Дубравка Стојановић: Опозиција у Србији је у огромној већини националистичка

комшија

Stara legenda
Poruka
96.548
1667853028988.png





Dubravka Stojanović: Opozicija u Srbiji je u ogromnoj većini nacionalistička


Dasko-Milinovic-Dubravka-Stojanovic-tribina-CK13-1024x768[1].jpg

06. nov 2022.

Dobitnica francuskog priznanja "Legija časti", istoričarka Dubravka Stojanović izjavila je da je opozicija u Srbiji i danas nacionalistička, kao i režim, jer je i formirana na nacionalističkoj ideologiji krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. veka.

"Opozicione stranke u Srbiji su stvorili zapravo srpski nacionalisti, a Milošević im je pre toga zapravo ukrao nacionalistički program. I zato i danas nema opozicije, jer je nacionalizam njen program i ona nema drugi program, sem nekih izuzetaka. U taj korpus nažalost spada i Demokratska stranka, koja je takodje formirana na nacionalističkom programu", kazala je Dubravka Stojanović na tribini u Novom Sadu.

Prema njenim rečima, posle rušenja Slobodana Miloševića istorijski revizionizam se veoma intenzivirao: donose se zakoni, rehabilituju se zločinci, menjaju se imena ulica, menjaju se udžbenici.

"U udžbenicima je odjednom, 2022. godine, došlo do promene uloge partizana i četnika. I onda piše: partizani su za sobom ostavljali pasja groblja, neobeležene masovne grobnice, oni su kolaborirali, a četnici nisu saradjivali sa okupatorom i bili su antifašisti", navela je Dubravka Stojanović.

Ona je ocenila da je nacionalizam u bivšoj Jugoslaviji krenuo iz Srbije, a da su nacionalizmi u ostalim republikama reakcija na nacionalizam iz Srbije.

"Srpska akademija nauka i umetnosti, Srpska pravoslavna crkva (SPC), Udruženje književnika, Univerzitet u Beogradu, vladajuće i opozicione stranke, mediji, Crvena zvezda… Dakle, sve glavne nacionalne institucije su bile uključene u širenje nacionalizma tokom osamdesetih godina 20. veka", kazala je Stojanović.

Ocenila je da su "okidači" za porast srpskog nacionalizma bili Titova smrt 1980. godine, kosovska kriza 1981. godine, ekonomska kriza, a potom 1982. roman Vuka Draškovića "Nož", pa potom predstave "Golubnjača" i "Kolubarska bitka".

"To je bila vrsta kolektivnog transa. Iste godine SPC izlazi sa jednim dokumentom o lošem položaju Srba u Jugoslaviji, sa predlogom da su potrebne promene, uključujući i promene granica i raspad Jugoslavije. I onda 1985. sve kreće i u javnost i u štampu, u 'Politiku', u 'Dugu'...", navela je Stojanović.

Prema njenim rečima, Slobodan Milošević je 1987. došao na vlast u Srbiji kao "izvršilac, egzekutor, jer je do tada apsolutno sve bilo spremno".

Tribina je organizovana u okviru 22. festivala "Ulice protiv fašizma", koju su organizovali Antifašistički front "23. oktobar" i Antifašistička akcija Novi Sad.

Festival se održava povodom 9. novembra, Svetskog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma, koji se obeležava u znak sećanja na "Kristalnu noć" iz 1938, kada je počeo progon Jevreja u nacističkoj Nemačkoj.

link


Опозиционари углавном, чак и они који нису шовинисти per se, мисле да ће повременим коришћењем наратива великосрпског шовинизма и подржавањем "Срба ван Србије" да остваре некакву већу популарност код грађана. То је огромна грешка и говори о отуђености таквих типова од народа у Србији. Србијанцима је најблаже речено доста прича о "Србима ван Србије", а ко се на то ложи, гласаће за СНС и сателите.
 
Glasao bi Dubravku.

Uvela bi grejanje, za razliku od radikala.
Ми Србијанци немамо већих непријатеља од радикала. Тако је још од Николе Пашића.
 
Ми Србијанци немамо већих непријатеља од радикала. Тако је још од Николе Пашића.
To djubre Pasic je nahuskao naivan narod na Timocku bunu 1883 i pobegao u Sofiju kod brata Cincara iz masonske celije Predsednika Bug vlade i zidao zgrade, dok ga nije Milan pomilovao...da ne vraca oruzje narodna vojska iza 2 srpsko-turska rata.
Jer je Milan Obrenovic uvodio stajcu vojsku, koja je pobedjivala 1912, 1913, 1914....
 
Imaju li nekih loših osobina? Druže @комшија kada ćeš konačno shvatiti građansko i nacionalno nisu nužno suprotni. I da je Srbijau stvari u mnogome građanska država.
Zašto onda mrziš Građanski savez, a obožavaš 100% haških okrivljenika
 
Pogledajte prilog 1252103




Dubravka Stojanović: Opozicija u Srbiji je u ogromnoj većini nacionalistička


Pogledajte prilog 1252104

06. nov 2022.

Dobitnica francuskog priznanja "Legija časti", istoričarka Dubravka Stojanović izjavila je da je opozicija u Srbiji i danas nacionalistička, kao i režim, jer je i formirana na nacionalističkoj ideologiji krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. veka.

"Opozicione stranke u Srbiji su stvorili zapravo srpski nacionalisti, a Milošević im je pre toga zapravo ukrao nacionalistički program. I zato i danas nema opozicije, jer je nacionalizam njen program i ona nema drugi program, sem nekih izuzetaka. U taj korpus nažalost spada i Demokratska stranka, koja je takodje formirana na nacionalističkom programu", kazala je Dubravka Stojanović na tribini u Novom Sadu.

Prema njenim rečima, posle rušenja Slobodana Miloševića istorijski revizionizam se veoma intenzivirao: donose se zakoni, rehabilituju se zločinci, menjaju se imena ulica, menjaju se udžbenici.

"U udžbenicima je odjednom, 2022. godine, došlo do promene uloge partizana i četnika. I onda piše: partizani su za sobom ostavljali pasja groblja, neobeležene masovne grobnice, oni su kolaborirali, a četnici nisu saradjivali sa okupatorom i bili su antifašisti", navela je Dubravka Stojanović.

Ona je ocenila da je nacionalizam u bivšoj Jugoslaviji krenuo iz Srbije, a da su nacionalizmi u ostalim republikama reakcija na nacionalizam iz Srbije.

"Srpska akademija nauka i umetnosti, Srpska pravoslavna crkva (SPC), Udruženje književnika, Univerzitet u Beogradu, vladajuće i opozicione stranke, mediji, Crvena zvezda… Dakle, sve glavne nacionalne institucije su bile uključene u širenje nacionalizma tokom osamdesetih godina 20. veka", kazala je Stojanović.

Ocenila je da su "okidači" za porast srpskog nacionalizma bili Titova smrt 1980. godine, kosovska kriza 1981. godine, ekonomska kriza, a potom 1982. roman Vuka Draškovića "Nož", pa potom predstave "Golubnjača" i "Kolubarska bitka".

"To je bila vrsta kolektivnog transa. Iste godine SPC izlazi sa jednim dokumentom o lošem položaju Srba u Jugoslaviji, sa predlogom da su potrebne promene, uključujući i promene granica i raspad Jugoslavije. I onda 1985. sve kreće i u javnost i u štampu, u 'Politiku', u 'Dugu'...", navela je Stojanović.

Prema njenim rečima, Slobodan Milošević je 1987. došao na vlast u Srbiji kao "izvršilac, egzekutor, jer je do tada apsolutno sve bilo spremno".

Tribina je organizovana u okviru 22. festivala "Ulice protiv fašizma", koju su organizovali Antifašistički front "23. oktobar" i Antifašistička akcija Novi Sad.

Festival se održava povodom 9. novembra, Svetskog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma, koji se obeležava u znak sećanja na "Kristalnu noć" iz 1938, kada je počeo progon Jevreja u nacističkoj Nemačkoj.

link


Опозиционари углавном, чак и они који нису шовинисти per se, мисле да ће повременим коришћењем наратива великосрпског шовинизма и подржавањем "Срба ван Србије" да остваре некакву већу популарност код грађана. То је огромна грешка и говори о отуђености таквих типова од народа у Србији. Србијанцима је најблаже речено доста прича о "Србима ван Србије", а ко се на то ложи, гласаће за СНС и сателите.
Кме, кмее, кмеее, кмееее, опозиција националистичка, неће нас просвећене да подржи. Ми смо прогресивни, геј је ок, косово је сусед Србије, слава Украјини, СПЦ је клерофашистичка организација, Србија је починила геноцид, Јасеновац је био дечје игралиште а не логор... Кме, кмее, кмеее.

Па како тако дивне да их неко не подржи, него остају на пар промила подршке.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Pogledajte prilog 1252103




Dubravka Stojanović: Opozicija u Srbiji je u ogromnoj većini nacionalistička


Pogledajte prilog 1252104

06. nov 2022.

Dobitnica francuskog priznanja "Legija časti", istoričarka Dubravka Stojanović izjavila je da je opozicija u Srbiji i danas nacionalistička, kao i režim, jer je i formirana na nacionalističkoj ideologiji krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. veka.

"Opozicione stranke u Srbiji su stvorili zapravo srpski nacionalisti, a Milošević im je pre toga zapravo ukrao nacionalistički program. I zato i danas nema opozicije, jer je nacionalizam njen program i ona nema drugi program, sem nekih izuzetaka. U taj korpus nažalost spada i Demokratska stranka, koja je takodje formirana na nacionalističkom programu", kazala je Dubravka Stojanović na tribini u Novom Sadu.

Prema njenim rečima, posle rušenja Slobodana Miloševića istorijski revizionizam se veoma intenzivirao: donose se zakoni, rehabilituju se zločinci, menjaju se imena ulica, menjaju se udžbenici.

"U udžbenicima je odjednom, 2022. godine, došlo do promene uloge partizana i četnika. I onda piše: partizani su za sobom ostavljali pasja groblja, neobeležene masovne grobnice, oni su kolaborirali, a četnici nisu saradjivali sa okupatorom i bili su antifašisti", navela je Dubravka Stojanović.

Ona je ocenila da je nacionalizam u bivšoj Jugoslaviji krenuo iz Srbije, a da su nacionalizmi u ostalim republikama reakcija na nacionalizam iz Srbije.

"Srpska akademija nauka i umetnosti, Srpska pravoslavna crkva (SPC), Udruženje književnika, Univerzitet u Beogradu, vladajuće i opozicione stranke, mediji, Crvena zvezda… Dakle, sve glavne nacionalne institucije su bile uključene u širenje nacionalizma tokom osamdesetih godina 20. veka", kazala je Stojanović.

Ocenila je da su "okidači" za porast srpskog nacionalizma bili Titova smrt 1980. godine, kosovska kriza 1981. godine, ekonomska kriza, a potom 1982. roman Vuka Draškovića "Nož", pa potom predstave "Golubnjača" i "Kolubarska bitka".

"To je bila vrsta kolektivnog transa. Iste godine SPC izlazi sa jednim dokumentom o lošem položaju Srba u Jugoslaviji, sa predlogom da su potrebne promene, uključujući i promene granica i raspad Jugoslavije. I onda 1985. sve kreće i u javnost i u štampu, u 'Politiku', u 'Dugu'...", navela je Stojanović.

Prema njenim rečima, Slobodan Milošević je 1987. došao na vlast u Srbiji kao "izvršilac, egzekutor, jer je do tada apsolutno sve bilo spremno".

Tribina je organizovana u okviru 22. festivala "Ulice protiv fašizma", koju su organizovali Antifašistički front "23. oktobar" i Antifašistička akcija Novi Sad.

Festival se održava povodom 9. novembra, Svetskog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma, koji se obeležava u znak sećanja na "Kristalnu noć" iz 1938, kada je počeo progon Jevreja u nacističkoj Nemačkoj.

link


Опозиционари углавном, чак и они који нису шовинисти per se, мисле да ће повременим коришћењем наратива великосрпског шовинизма и подржавањем "Срба ван Србије" да остваре некакву већу популарност код грађана. То је огромна грешка и говори о отуђености таквих типова од народа у Србији. Србијанцима је најблаже речено доста прича о "Србима ван Србије", а ко се на то ложи, гласаће за СНС и сателите.
Postoje ljudi koji vole, samim tim su nacionalisti. Postoje i oni koji mrze, oni su u crnom i šovinisti su.
 
Кме, кмее, кмеее, кмееее, опозиција националистичка, неће нас просвећене да подржи. Ми смо прогресивни, геј је ок, косово је сусед Србије, слава Украјини, СПЦ је клерофашистичка организација, Србија је починила геноцид, Јасеновац је био дечје игралиште а не логор... Кме, кмее, кмеее.

Па како тако дивне да их неко не подржи, него остају на пар промила подршке.
:klap:
 
Postoje ljudi koji vole, samim tim su nacionalisti. Postoje i oni koji mrze, oni su u crnom i šovinisti su.
Национализам данас служи само као маскировка за крупан криминал вашег режима.
 
Неће да бидне да се чује само у твојој Хрватској. Тенкови на улицама Београда у марту 1991, десетине хиљада Београђана са 1300 метара дугим Црним флором за Сарајево 31.мајa 1992 као одговор на масакр над људима у реду за хлеб у сарајевској улици Васе Мискина пар дана раније, затим велики концерти за мир 1991 и 1992 и друге сличне акције, доказ су да национал-шовинистичко лудило у Србији чак ни тада, деведесетих, није било монолитно.

 
Неће да бидне да се чује само у твојој Хрватској. Тенкови на улицама Београда у марту 1991, десетине хиљада Београђана са 1300 метара дугим Црним флором за Сарајево 31.мајa 1992 као одговор на масакр над људима у реду за хлеб у сарајевској улици Васе Мискина пар дана раније, затим велики концерти за мир 1991 и 1992 и друге сличне акције, доказ су да национал-шовинистичко лудило у Србији чак ни тада, деведесетих, није било монолитно.

Ali i Mladenović je umro.
Ostaje vam samo nada da će NATO opet da bombarduje Beograd.
 

Back
Top