Duh ostaje zatvoren u prepoznavanju, jer i oci ostaju slepe pri jasnom vidjenju...

Neko kome sam verovala, bezrezervno...i zvuci naivno znam, ali sam imala taj osećaj, taj neponovljiv osećaj da je taj neko kao ja, u duši kao ja i da želi sto i ja zelim..jer je tako isto, a opet tako različito...Kada..nekada u vremenu...Kako.....navukao me na tanak led da potpuno, ali potpuno ogolim dušu...i kazem nešto..ma, sve najiskrenije ..najtananija svoja osecanja i razmisljanja..jeeee, ne mogu da poverujem da sam ispala tako naivna i tako glupava sa toliko godina da poverujem da nekoga baš zanima ta moja iskrenost ...zvuči blesavo, ali to niko ne zna o meni, znači niko...i toliku poverenja nekome pokloniti, jer...ma, nije vazno...ne mogu da verujem kako sam ispala glupava..i onda procitam neki stav o nečemu i vidim da sam se izblamirala na nevidjeno, ali na nevidjeno...lele..:eek: I da je to moglo biti što ja želim da bude, ali da sam ja nenormalna kada sa dopustila sebi da poverujem..i da posle a znam i zbog čega , ne mogu reći zloupotrebi..nego daljim ponašanjem te navede da misliš da si u nečemu pogrešio i da se zastidiš svoje iskrenosti i svojih razmišljanja..jer te "navuku" na tanak led da pomilsiš jedno i onda, kao bude drugo..no nema veze...eto, opširan esej...ali ako se nakon svoje iskrenosti osetim tako...tako tuzno i nepoverljivo, da poželim da sam opet miš..iako sada po prvi put u svom životu nisam bila...ma, ja sam onda zloupotrebila samu sebe, jer sam išla protiv sebe,pricajuci sve...i ne verujući svojoj intuiciji,da ne trebam verovati...Zbog čega onda da mi bude drugi kriv?

Intuicija me od pocetka upozoravala,da ne treba biti toliko iskren...Tako sam se prevarila u tebi.Ovo mi je nauk.
 

Back
Top