Uspeh...kako za koga...za mm i mene uspeh i ostvarenje svojih snova je postati roditelj...priroda se poigrala sa nama,samo iz njoj znanih razloga...ali ne zalimo zbog toga,jer da nije mi danas ne bismo imali predivnog Andjela po imenu Sasa koji je Boziji dar sa neba za nas
...Nije rodjen iz mog stomaka,ali je rodjen iz nasih srca i isto je dugo iscekivano i zeljeno dete kao kada prirodnim putem radjamo...da mi smo usvojeni...nije samo Sasa usvojen,usvojio je i on nas kao svoje roditelje..e,za nas je ovo uspeh...za mnoge parove bez dece je usvojenje tabu tema i negledaju svi na ovaj cin blagonaklono..ali,nas to ni neiteresuje,jer nasu srecu ne moze vise niko oduzeti..nai zivoti sada imaju smisao,jer nasa deca su nase naj vece bogatstvo i svoju srecu nismo zeleli da zamenimo kucnim ljubimcem kao sto mnogi cine...za njih je to verovatno i bolje resenje jer nisu sposobni da vole...parovi bez dece vremenom postaju sebicni(dosta primera u svom okruzenju imamo)...kada kazem nisu sposobni da vole to je tacno,jer da jesu mnogi ne bi bili optereceni decijom genetikom,poreklom voleli bi ih kao svoju rodjenu..i oni koji nisu spremni da pruze iskrenu ljubav ni netreba da razmisljaju o cinu usvojenja...vratiti detetu osmeh na lice,pruziti mu sigunost,osecaj da nekom pripada i da ga volimo bas takvo kakvo jeste dete je naj veci Blagoslov i za samo dete i za nas kao roditelje...
