većinu pesma napisali su Marina, Futa i Zlaja Timotić, a posebno se izdvojila balada „Nikom nije žao kao meni“. Dve godine kasnije Izdavačka kuća „Komuna“ objavila je Džejov četvrti album „Ko se s nama druži“. Osim naslovne pesme publika je dobro prihvatila i numere „Ni jedne usne se ne ljube same“, „Nedelja“, „Ugasila si me“, „Lubenica“, „Da sam kralj“ i druge.
 
Na „Grand festivalu“ 2008. godine otpevao je baladu „Imati pa nemati“, a dve godine kasnije pesmu „Zrno mudrosti“, za koje kaže da predstavljaju delove njegove burne biografije. Obe numere imaju i po nekoliko miliona pregleda na „Ju Tjubu“ („You Tube“). Iako od 2003. godine nije objavio niti jedan novi album njegova popularnost među publikom raznih generacija ne jenjava. Rado je viđen gost u kafićima i diskotekama u Srbiji, regionu i inostranstvu, a jedan je od retkih pevača čije koncerte velike dvorane rasprodaju u rekordnom roku. U jednom intervjuu priznao je da bi voleo da objavi knjigu pod naslovom „Bela žena“ u kojoj bi opisao ceo svoj život.
 
Dobro, sada si i ti našla da udariš na najgore moguće poređenje, ali, da se ne lažemo, čovek nije nešto baš zadužio ovo društvo na bilo koji način. Čak ni pesme koje je pevao nije on pisao, pa da kažeš, eto, bar kao pisac neki...
Nije ih pisao ali je imao posebnu boju glasa i njegove Balade jesu jedna kolekcija odlicnih pesama
Nikada nije krio svoju proslost,na koju svakako nije bio ponosan,ali je ipak bio poseban lik na nasoj estradnoj sceni! Narod ga je voleo...
 
Dzej nije sigurno zasluzio.
Mnogo njih je plakalo izdzepareno ili im je oteo platu - penziju varajuci kao sibicar:neutral:
To su vremena kojih se i sam stideo ali o kojima je pricao,da bi bar mladi razumeli,koliko je to bio ruzan i tezak deo njegove biografije ,koji je nosio na ledjima do poslednjeg dana.I nikad nije zaboravio odakle je potekao i kako je na kraju uspeo ,iskrenoscu,posebnoscu da postane i ostane covek.O svojim humanim akcijama nije se busao kao kolege,vec je mirno pomagao i Domu Vasa Stajic i mnogim drugim,a posebno fizickim licima za koja je video da trebaju pomoc..Izvini,sto se ne slazemo u misljenju!:ortaci2:
 
Nije ih pisao ali je imao posebnu boju glasa i njegove Balade jesu jedna kolekcija odlicnih pesama
Nikada nije krio svoju proslost,na koju svakako nije bio ponosan,ali je ipak bio poseban lik na nasoj estradnoj sceni! Narod ga je voleo...

Ali to nije aleja građana sa posebnom bojom glasa, već aleji velikana i zaslužnih građana, ne vidim čime je on to zadužio ovo društvo?
 

Back
Top