Duse bi htjela da sanja, da se sakrije iz prikrajka .
Nekom pustom ostrvu u sred toplih mora, u samo svojoj kuci.
Sama, od svih zaboravljena, ostavljena, mravima u liscu i travi.
Htjela sto joj milo bilo,htjela sto je ispunjava,sto je miluje po tijelu.
Sa nebom cistim plavim, sa suncem u zenitu,sa tisinom u prostoru .
Sa slobodom koja se osjeca, koja se pije sa kojom se umiva i ceka zora.
Jer Boze moj nije dusa laka,cila, dusa ima pticija krila,i suze ne broji.
Mili moji tako stvari za sad stoje, ne zamjerite to sto nikog sem sna necu.
Pusti te me da odem, lakse cu da se vratim, lakse da opet budem vasa.
Ne trazite me na poznata vam mjesta, ni tamo gdje mislite da mozda jesam.
San je kosmos, san je beskrajan,san zivim i tamo me necete moci naci.
Ma koliko se trudili, ma koliko mislili da ste mi na tragu, vec sam otisla.
Nekom pustom ostrvu u sred toplih mora, u samo svojoj kuci.
Sama, od svih zaboravljena, ostavljena, mravima u liscu i travi.
Htjela sto joj milo bilo,htjela sto je ispunjava,sto je miluje po tijelu.
Sa nebom cistim plavim, sa suncem u zenitu,sa tisinom u prostoru .
Sa slobodom koja se osjeca, koja se pije sa kojom se umiva i ceka zora.
Jer Boze moj nije dusa laka,cila, dusa ima pticija krila,i suze ne broji.
Mili moji tako stvari za sad stoje, ne zamjerite to sto nikog sem sna necu.
Pusti te me da odem, lakse cu da se vratim, lakse da opet budem vasa.
Ne trazite me na poznata vam mjesta, ni tamo gdje mislite da mozda jesam.
San je kosmos, san je beskrajan,san zivim i tamo me necete moci naci.
Ma koliko se trudili, ma koliko mislili da ste mi na tragu, vec sam otisla.
