
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
DVOJE
Ljubav ima dva lekara
Dva čuvara
Dva travara
Dva vidara.
Ljubav ima dva zidara
Dva statičara
Dva gradjevinca
Dva molera
Dva farbara
Ljubav ima dva majstora
Dva kovača
Dva bravara
Dva elektronca
Dva mašinca
Ljubav ima dva paora
Dva orača
Dva sejača
Dva kopača
Dva letine skupljača
Ljubav ima dva osmeha
Dva puta po dve ruke
Isto toliko nogu
Dve glave i dva srca
Dve strasti i dve naravi
Dva ložača i dva vatrogasca
Što vatri besa ne daju da jarca
Ljubav ima dve ljubavi
Što veruju jedna drugoj
Poverene same sebi
Da se žive, raspravljaju,
Dogovore, razgovore,
I sastanče, diskutuju,
Poljupcima odlučuju.
Jednom ćata budeš ti
Drugi put će biti on
Da na svaki dogovor
Udarite pečat svoj.
Paziti se uvek mora
I misliti o tom drugom
Samo tako dete moje
Uvek ćete biti dvoje.
Gde god jedan samo radi
Ljubav umre tu od gladi.
Stihovan razgovor izmedju nas dve..... a za njih dvoje od mame...



PS Dobro vam jutro blogeri.....ajd
