"Dučićevi dani" - Trebinje

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Neno

Buduća legenda
Poruka
25.633
Naučnim skupom "Mit, tradicija i simbol u poeziji Miloša Crnjanskog" počeo je "Dučićev dan", manifestacija koja se tradicionalno već 14. put održava u Trebinju.

Ovogodišnji skup predstavlja preko 25 renomiranih učesnika, koji proučavaju srpsku poeziju, koji će govoriti o životu i djelu Miloša Crnjanskog.



Praznik Blagovijesti, u Trebinju se proslavlja u duhu Јovana Dučića, velikog srpskog pjesnika i diplomate, koji je umro na taj dan. Već 14. put zaredom, Dučiću u čast, u Trebinju se govori o našim znamenitim književnim stvaraocima, pjesnicima koji su ostavili dubok trag u srpskoj književnosti, ali i onima koji još doprinose i stvaraju prozna i poetska djela.

- Vezu koju nalazimo između Miloša Crnjanskog i Dučića, možda na prvi pogled djeluje sasvim udaljeno ali nije tako daleko i sam Crnjanski je kao čovjek Panonije lutao za Mediteranom i pronalazio svoje mjesto tu, a pravi smiraj je našao, kako on kaže, pod našim Srćom. Nikada nije bio u Trebinju, ali ovo je vanredna prilika da se Dučić i Crnjanski susretnu u Trebinju - istakla je Svjetlana Šeatović, urednica skupa.

Životni putevi dvojice velikana često su se su ukrštali i kroz pjesnički rad i kroz diplomatsku službu. Početak Drugog svjetskog rata zauvijek ih je razdvojio. Crnjanski je nastavio da radi i stvara u Londonu, a Dučić u Americi.

- Obojica su težili da se vrate u zavičaj, i u svom radu oni su se isticali i dokazali u svijetu, ali nisu zaboravili zavičaj i obojica su izjavila da se neće smiriti dok se ne vrate u zavičaj. To su sve poruke za današnje generacije, gdje god se nalazili, ipak, rodna gruda je za nas nešto veoma važno - rekao je Mirko Đurić, gradonačelnik Trebinja.

U okviru dvodnevne manifestacije biće upriličene promocije knjiga, izložba radova "Otisci graditelja" arhitekte Branka Pešića i Svečana akademija gdje će nastupiti prvaci beogradskih pozorišta, solisti i operski pjevači. Pokrovitelj manifestacije "Dučićev dan" je grad Trebinje.

RTRS

" Ima jedan grad koji traje vijekovima, u njegovom srcu jedna gimnazija koja traje vijek, u njenom sadašnjem imenu ime pjesnika koji će trajati vječnost."
Najpoznatiji Trebinjac, Jovan Dučić je preminuo 7. aprila 1943. godine, a njegovi posmrtni ostaci prenijeti su iz SAD u rodno Trebinje 2000. godine.
 
Дучић, геније српске књижевности!
Тешко је било шта издвојити али, избор ми тренутно паде на ово:
О Младости и Старости

За умне људе и лепе жене не постоји старост. Племените ствари не старе, него само промене изглед, често чак и на лепше. У старости се покажу на лицу карактер и душа човекова, као што се покажу рељефи једног брега тек у зиму кад изгуби шуму и потпуно оголи. Има лица која са старошћу добију нешто светитељско, и мудрачко, друга мученичко и болесничко, а трећа животињско и зверско. Знак рђавих људи и рђавих жена којима се у младости није распознавао на лицу њихов карактер јер је младост свагда и у свему неизмерна лепота. Али та су лица добила у старости изглед одвратан и ужасавајући, црте злочесте, поглед крвнички. Истина, ни године не изражавају тачно човеково доба. Има младих стараца као што има и много старих младића. Старост човекова одиста почиње тамо где свршава његово одушевљење. Човек који не може да затрепери, одушевљен за неку идеју или за неку личност, стар је и мртав. Младост, то је пре свега света ватра. Само онда кад се та ватра угаси, треба лећи и умрети. Човек који воли жене никад не остари; а човек који тражи друштво младића, никад не тугује. Уосталом, жене нису строге према годинама човековим; јер оне траже мужевност више него младост, а мужевност траје несравњиво дуже него младост. Зато има Дон Жуана педесетих година, који отму жене и младим Аполонима. У Риму се никад ни за кога није рекло: "Умро је" него: "Живео је". Људи нас увек плаше нашим годинама, и кад смо стари и кад смо млади, кад смо млади да смо недозрели за велика дела, а кад смо стари да смо постали неспособни за велике намере. Старчево искуство, равно је учености. Нико не зна шта носи у себи до последњег даха. Природа је у свему оставила себи право на последњу реч.

Јован Дучић
 
“Ljubav je dokaz inteligencije, jer čovek bez ideja i prostak bez vaspitanja, ne mogu biti zaljubljeni, pošto je ljubav najveća mudrost i najfinija duševnost.”

“Muškarci su hrabri pred smrću, a žene pred životom. Muškarci pred drugim muškarcem, a žene pred celom sudbinom.”

“Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku. Govorite rđavo o nekom čoveku pola sata – i vi ste posle toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na lepotu svojih osećanja, ili bar na lepotu svojih reči.”

Jovan Dučić
 
Стицајем историјских околности, најпознатија је Дучићева дефиниција кроасана:
„Хрвати су најхрабрији народ на свету, не зато што се никога не боје, већ зато што се ничега не стиде.“
 

Back
Top