Napolju je padao čisti bijeli snijeg. Damir se pripremao za noćnu smjenu. Radio je kao
poslovođa u firmi koja se bavila proizvodnjom namještaja.
-Ljubavi, da ti zapakujem piletinu za večeras ako budeš gladan,- bila je to Selena koja
se oglasila iz kuhinje.
-Može,- čuo se Damirov glas iz predsoblja u kojem je navlačio zimsku pernatu jaknu.
Sačekao je minut da Selena donese vrećicu sa hrskavom pohovanom piletinom čiji se
ugodni miris širio po njihovom malom stanu. Damir je obožavao Seleninu kuhinju. Bila
je pravi virtuoz u kuhanju, kreativna, maštovita i uvijek u potrazi za novim receptima.
Imala je izvrstan osjećaj za okuse i mirise, a sve što je pripremala bilo je uvijek jako
ukusno. Kuhanje je za nju bilo više od puke pripreme hrane. Bila je to njena strast i
način da izrazi svoju kreativnost.
Selena se ubrzo pojavila sa dvije vrećice u rukama. Uz jednu sa hrskavom pohovanom
piletinom, u drugoj je bila salata od svježeg povrća i kriške tostiranog hljeba.
-Šta bih ja bez tebe?- rekao je Damir smještajući vrećice u torbu.
Selena ga pogleda s osmijehom.
-Sretno!- a zatim mu pruži brzi poljubac prije nego što je nastavio prema vratima. Potom
je prišla prozoru. Kad se uvjerila da je Damir ušao u svoj automobil koji je bio parkiran
pred zgradom, uzela je telefon.
-Halo, Zlatane, otišao je.
Zlatan je živio u stanu iznad njih. Bio je vlasnik stana u kojem su živjeli Selena i Damir
kao podstanari. Na vratima se ubrzo začulo zvono. Ušavši u stan prišao je Seleni i
snažno je zagrlio.
-Mislio sam da nikad neće otići.
-Toliko si me poželio,- Selena se slatko smijala uživajući u toplini njegovog tijela.
-Jesi li sigurna da je otišao?- napokon je pusti iz zagrljaja.
-Da, sigurna sam.
Zlatan uze Selenu za ruku i odvede je u spavaću sobu. Selena se prepusti njegovim
vrelim poljupcima i dodirima. Ubrzo su se našli u krevetu, strastveno se ljubeći, a
onda se predaše jedno drugom do kraja.
-Divan si,- prošapta Selena ležeći nešto kasnije u njegovom zagrljaju.
-I ti - reče pa duboko uzdahnu.
-Šta ti je?
-Selena, ovo je posljednji put da sam večeras ovdje.
-Šta hoćeš reći?- Selena je osjećala kako joj srce ubrzano kuca.
Zlatan je pokušavao pronaći prave riječi.
-Selena, ja ne mogu dalje ovako. Damir je dobar čovjek,
nije pošteno prema njemu. Nije pošteno ni prema mojoj djevojci.
-A šta će biti s nama?- glas joj je zadrhtao.
-Pokušat ćemo zaboraviti sve. Biće najbolje da se odselite odavde.
Selena je šutjela. Znala je da je Zlatan u pravu.
***
Stan u koji su se preselili bio je u samom centru grada. Tu su prešli jer se Selena
odjednom počela žaliti da joj nedostaje gradska vreva. Damiru je bilo čudno jer su
baš na njeno inzistiranje ranije uzeli stan u predgrađu.
-Eh, te trudnice i njihovi hormoni, - Damiru prođe kroz glavu dok je sjedio za
kompjuterom i provjeravao mejlove. Neposredno pred preseljenje Selena mu je
saopštila radosnu vijest. Postaće otac. Njegovoj sreći nije bilo kraja. Odjednom
se začu zvuk zvona na vratima.
-Damire, pogledaj ko je,- Selena je bila zauzeta raspakivanjem paketa sa uredno
složenom garderobom koju je ostavljala u plakar u spavaćoj sobi. Pred Damirom je
stajala djevojka sa dugom smeđom kosom na kojoj su bili tragovi snježnih pahuljica
koje su neumorno padale iz neba.
-Ja sam Mia, Zlatanova djevojka. Ti si sigurno Selenin muž, - gledala ga je očima
crvenim od plača.
--Da, ja sam Damir. Šta želiš? - odgovori Damir, gledajući Miu s iznenađenjem.
Mia proguta knedlu i pokuša sakriti suze.
- Moram ti reći istinu. Zlatan me prevario s tvojom ženom,- reče drhtavim glasom.
Damir je osjetio kako mu srce ubrzano kuca.
-Kako možeš biti tako sigurna?-upita je kad se malo pribrao od početnog šoka.
-Slučajno sam vidjela zadnju Seleninu poruku iz koje sam shvatila. U njoj je bila i
adresa vašeg novog stana. A onda mi je Zlatan priznao sve.
Damir je preblijedio. Osjećao je kako mu se ruši svijet.
-Ima još nešto,- nastavi Mia,- moguće da je dijete koje Selena nosi Zlatanovo.
Tako je pisalo u poruci.
Ovo je Damira dotuklo. Bio je paraliziran vijestima koje je upravo čuo. Osjećao
se kao da mu tlo izmiče ispod nogu. Mia ga je pogledala sa suosjećanjem.
-Sada znaš istinu, Damire. Zlatan i Selena su nas izdali,- rekla je ogorčeno.
Nije znao kako da reagira. Bio je preplavljen mješavinom ljutnje, tuge i šoka.
-Ovo je kraj,- prošaptao je, osjećajući se kao da ga je nevidljiva ruka gušila.
-Ne znam za tebe, ali ja Zlatanu nisam mogla oprostiti, -tužno reče Mia, klimnu
glavom u znak pozdrava i pođe polako da se udaljava prema liftu. Damir zatvori
vrata i uđe u predsoblje. Selena je izgubljenog pogleda stajala kraj prozora i
gledala pahulje koje su lepršale u zraku. Čula je sve što je rekla Mia. U jednom
trenutku
se okrenula prema Damiru. U očima joj se ocrtavao strah i neizvjesnost. Pokušala
je progovoriti, ali riječi su joj zastale u grlu. A i šta je mogla reći? Damire, ja volim
samo tebe, a sve sa Zlatanom bila je samo strast.
Damir ju je samo tužno pogledao. U očima mu je bilo pitanje- Zašto si nam ovo
napravila? Onda je uzeo jaknu i napustio stan. Sutradan je došao da pokupi svoje
stvari i bez riječi izašao iz Seleninog života. Selena je ostala sama sa ruševinama
svoga braka.
***
Nakon što se preselila kod roditelja, Selena je prolazila kroz teške trenutke.
Damir joj se više nije javio nikad. Od zajednčkih prijatelja saznala je da se
preselio u drugi grad gdje je dobio novi posao, a nju jednostavno izbrisao iz
svog života. Iako okružena roditeljima, Selena je bila sama sa svojim mislima,
suočena s gubitkom Damira i izdajom koju je počinila prema njemu. Jednom se
čula sa Zlatanom. Rekao joj je da ga je Mia ostavila i da je sad u novoj vezi
koju ne želi ničim pokvariti.
-Zlatane, a šta ako je dijete tvoje?-pitala ga je.
-Daću ti novac za abortus, nikakav problem,- hladno joj je rekao.
Bio je to posljednji put da su se čuli.
Devet mjeseci kasnije, Selena je rodila dječaka. Iako je dijete donijelo radost u
njezin život, istovremeno je nosilo teret nevjere i izdaje. Pitanje očinstva ostalo
je otvoreno. Niko od potencijalnih očeva nije bio zainteresovan za njega.
***
-Armane, vrati mu igračku,- Selena je sjedila na klupi u parku posmatrajući svog
sedmogodišnjeg sina koji se igrao sa mlađim dječakom koji je vrištao i tražio svoju
igračku koja je bila u rukama njenog sina Armana.
Na susjednoj klupi sjedila je privlačna mlada žena. Ustala je, prišla dječaku i počela
mu objašnjavati da je u redu da svoje igračke dijeli sa drugom djecom.
Iznenada joj je zazvonio telefon.
-Halo, Damire ljubavi. Da, u parku smo. Naš sin je tako tvrdoglav,- veselo je govorila,
- Ok, sačekat ćemo te.
Onda se okrenula dječaku.
-I tata je stigao za nama. Trenutno je kod nane. Ako budeš dobar vodimo te na
sladoled kad dođe po nas.
Dječak je nastavio igru sa Armanom. Dao mu je svoj mali kamion, a zauzvrat u
rukama držao Armanov kaledioskop i prinosio ga očima. Kada je SElena čula da
mlada žena pominje nekog Damira, naglo se trgnula, a preko lica joj je pređe tužna
sjena. Tako je bilo svaki put kada bi čula to ime. Nakon desetak minuta uskom stazom
parka prilazio je klupama visok muškarac. Selena je ostala u šoku. To je bio on.
Njen bivši muž Damir koji je očigledno sa sinom i ženom došao u posjetu svojim
roditeljima u svoj rodni grad.
-Tata,- povikao je veselo mali dječak. Damir mu je prišao i uzeo ga u naručje.
-Kako je moj sin?
Potom se okrenuo prema mladoj ženi.
-Ljubavi, kako se provodite u mom rodnom gradu?
-Prelijepo,- nasmiješila se.
Selena je osjećala kako je nešto steže u grudima. Oči su joj bile vlažne. Za tih
sedam godina skoro da se nije nimalo promijenio. Izgledao je tako sretno sa sinom
u naručju. Nije željela da mu kvari sreću podsjećanjem na sebe i ono što mu je
uradila. A onda joj se pogled zaustavi na Armanu. Znala je ona to i ranije, ali sad se
jasno vidjela nevjerovatna sličnost sa Damirom. Na trenutak je obuze ogromna tuga
što se Damir nikad nije upitao da li ima još jednog sina, jer dijete ništa nije krivo.
Pozvala je tiho Armana i brzim koracima krenuše uskom stazom.
-Mama, zašto svi dječaci imaju tatu, samo ja ne?- Arman ju je tužno pitao dok
su napuštali park.
Nije znala šta da mu kaže.
RiadaT.
poslovođa u firmi koja se bavila proizvodnjom namještaja.
-Ljubavi, da ti zapakujem piletinu za večeras ako budeš gladan,- bila je to Selena koja
se oglasila iz kuhinje.
-Može,- čuo se Damirov glas iz predsoblja u kojem je navlačio zimsku pernatu jaknu.
Sačekao je minut da Selena donese vrećicu sa hrskavom pohovanom piletinom čiji se
ugodni miris širio po njihovom malom stanu. Damir je obožavao Seleninu kuhinju. Bila
je pravi virtuoz u kuhanju, kreativna, maštovita i uvijek u potrazi za novim receptima.
Imala je izvrstan osjećaj za okuse i mirise, a sve što je pripremala bilo je uvijek jako
ukusno. Kuhanje je za nju bilo više od puke pripreme hrane. Bila je to njena strast i
način da izrazi svoju kreativnost.
Selena se ubrzo pojavila sa dvije vrećice u rukama. Uz jednu sa hrskavom pohovanom
piletinom, u drugoj je bila salata od svježeg povrća i kriške tostiranog hljeba.
-Šta bih ja bez tebe?- rekao je Damir smještajući vrećice u torbu.
Selena ga pogleda s osmijehom.
-Sretno!- a zatim mu pruži brzi poljubac prije nego što je nastavio prema vratima. Potom
je prišla prozoru. Kad se uvjerila da je Damir ušao u svoj automobil koji je bio parkiran
pred zgradom, uzela je telefon.
-Halo, Zlatane, otišao je.
Zlatan je živio u stanu iznad njih. Bio je vlasnik stana u kojem su živjeli Selena i Damir
kao podstanari. Na vratima se ubrzo začulo zvono. Ušavši u stan prišao je Seleni i
snažno je zagrlio.
-Mislio sam da nikad neće otići.
-Toliko si me poželio,- Selena se slatko smijala uživajući u toplini njegovog tijela.
-Jesi li sigurna da je otišao?- napokon je pusti iz zagrljaja.
-Da, sigurna sam.
Zlatan uze Selenu za ruku i odvede je u spavaću sobu. Selena se prepusti njegovim
vrelim poljupcima i dodirima. Ubrzo su se našli u krevetu, strastveno se ljubeći, a
onda se predaše jedno drugom do kraja.
-Divan si,- prošapta Selena ležeći nešto kasnije u njegovom zagrljaju.
-I ti - reče pa duboko uzdahnu.
-Šta ti je?
-Selena, ovo je posljednji put da sam večeras ovdje.
-Šta hoćeš reći?- Selena je osjećala kako joj srce ubrzano kuca.
Zlatan je pokušavao pronaći prave riječi.
-Selena, ja ne mogu dalje ovako. Damir je dobar čovjek,
nije pošteno prema njemu. Nije pošteno ni prema mojoj djevojci.
-A šta će biti s nama?- glas joj je zadrhtao.
-Pokušat ćemo zaboraviti sve. Biće najbolje da se odselite odavde.
Selena je šutjela. Znala je da je Zlatan u pravu.
***
Stan u koji su se preselili bio je u samom centru grada. Tu su prešli jer se Selena
odjednom počela žaliti da joj nedostaje gradska vreva. Damiru je bilo čudno jer su
baš na njeno inzistiranje ranije uzeli stan u predgrađu.
-Eh, te trudnice i njihovi hormoni, - Damiru prođe kroz glavu dok je sjedio za
kompjuterom i provjeravao mejlove. Neposredno pred preseljenje Selena mu je
saopštila radosnu vijest. Postaće otac. Njegovoj sreći nije bilo kraja. Odjednom
se začu zvuk zvona na vratima.
-Damire, pogledaj ko je,- Selena je bila zauzeta raspakivanjem paketa sa uredno
složenom garderobom koju je ostavljala u plakar u spavaćoj sobi. Pred Damirom je
stajala djevojka sa dugom smeđom kosom na kojoj su bili tragovi snježnih pahuljica
koje su neumorno padale iz neba.
-Ja sam Mia, Zlatanova djevojka. Ti si sigurno Selenin muž, - gledala ga je očima
crvenim od plača.
--Da, ja sam Damir. Šta želiš? - odgovori Damir, gledajući Miu s iznenađenjem.
Mia proguta knedlu i pokuša sakriti suze.
- Moram ti reći istinu. Zlatan me prevario s tvojom ženom,- reče drhtavim glasom.
Damir je osjetio kako mu srce ubrzano kuca.
-Kako možeš biti tako sigurna?-upita je kad se malo pribrao od početnog šoka.
-Slučajno sam vidjela zadnju Seleninu poruku iz koje sam shvatila. U njoj je bila i
adresa vašeg novog stana. A onda mi je Zlatan priznao sve.
Damir je preblijedio. Osjećao je kako mu se ruši svijet.
-Ima još nešto,- nastavi Mia,- moguće da je dijete koje Selena nosi Zlatanovo.
Tako je pisalo u poruci.
Ovo je Damira dotuklo. Bio je paraliziran vijestima koje je upravo čuo. Osjećao
se kao da mu tlo izmiče ispod nogu. Mia ga je pogledala sa suosjećanjem.
-Sada znaš istinu, Damire. Zlatan i Selena su nas izdali,- rekla je ogorčeno.
Nije znao kako da reagira. Bio je preplavljen mješavinom ljutnje, tuge i šoka.
-Ovo je kraj,- prošaptao je, osjećajući se kao da ga je nevidljiva ruka gušila.
-Ne znam za tebe, ali ja Zlatanu nisam mogla oprostiti, -tužno reče Mia, klimnu
glavom u znak pozdrava i pođe polako da se udaljava prema liftu. Damir zatvori
vrata i uđe u predsoblje. Selena je izgubljenog pogleda stajala kraj prozora i
gledala pahulje koje su lepršale u zraku. Čula je sve što je rekla Mia. U jednom
trenutku
se okrenula prema Damiru. U očima joj se ocrtavao strah i neizvjesnost. Pokušala
je progovoriti, ali riječi su joj zastale u grlu. A i šta je mogla reći? Damire, ja volim
samo tebe, a sve sa Zlatanom bila je samo strast.
Damir ju je samo tužno pogledao. U očima mu je bilo pitanje- Zašto si nam ovo
napravila? Onda je uzeo jaknu i napustio stan. Sutradan je došao da pokupi svoje
stvari i bez riječi izašao iz Seleninog života. Selena je ostala sama sa ruševinama
svoga braka.
***
Nakon što se preselila kod roditelja, Selena je prolazila kroz teške trenutke.
Damir joj se više nije javio nikad. Od zajednčkih prijatelja saznala je da se
preselio u drugi grad gdje je dobio novi posao, a nju jednostavno izbrisao iz
svog života. Iako okružena roditeljima, Selena je bila sama sa svojim mislima,
suočena s gubitkom Damira i izdajom koju je počinila prema njemu. Jednom se
čula sa Zlatanom. Rekao joj je da ga je Mia ostavila i da je sad u novoj vezi
koju ne želi ničim pokvariti.
-Zlatane, a šta ako je dijete tvoje?-pitala ga je.
-Daću ti novac za abortus, nikakav problem,- hladno joj je rekao.
Bio je to posljednji put da su se čuli.
Devet mjeseci kasnije, Selena je rodila dječaka. Iako je dijete donijelo radost u
njezin život, istovremeno je nosilo teret nevjere i izdaje. Pitanje očinstva ostalo
je otvoreno. Niko od potencijalnih očeva nije bio zainteresovan za njega.
***
-Armane, vrati mu igračku,- Selena je sjedila na klupi u parku posmatrajući svog
sedmogodišnjeg sina koji se igrao sa mlađim dječakom koji je vrištao i tražio svoju
igračku koja je bila u rukama njenog sina Armana.
Na susjednoj klupi sjedila je privlačna mlada žena. Ustala je, prišla dječaku i počela
mu objašnjavati da je u redu da svoje igračke dijeli sa drugom djecom.
Iznenada joj je zazvonio telefon.
-Halo, Damire ljubavi. Da, u parku smo. Naš sin je tako tvrdoglav,- veselo je govorila,
- Ok, sačekat ćemo te.
Onda se okrenula dječaku.
-I tata je stigao za nama. Trenutno je kod nane. Ako budeš dobar vodimo te na
sladoled kad dođe po nas.
Dječak je nastavio igru sa Armanom. Dao mu je svoj mali kamion, a zauzvrat u
rukama držao Armanov kaledioskop i prinosio ga očima. Kada je SElena čula da
mlada žena pominje nekog Damira, naglo se trgnula, a preko lica joj je pređe tužna
sjena. Tako je bilo svaki put kada bi čula to ime. Nakon desetak minuta uskom stazom
parka prilazio je klupama visok muškarac. Selena je ostala u šoku. To je bio on.
Njen bivši muž Damir koji je očigledno sa sinom i ženom došao u posjetu svojim
roditeljima u svoj rodni grad.
-Tata,- povikao je veselo mali dječak. Damir mu je prišao i uzeo ga u naručje.
-Kako je moj sin?
Potom se okrenuo prema mladoj ženi.
-Ljubavi, kako se provodite u mom rodnom gradu?
-Prelijepo,- nasmiješila se.
Selena je osjećala kako je nešto steže u grudima. Oči su joj bile vlažne. Za tih
sedam godina skoro da se nije nimalo promijenio. Izgledao je tako sretno sa sinom
u naručju. Nije željela da mu kvari sreću podsjećanjem na sebe i ono što mu je
uradila. A onda joj se pogled zaustavi na Armanu. Znala je ona to i ranije, ali sad se
jasno vidjela nevjerovatna sličnost sa Damirom. Na trenutak je obuze ogromna tuga
što se Damir nikad nije upitao da li ima još jednog sina, jer dijete ništa nije krivo.
Pozvala je tiho Armana i brzim koracima krenuše uskom stazom.
-Mama, zašto svi dječaci imaju tatu, samo ja ne?- Arman ju je tužno pitao dok
su napuštali park.
Nije znala šta da mu kaže.
RiadaT.
Poslednja izmena: