Rekoh da teče tokom, svoje volje
ne sputava obalom, ona se razliva,
izliva, plavi, osvaja, daje sebe,
prisvaja ne svoje, njeno postaje,
imanje poseduje a nije gazda, ona!
Gospodarica i sluškinja, ista sa drugima
a druga nije ni pred kim, oko ne krije,
u tamu, osamu, nikada nije otišla,
tek jednom je bila i ostala onakva,
baš onakva kako je rođena iz izvora!
Posmatra, nepomična, neprimetna,
kao utkana u postojanje isprepletala je
bršljenom, svoju odoru purpurne boje,
zlatnom se krunom krunisala, tajno,
da može svoje nepostojanje, živeti!
ne sputava obalom, ona se razliva,
izliva, plavi, osvaja, daje sebe,
prisvaja ne svoje, njeno postaje,
imanje poseduje a nije gazda, ona!
Gospodarica i sluškinja, ista sa drugima
a druga nije ni pred kim, oko ne krije,
u tamu, osamu, nikada nije otišla,
tek jednom je bila i ostala onakva,
baš onakva kako je rođena iz izvora!
Posmatra, nepomična, neprimetna,
kao utkana u postojanje isprepletala je
bršljenom, svoju odoru purpurne boje,
zlatnom se krunom krunisala, tajno,
da može svoje nepostojanje, živeti!