- Poruka
- 388.920
Drvo dve vrste tulipanovca (liriodendron) nije ni tvrdo ni meko, već vrsta srednje tvrdoće i, kako kažu istraživači, izgleda da je posebno efikasno u skladištenju ugljenika. Popularno je u mnogim baštama zbog lepog lišća i cveta.Sposobnost skladištenja ugljenika, kažu biohemičari, mogla bi biti povezana sa veličinom makrofibrila drveta, dugih snopova komponenti ćelijskog zida i celuloze, koje su mnogo veće od makrofibrila u odnosu na druge vrste drveća.
Postoje dve vrste drveta tulipanovca, liriodendron tulipifera i liriodendron chinense, a njihove loze se mogu pratiti od pre 30 do 50 miliona godina, kada su se odvojile od roda magnolije.Otprilike u isto vreme, količina ugljen-dioksida u atmosferi se brzo i dramatično smanjila, što istraživači kažu, može biti povezano sa pojavom liriodendrona.
Makrofibrile se mogu naći unutar sekundarnih ćelijskih zidova drvenastih biljaka, koje su ključna karakteristika njihove anatomije. Ovi sekundarni ćelijski zidovi nastaju nakon formiranja primarnih ćelijskih zidova i odgovorni su za jačanje strukture biljke.
Studija je otkrila da razlike između cvetnica i golosemenica – biljki koje proizvode seme, nisu uvek jasne.
Pored otkrića nove vrste drveta, istraživači su pronašli dve golosemenice iz roda gnetum koje imaju strukturu sekundarnog ćelijskog zida.
Ovo je, kažu naučnici, primer konvergentne evolucije, gde različite vrste razvijaju iste osobine nezavisno. Ovi nalazi zajedno pružaju novi uvid u evolucione odnose između sastava ćelijskog zida u biljkama i nanostrukture drveta.
Otkrića imaju implikacije za polja koja se kreću od biologije do inženjerstva.
Istraživanje je objavljeno u časopisu New Phytologist.
(rts)