Dragoceno vreme

Bojažljivim glasom i očima ispunjenim ljubavlju, dečačić pozdravi oca koji se vratio s posla.
- Tata, koliko zaradiš za jedan sat?
Prilično iznenađen, pogledavši svog dečaka blistavim pogledom, otac odgovori:
- Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam.
- Ali, tata, reci mi, molim te!? Koliko zaradiš za jedan sat? - navaljivao je dječak.
Otac je na kraju popustio odgovorivši:
- Dvadeset dolara na sat.
- OK, tata. Možeš li mi pozajmiti deset dolara? - upitao je dječak.
Pokazujući svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo:
- Znači, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosađuj mi više!
Već se smračilo i otac je razmišljao o onome što je rekao, osećao se krivim. Možda je njegov sin želeo nešto da kupi.
Konačno, želeći da sebi olakša misli, otac je otišao u sinovljevu sobu.
- Spavaš li, sine? - upita otac.
- Ne, tata. Zašto? - upita dječak dremajući.
- Evo novac koji si tražio - reče otac.
- Hvala, tata! - obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto novca.
- Sad imam dovoljno! Imam dvadeset dolara! - reče.
Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti šta se događa.
- Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svoga vremena?
 

Back
Top