Dvoličnost

Osobina koja ume jako da zbuni, kada druge uveravamo u jedno,
a radimo, osećamo drugo. Pretpostavljam da ste imali susret sa
istom. Da li je to slabost karaktera ili svesna namera? Koliko je
teško živeti, raditi sa takvim osobama? Da li je to osobina koja
se može korigovati ili je po vama deo karaktera koji se teško
menja, tj. koji predstavlja "autentičnost" osobe koja neguje svoju
osobinu kao oružje u za nju "surovom" svetu međuljudskih odnosa?

Slabost karaktera, definitivno. Odnosno nedostatak samopostovanja i dostojanstva.

Desi se , bar meni, cesto da pomislim o pojedinim ljudima da su nevidjeno licemerni, ali gresim u startu, obicno se razotkriju vrlo brzo. Nekad mislimo da je neko dvolican, a on je samo glup. Da bi profitirao od dvolicnosti moras da budes majstor u laganju i vrhunski manipulator.
 
Foliranje i laganje je bitno u ljudskim odnosima, hteli mi ili ne.
Mislim, možemo da pričamo šta hoćemo, kako je iskrenost bitna, kako možemo podneti istinu (luveravamo sebe) ali racionalnost i objektivnost nije najveća ljudska vrlina, stoga, moramo lagati, i naravno, sve radimo svesno, ali što naravno potiskujemo, onda ubeđujemo podsvest u laži, počnemo da "verujemo" u njih, i tako baziramo odnos.
 
Foliranje i laganje je bitno u ljudskim odnosima, hteli mi ili ne.
Mislim, možemo da pričamo šta hoćemo, kako je iskrenost bitna, kako možemo podneti istinu (luveravamo sebe) ali racionalnost i objektivnost nije najveća ljudska vrlina, stoga, moramo lagati, i naravno, sve radimo svesno, ali što naravno potiskujemo, onda ubeđujemo podsvest u laži, počnemo da "verujemo" u njih, i tako baziramo odnos.
Nije to baš isto, uklapati se u društvene norme i biti dvoličan. Neka osnovna pravila ponašanja su i utvrđena da bi društvo opstalo, jer u suprotnom - kad bi svako govorio i radio šta hoće, kad bi "bio iskren prema sebi i drugima" pa, na primer, iz besa pobio svakog na koga je ljut teško da bi bilo koja zajednica opstala. Naravno, to je ekstrem :) ali je princip koji stoji iza toga primenljiv na bilo koju situaciju koja uključuje odnos dve ili više osoba.

Sa druge strane ljudi iz nekog razloga često poistovećuju neke stvari koje se zapravo suštinski razlikuju ... kao npr. iskrenost sa netaktičnošću i prostaklukom, foliranje sa socijalnom prilagođenošću, taktom ili nečim sl.

Dvoličnost je što se mene tiče potpuno druga kategorija ... To je osobina koja sigurno nije ni taktičnost ni miroljubivost niti je bilo koji oblik ponašanja koji unapređuje zajednicu i odnose. Štaviše, mislim da je odraz nestabilnosti karaktera ili neka vrsta mentalnog poremećaja (iako sigurno kao takva nije klasifikovana :lol: ) jer stvarno ne znam kakav doživljaj sebe može da ima neko ko ima potrebu da konstantno obmanjuje i laže druge zarad nekih svojih u osnovi sitnih ciljeva (a obično se na to svodi).
 
Poslednja izmena:
Vecina osoba koristi laz ne bi li bila interesantna u drustvu,:per:
ili prihvacena od istog drustva.Cesto ispricaju price ili anegdote iz "svog"zivota.
Sto je najtragicnije na kraju ubede i sebe da je to istina:per:
Takve osobe su svima nama interesantne i vise volimo da slusamo lazi jer nam prijaju:rumenko:
Te osobe su prihvacenije i cenjenije u drustvu.
A da budemo iskreni ne moze to bas svako:zcepanje:
Mada ja iskreno vise volim istinu ali nikad ne prekidam u prici takve osobe.
Jer ne vredi se ubedjivati sa njima.Ili im dokazivati istinu:roll:
Po pravilu su neodgovorne,lazljive i prevaranti..ali su interesantni:think:
 
Da li je to slabost karaktera ili svesna namera?
Слабост карактера.

Koliko je teško živeti, raditi sa takvim osobama?
Јако напорно.


Da li je to osobina koja
se može korigovati ili je po vama deo karaktera koji se teško
menja, tj. koji predstavlja "autentičnost" osobe koja neguje svoju
osobinu kao oružje u za nju "surovom" svetu međuljudskih odnosa?
Мислим да се не мења...
 
zanimljivi? ali kome?
ja mislim da mogu biti zanimljivi samo onima kojima je sopstveni zivot nezanimljiv:think:
al sta znaa jaa

I u sopstvenom zivotu,okruzenju i svuda oko nas postoje takve osobe:zper:
Ne mozemo biti individue i da smo sami sabi dovoljni i zadovoljni;)
Znas "ti"ali se svi isto tako pravimo da ne znamo:rumenko:
 
Osobina koja ume jako da zbuni, kada druge uveravamo u jedno,
a radimo, osećamo drugo. Pretpostavljam da ste imali susret sa
istom. Da li je to slabost karaktera ili svesna namera? Koliko je
teško živeti, raditi sa takvim osobama? Da li je to osobina koja
se može korigovati ili je po vama deo karaktera koji se teško
menja, tj. koji predstavlja "autentičnost" osobe koja neguje svoju
osobinu kao oružje u za nju "surovom" svetu međuljudskih odnosa?

Naravno da se radi i o slabosti karaktera. Ali samo donekle.

Dvolicnost je "neizleciva", s godinama moze da bude samo gore.

Nekada sam zalila dvolicne ljude kao one koji moraju da se na taj nacin probijaju u zivotu, jer drugih kvaliteta nemaju/ slabo poseduju/ ne mogu da dodju do izrazaja.

Danas mislim da su to smisljeni prevaranti i manupulatori, koje bih "na blanko" strpala u zatvor/ instituciju, jer kao dvolicni, imaju sirok spektar "kvaliteta", uglavnom negativnih, ili koji presednu ljudima jer im mnogo jada i obmane nanesu.
 
Osobina koja ume jako da zbuni, kada druge uveravamo u jedno,
a radimo, osećamo drugo. Pretpostavljam da ste imali susret sa
istom. Da li je to slabost karaktera ili svesna namera? Koliko je
teško živeti, raditi sa takvim osobama? Da li je to osobina koja
se može korigovati ili je po vama deo karaktera koji se teško
menja, tj. koji predstavlja "autentičnost" osobe koja neguje svoju
osobinu kao oružje u za nju "surovom" svetu međuljudskih odnosa?

Mislim da je u pitanju slabost licnosti.
Zbunjuje?Ne.Mislim da je vrlo lako sa takvim ljudima.Kad razmislim,retko sam sretala bas dvolicne ljude,ali je to uvek jako ocigledno.Zasto kazem lako.Zato sto su u sustini vrlo predvidivi.I ne mislim da je to dobro oruzje,jer najvise stete samima sebi.Ne drugima.Da,verovatno se kao osobina radja zbog nesnalazenja u medjuljudskim odnosima koji zaista mogu ponekad biti krajnje surovi.
Da li se moze ispraviti?Zavisi koliko osoba ima godina.Ako je vec formirana licnost,mislim da ne.
 
:dontunderstand: Ne kontam (taki mi horoskop): sta je u stvari dvolicnost? Ovde ispada: kad neko prica jedno, a radi drugo... A sta je kad neko prica jedno, radi drugo, a misli trece? Da l' je to mozda trolicnost (ili sizofrenija)? :eek:

Leksicki bi to bilo da jedna osoba ima dve licnosti. Onda je to vrlo siromasna licnost, al opet bogatija od one koja ima samo jednu. Jedna licnost, naravno, znaci doslednost, pouzdanost, stabilnost, celovitost, predvidivost... sta god. Tu mu dodje jedino pozitivno sto u nama ne budi nikakav disbalans - znamo na sta racunamo. Ali, opet, to znamo i kad je neko nepouzdan, nedosledan, nestabilan, nepredvidiv, "nedokucan"... Oni prvi mu dodju kao slika, a drugi kao film. Olicenje sukoba tradicije i napretka. Ili ne?

Covek ima niz maski. Jednu deteta za roditelje, jednu roditelja za dete, jednu podredjenog za nadredjenog, jednu nadredjenog za podredjenog, jednu za ovoga, jednu za onoga... Maske se ugl. smenjuju po inerciji. Neko to zove i socijalna inteligencija (?). I sve maske su iskrene i predstavljau istu osobu. Je l ta osoba viselicna?

Ima i onih koji sebi u nekom domenu zivota postave cilj i krenu da ga ostvaruju, manje-vise svesno manipulisuci ljudima. A sta ako je cilj da pomogne citavom covecanstvu? Jeste i egoista i egocentrik i manipulator i lazljivac i ... ma sve... Da li cilj opravdava sredstvo? Zavisi li od cilja ili samo mozemo da konstatujemo da je to nitkov i dvolicnjak?

Ima i onih koji su nesigurni ili jednostavno nemaju formirano misljenje na svaku temu. Argumentacija drugih od situacije do situacije ih baca iz jedne price u drugu. Da li su oni ljigavci dvolicni ili ljudi otvoreni za nove ideje i za razvoj sopstvenog misljenja o zadatoj temi?

Ili su dvolicni samo oni od kojih smo nesto ocekivali zasnovano na njihovim recima, a kroz njihove postupke smo samo dobili samar? Pa ko je onda tu dvolican?

Ili ja samo ne kontam sta je to i na sta se misli, jer kako se pise o tome ispada da je to nesto bas bas lose...:rumenko:
 
:think:

Dvolicnost?Suprotno od rigidnosti.Dvolican covek ce svako sredstvo upotrebiti da dodje do cilja.Rigidan ce se drzati principa kao pijan plota.Zreo covek ce napraviti balans.Drugim recima odlucivace o svojim postupcima rukovodeci se i razumom i osecanjima.
 
drugarica koju poznajem 12 god. mi kaze joj je jako prijatno u mom drustvu jer sta god da mi kaze ja ne osudjujem njenu misao. jednostavno ne izvrcem istinu da bih bio gori/bolji no sto jesam.
problem je sto ona prema nekim ljudima mora da im "servira" muziku za njihove istancane usi. i to je opterecuje. ali ima savrsene metode kako sebe da zastiti.

dvolicnost je po meni faza koja bi trebalo da se prevazidje do punoletstva. ali nazalost ima onih koji intelektualno nisu otisi dalje od tog doba koliko god misle da jesu
 

Back
Top