Nije generalno pravilo, ali između dve žene često može doći do pojave veće ili manje netrpeljivosti, rivalstva, nekad čak zavisti i bezobrazluka. Kod muškaraca je to neslaganje malodrugačije, nije toliko intenzivno, rekla bih i na drugačije načine se prevazilazi i rešava.
Da li vam se dešavalo da vam, kao ženama, iskreniji prijatelj bude neki muškarac nego neka žena?
U smislu, drug ti nikad neće spopadati dečka (osim ako mu to seksualna orjentacija dopušta), muškarci se ne bave tolko spletkaranjima, pa po tome ni ne postavaljaju neka pitanja o stvarima koje ih se ne tiču. Ne kažem da i takvi ne postoje, ali sada mislim na tipičnog muškarca.
Da li nekad nalazite više prijatnosti u neobaveznom razgovoru sa nekim takvim muškarcem, nego u škakljivom razgovoru sa nekom radoznalom ženom?
In addition: poštedite me žene one čuvene: ja ne gledam drugaricu kao rivalku i slično.