Sadašnja konvencionalna mudrost, koju najsnažnije zastupa američki ekonomista Robert Gordon, jeste da je eksplozija rasta produktivnosti kroz koju SAD prolaze (i koja će se pretvoriti u punopravni ekonomski bum kad god potražnja postane dovoljno velika) posledica sinergije. Prema ovom stanovištu, SAD su naročito dobro pozicionirane da izvuku koristi iz ubrzanog pada cena informativne tehnologije, usled svoje otvorenosti prema konkurenciji i novih načina poslovanja, naročito u raspodeli. Poređenje između kasnih devedesetih i početka 2000. u Americi i zapadnoj Evropi nas primorava da razmislimo o tome koliko su zapravo krhki institucionalni mehanizmi potrebni za podršku ubrzanog ekonomskog rasta.
Zapadna Evropa i Amerika su postindustrijske demokratije. I jedna i druga imaju tržišnu ekonomiju. Obe imaju velike i moćne sisteme socijalnog osiguranja. Naravno, institucionalne razlike između Amerike i zapadne Evrope postoje: u regulaciji radnih odnosa, restrikcijama korišćenja zemljišta i obnavljanja, u toleranciji organa konkurencije prema održavanju prodajnih cena i s njima povezane prakse. Ali, da li su te razlike zaista tako velike da bi toliko dramatično uticale na makroekonomski učinak? Po proceni Roberta Gordona - i po mojoj - koreni širokog haj-tek skoka produktivnosti u privredi kao što je onaj u SAD, toliko su krhki da mogu cvetati na američkom, ali ne i na evropskom tlu.