Dubai tiho kupuje "a"meriku ...

A kako sve to utice na Srbiju?

paaa... realno gledano nikako... Srbiju nisam uzeo u obzir ... vishe svetsku politiku.. tj. ekonomiju... ako smem ...

Mada kako god okrenesh kad i ako cacnes amerikance cacno si ceo svet... "same" logika kao npr... da se srushe samo tri bitne zgrade u Tokiju.... sto je pitanje samo kada a ne da li... celokupna svetska ekonomija ce pretrpeti ozbiljan samar ...
 
Uticaj na nas je taj da su kompanije te koje diktiraju, a ne sama drzava kao takva. Pa ako zamislis da si u fotelji vlasnika kompanije, zelis da ona dobro radi.
I onda kazes generalnom menadzeru da se snadje i da ce biti dobro placen, inace "pa pa".
A posto su vecina menadzera samo naucili posao... snalaze se kako znaju. A ako uzmemo podatak da 40 miliona amerikanaca radi u vojnoj industriji... pa jos ako to pomnozis sa brojem porodica koje od toga zive... Cik pogodi da li oni glasaju za mir ili za rat???
Hiperprodukcija koja se desila posle Prvog svetskog rata je dovela u haos koji je izazvao jos jedan svetski rat... ali se "kaboooom" ekonomije nije desio... Njihova vojna industrija je prezivela, pa cak se i siri i dan danas...

Navescu nesto sto sam cuo... mislim da je u Politici pisalo:
izvesna Kondoliza Rajs je preko decenije bila neki direktor budza u Sevronu - naftna kompanija
potpredsednik SAD ima par miliona dolara u akcijama naftnih kompanija
prethodnik Rajsove (onaj matori tip sa naocarima, ne mogu da se setim kako se zvao) isto ima akcije od nafnih kompanija
naveli su jos par ljudi...

Ukupno, imamo nekoliko sasvim obicnih ljudi koji su na neobicnim mestima... I oni, posto ne znaju dovoljno, mogu da budu podlozni uticaju savetnika... koji opet ne moraju da budu najbolji na svetu...

Upravo su razni savetnici bili napravili pre oko 10 godina krizu na berzama... zagrizli ono sto nije moglo da bude...

Zakljucak:
Dok ameriku budu vodili sasvim prosecni ljudi koji ne vide dalje od svog sopstvenog nosa tj. novcanika, tesko svetu koji ih trpi...
Ali nije taj svet tako sasav... neki se snalaze jako dobro vec sada
 
Sadašnja konvencionalna mudrost, koju najsnažnije zastupa američki ekonomista Robert Gordon, jeste da je eksplozija rasta produktivnosti kroz koju SAD prolaze (i koja će se pretvoriti u punopravni ekonomski bum kad god potražnja postane dovoljno velika) posledica sinergije. Prema ovom stanovištu, SAD su naročito dobro pozicionirane da izvuku koristi iz ubrzanog pada cena informativne tehnologije, usled svoje otvorenosti prema konkurenciji i novih načina poslovanja, naročito u raspodeli. Poređenje između kasnih devedesetih i početka 2000. u Americi i zapadnoj Evropi nas primorava da razmislimo o tome koliko su zapravo krhki institucionalni mehanizmi potrebni za podršku ubrzanog ekonomskog rasta.
Zapadna Evropa i Amerika su postindustrijske demokratije. I jedna i druga imaju tržišnu ekonomiju. Obe imaju velike i moćne sisteme socijalnog osiguranja. Naravno, institucionalne razlike između Amerike i zapadne Evrope postoje: u regulaciji radnih odnosa, restrikcijama korišćenja zemljišta i obnavljanja, u toleranciji organa konkurencije prema održavanju prodajnih cena i s njima povezane prakse. Ali, da li su te razlike zaista tako velike da bi toliko dramatično uticale na makroekonomski učinak? Po proceni Roberta Gordona - i po mojoj - koreni širokog haj-tek skoka produktivnosti u privredi kao što je onaj u SAD, toliko su krhki da mogu cvetati na američkom, ali ne i na evropskom tlu.
 

Back
Top