
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
DUŠA LUTALICA
Luta mi duša danas
Kao da lebdi u sopstvenoj tihoći
Ne može da se zakači ni za jednu misao
I da tu ostane...
Samo leti....kao vetar....
Nepostojana....
ali ne i nepostojeća
duša lutalica.....snena....tiha....
skitara koja mislima skita
skuplja ih u škrinju
da budu joj blizu.....
neuhvatljiva….treperava…
kao svetlost u daljini….
I ima boju…..zalazećeg sunca
Što bez glasa odlazi na počinak….
Znam šta radi
Luta….i lutajući skuplja
Delove sebe razbacane daljinama
Sećanja….osećanja….slike…
Za zimu……za dane hladne…
Za samoću koja dolazi.
Da otvori duša škrinju
I ledeno jutro utopli….
Hladnu noć pokrije…
Dan zagreje……
I prekinula bi lutanje
I ne bi
Mogu samo da je pustim
Da zadje
I da čekam
Da opet izadje….
imajte strpljenja......pogledajte do kraja

PS Proći će me....