Drvo zivota

a, opet... kako ja znam da cu je bas ja uciniti srecnom? i da nece pozeleti da ode negde.. dalje.... vise... iako je volim kao sto nijednu nisam... vreme prevari... i koliko god daleko da idemo... bez straha.... mozda to neko drugi nece shvatiti... i nece moci da isprati.... rizik je sve to... zivot, uopste... kao i svako od nas...

Tako je Rile ljudino. Kad se opeces u necemu u sta si usao otvoreno i iskreno neizbezan je strah kako ce biti sledeci put zato sto si se uverio da rizik postoji. I onda ni ne ides do kraja, dovoljna ti je samo povrsna veza koja ne nosi opasnost po tebe. Mozda je to ona nesigurnost o kojoj se prica, ali imas alibi za nju, ne moras da se pravdas, nisi zivotinja, nego covek koji nema srece...:(
 
Tako je Rile ljudino. Kad se opeces u necemu u sta si usao otvoreno i iskreno neizbezan je strah kako ce biti sledeci put zato sto si se uverio da rizik postoji. I onda ni ne ides do kraja, dovoljna ti je samo povrsna veza koja ne nosi opasnost po tebe. Mozda je to ona nesigurnost o kojoj se prica, ali imas alibi za nju, ne moras da se pravdas, nisi zivotinja, nego covek koji nema srece...:(

sta se desava kad se covek opece na sopstveni oganj?
konkretno, na sopstvenu neiskrenost i smutljavine?
pa mu se to vrati kao bumerang i ne moze da ispravi vise sve te krive drine?
jel ima onda vajde da sedne i drugoj strani kaze: lagao sam, petljao sam, nisam bio iskren..ajmo iznova..
ima li svrhe? da li se moze tako nesto?
 
ili objekat zudnje. To je problem sa kojim se vecina muskaraca suocava....
Previse tretiramo zene kao stoku i sexualne objekte, koje su nam zanimljive dok nam ne daju, a onda brzo dosade ( cak i da su lepse od Andje )...
I onda ocima poput periskopa trazimo novu zrtvu i spremajuci torpedo za novu i naivnu lepoticu, odmicemo se od proslosti i zaboravljamo sve one slatke lazi, kojima smo ocarali te naivne nezne duse...
Jeste, to je nas veliki problem ali ne zelimo da ga resimo...inace, u cemu bi bila onda i svrha zavodjenja i osvajanja, tucanja i karanja, smaranja i laganja itd, itd.......

nazalost kod mnogih u broju recki...:dash:
 
Primitivni praistorijski poriv mushkarca je da oplodi shto vishe zzena jer che ga pregaziti mamut i neche imati naslednika.
Vreme prolazi, treba evoluirati
man.gif
 
sta se desava kad se covek opece na sopstveni oganj?
konkretno, na sopstvenu neiskrenost i smutljavine?
pa mu se to vrati kao bumerang i ne moze da ispravi vise sve te krive drine?
jel ima onda vajde da sedne i drugoj strani kaze: lagao sam, petljao sam, nisam bio iskren..ajmo iznova..
ima li svrhe? da li se moze tako nesto?
Ne znam, nisam to praktikovao...Pretpostavljam da ne moze, da tu nema ponovne shanse, da tu nema perspektive...
 
Tako je Rile ljudino. Kad se opeces u necemu u sta si usao otvoreno i iskreno neizbezan je strah kako ce biti sledeci put zato sto si se uverio da rizik postoji. I onda ni ne ides do kraja, dovoljna ti je samo povrsna veza koja ne nosi opasnost po tebe. Mozda je to ona nesigurnost o kojoj se prica, ali imas alibi za nju, ne moras da se pravdas, nisi zivotinja, nego covek koji nema srece...:(

:dash: e kad se to duboko ukoreni, sebe dozivljavas kao zrtvu zivota...mnogo je to lose...samo, dzabe ti razumski sebi sve to pretstavljao ako ti je s nekim lepo uci ces u ljubavnu pricu, lagano, neprimetno...i postace ti bitna kao i voda....i ako tu zaebes ostaces runia za njom....
 
:dash: e kad se to duboko ukoreni, sebe dozivljavas kao zrtvu zivota...mnogo je to lose...samo, dzabe ti razumski sebi sve to pretstavljao ako ti je s nekim lepo uci ces u ljubavnu pricu, lagano, neprimetno...i postace ti bitna kao i voda....i ako tu zaebes ostaces runia za njom....

Rizik postoji, svakako je manji ako se to povezivanje s nekim desi spontano i lagano, ali upravo pricam o tom "ruiniranom", njemu taj tempo posle kraha deluje kao luksuz, gubljenje vremena, sigurnije mu je da ne pliva duboko, bar za pocetak, a onda mozda shvati da mu ti plicaci odgovaraju, i tako ih se nabroji, ili se kloni veza, ni ne pliva...Prestane covek da veruje u taj ritam upoznavanja, ispitivanja, prilagodjavanja...i navikne se na instant veze, kao kad sam Sinketu pevao onu od Partibrejkersa "...hocu sad i hocu sve...". Alternativna melodija je "...mi ne idemo nigde, mi ne radimo nista..."
 
Rizik postoji, svakako je manji ako se to povezivanje s nekim desi spontano i lagano, ali upravo pricam o tom "ruiniranom", njemu taj tempo posle kraha deluje kao luksuz, gubljenje vremena, sigurnije mu je da ne pliva duboko, bar za pocetak, a onda mozda shvati da mu ti plicaci odgovaraju, i tako ih se nabroji, ili se kloni veza, ni ne pliva...Prestane covek da veruje u taj ritam upoznavanja, ispitivanja, prilagodjavanja...i navikne se na instant veze, kao kad sam Sinketu pevao onu od Partibrejkersa "...hocu sad i hocu sve...". Alternativna melodija je "...mi ne idemo nigde, mi ne radimo nista..."

:whistling: aha....ovo je zavaravanje jer i iz tih veza moze da se izrodi ljubav....lagano i neprimetno.....niko sebe ne moze da zastiti od nje....ali niko......vreba ona iza coska, svakoga......
 
Ccccc...a cega da se stidimo...:cmok: :D

e sad me podseti na deo iz malog princa.....

Na sledećoj planeti živeo je pijanica. Ova poseta je bila veoma kratka, ali je malog princa duboko rastužila.
Šta ti tu radiš? reče on pijanici, koga zateče ćutljivog sa zbirkom praznih i zbirkom punih flaša ispred sebe.
Pijem, odgovori pijanica turobno.
Zašto piješ? upita ga mali princ.
Da zaboravim, odgovori pijanica.
Šta da zaboraviš? raspitivao se mali princ koji ga je već žalio.
Da zaboravim da se stidim, priznade pijanica obarajući glavu.
Čega da se stidiš? raspitivao se mali princ koji je želeo da mu pomogne.
Stidim se što pijem,završi pijanica i utonu konačno u ćutanje.
I mali princ ode zbunjen.
»Odrasli su zaista vrlo, vrlo čudni«, govorio je on u sebi dok je putovao.

:whistling:
 
e sad me podseti na deo iz malog princa.....

Na sledećoj planeti živeo je pijanica. Ova poseta je bila veoma kratka, ali je malog princa duboko rastužila.
Šta ti tu radiš? reče on pijanici, koga zateče ćutljivog sa zbirkom praznih i zbirkom punih flaša ispred sebe.
Pijem, odgovori pijanica turobno.
Zašto piješ? upita ga mali princ.
Da zaboravim, odgovori pijanica.
Šta da zaboraviš? raspitivao se mali princ koji ga je već žalio.
Da zaboravim da se stidim, priznade pijanica obarajući glavu.
Čega da se stidiš? raspitivao se mali princ koji je želeo da mu pomogne.
Stidim se što pijem,završi pijanica i utonu konačno u ćutanje.
I mali princ ode zbunjen.
»Odrasli su zaista vrlo, vrlo čudni«, govorio je on u sebi dok je putovao.

:whistling:

....slazem se :neutral:.....jedna od mojih omiljenijih...:bye:
 

Back
Top