Banjaluka 25.3.2015.
Dragi tata,Objasni mi zasto. Ne mogu da shvatim zbog cega si otisao. Zbog cega si odlucio da ostavs mene i mamu? Znam da "gore" nema interneta, i da neces moci ovo da vidis, a ja ti opet pisem, jer znam da osjetis sve sto ti govorim. Mene boli. Uzasno. Jednostavno ne mogu da se pomirim sa tim. Ne mogu da prihvatim da vise nikad necu moci da te gnjavim iz hobija (znam da ti nije smetalo, a i nisam te mucila bas puno), da vise neces da mi pricas svoje dozivljaje iz mladosti, da nece imati ko da mi kupuje pecivo sa visnjom i slance kad podjem na fakultet i jos X stvari za koje smo znali samo ti i ja. Neke stvari sa tobom nikad necu zaboraviti. Kako si mi odvrtao lak za nokte, davao mi injekcije u stomak, pekao mi cevape, vozio me na fakultet, trazio moje knjige, hvalio me svakom svom prijatelju, drugu i poznaniku...Sad sve to nikad vise necu dobiti. Taj ponos u glasu. A sa druge strane znam da je garnizon andjela koji me vec cuvaju dobio predvodnika. Vojskovodju. Oduvijek sam bila uvjerena da mozes i covjeka bez nogu da nagovoris da kupi cipele i zato sam sigurna da si otisao da uvjeris Boga da pogura moje ozdravljenje. Molim te, pozdravi mi cijeli garnizon andjela.
Voli te puno,
tvoja Maza
tvoja Maza
P.S. Ovo nije kraj, jos cu ti pisati.
