1976!
Iskusan
- Poruka
- 5.110
Dobro je što sam ove prolećne večeri izašao tako rano,tek je 21h,još uvek nije gužva po kafićima .Veče je toplo,i tako prija ponovo koračati lagano odeven,posle duge i hladne zime.Večeras sam izašao sam i želim da pijem za nekim šankom,malo posmatram oko sebe,slušam muziku,eventualno uspostavim komunikaciju sa nekom finom devojkom....
Ne znam gde sam i kada pogrešio u brojnim raskršćima svog života....ali put koji idem ,čini mi se,nije pravi.Predugo već živim solo,a to nije ni malo prijatno.Nedostatak seksa uvek mogu,bar delimično, nadoknaditi drkanjem,ali to je tako kratko i prazno zadovoljstvo...ttreba mi neka devojka vredna truda i pažnje,razgovora sa obostranim razumevanjem,i razumevanja sa malo reči...jer jedina istinska sreća je voleti i biti voljen.
Sumljam da ću takvu sresti ove večeri,sumljam, ali se nadam se...a znce nade puno vredi u pustinji očaja.
Ulazim u jedan relativno mali lokal i,po navici ,letimično preletim pogledom okolo.
Tri tipa,u uglu,onde gde najmanje smetaju ,nonšalantno postavljaju svoje instrumante,večeras će ,kao i svakog vikenda ,biti živa svirka...
Gosti su još uvek retki,ali na nekoliko stolova stoje natpisi „rezervisano“,pouzdan znak da će i večeras biti gužva.Za jednim stolom sede četiri klinke,neke pozerke koje se međusobno slikaju sa digitalnim aparatom,puće usne u objektiv i zauzimaju poze koje su videle u časopisima,dve udavače sede za drugim stolom ,isturenih grudi i izbačene stražnjice,tipična neprirodna poza koja treba da privuče mužijaka,suviše su našminkane,puše duge tanke cigarete i dobaciše mi kratak,brz pogled kada sam ušao.Konobar,bez žurbe korača između stolova,noseći poručena pića,nezainteresovano me pogleda,nije ovde radio u vreme kada sam ja ovde izlazio .Enterijer nije nešto posebno,preovlađuju tamne nijanse,mali neudobni stolovi,nekoliko slika na zidovima...od svega mi se najviše dopada veliki masivni šank,sa msivnim drvenim stubovima i udobnim barskim stolicama.Sedam za šank.U šanku radi devojka uskog, pacovskog lica,tankog nosa i usana, sitnih crnih očiju ,tankih naočara pravugaonih sočiva i crne kose skupljene u rep.Nosi belu majicu dubokog V izreza ispod koje se naziru srednje ,okrugle sise, i uske farmerke koje naglašavaju njen struk...nije loša ***** ,jer da jeste nebi ni bila u šanku.Siguran sam da me smatra još jednim koji se loži na nju.Pogledala me dugim pogledom ,pravo u oči ,koji je govorio“gledam te da se uverim da i ti gledaš u mene,neću brzo da sklonim pogled zato što mi prija tvoja pažnja,hranim se gladnim pogledima muškaraca,a uživam kada,posle,oni i dalje gledaju ,a ja ih ignorišem,osećam se tako superiorno „Prezrivo se osmehnuh njenom stavu i poručih svoje piće.
Lokal se polako puni,sa mog mesta se pruža dobar pogled na ulaz,pretim pridošlice u nadi da ću ugledati neku zanimljivu devojku.Raja pristiže u grupicama od 2-3-4 ,uglavnom muškarci sa muškarcima,devojke sa devojkama,poneki par,odlaze do stolova ili ostaju da stoje,kopaju po mobilnim telefonima ,tobože,zainteresovano ,i navukli su na lice izraz“tako sam samostalan/la,niko mi ne treba,i nisam ovde zato što nekog hoću ,već zato što...ne znam ni ja!“ Smeštaju se u odvojene grupice i niko nikom ne prilazi,posle odlaze kući nezadovoljni i nesrećni.
Gužva je već prilična,mnogi stoje i stojeći piju svoje piće.Momci iz ugla pevaju „....bolje da sam druge ljubio,radosti moja moja nevero.....“i pokušavaju ugledati devojke koje ih prate i, u zanosu,aplaudiraju posle svake pesme,ponekad stidljivo ispuštajući krik...
Već gubim nadu da će ovo veče biti ispunjeno, bilo čime ,osim pićem ...
Vrata se otvaraju i ,sa dahom spoljašne svežine,ulaze tri devojke,dve su šablonirane plavuše,kataloške,ravna ispeglana plava kosa,zelene oči ,drečava šminka,napućene usne,kikoću se preglasno....njih bi da zaobiđem u širokom luku,ali ona treća....o Bože!
Tamnosmeđa kosa,malo duža od ramena,talasasta,krupnih valova....oči crne kao najcrnja noć,širom otvorene,kao nečim začuđene,pune nekih iskri...obrve tamne,izvjene u luk,nos pravilan,proporcionalan,usne kao dečije,vlažne i crvene,ni male ni velike,zubi pravilni i beli....srednje visine,meni do grudi otprilike,nosi belu rolku,crnu mini suknju ,noge vitke i pravilne,u crnim providnim čarapama i crnim čizmicama...
Kreću da prođu pored šanka ,kroz gužvu ,negde tamo,sa moje leve strane čeka ih ,valjda,neko društvo.Neki tipovi stoje iza mojih leđa,moraće da se provuču između mene i njih,nekom će okrenuti leđa a nekome grudi,logično meni ,jer ja sedim njima okrenut leđima...Propuštam plavuše,čekam da ona bude iza mene...još samo malo i ....premeškoljim se,tobože slučajno ,i pomerim ,malo ,leđa unazad,ona je već krenula da prođe i ja osećam dve čvrste dojke kako ,na trenutak,miluju moja leđa,dok se ona pažljivo provlači .Sklapam oči koncentrisan na taj dodir,blaga jeza me obuzima i osećam da mi krv juri u pravi organ.
„Požuri ,Dragana!“-dobaci njoj ,nestrpljivo,jedna od plavuša.
Ah,Dragana,Dragana...ti si ćveće u šumama,oblak na nogama...dobrim nogama!
Otpijem gutalj i pogledam za njom,seda za sto gde već sede dva muškarca,plavuše su sa njima,ona je bez para.
Momci iz ugla pevaju o nekom Englezu u Njujorku,i ja se tako osećam,ovde se govori moj jezik,ali sam ovde,uprkos tome ,stranac.Pijem lagano svoje piće i diskretno je posmatram,ponaša se pristojno,učtivo se smeje,diskretno je našminkana....ta devojka ne pripada tom društvu,prava je za mene,ali kako da njoj priđem kada ovo ,očito,nije prilika?Mozgam i ništa mi pametno ne pada na um,veče odmiče...
U jednom trenutku ona ustaje i kreće prema meni....šteta što život nije film,pa da ona mene startuje i da ....,hm,proći će opet iza mene,da pokušam opet onaj fazon?
Ovog puta nije uspelo,bez dodira ona prolazi i javlja se nekim poznanicama sa moje desne strane,neko vreme ćaskaju,zatim ona krenu opet prema svom mestu.
Na dva koraka je od mene....
SAD ILI NIKAD!
Skliznem sa stolice ,pred nju i kažem:
-Zdravo,Dragana.
Zastaje i zbunjeno me pogleda,prebirajući po sećanju.
-Izvini,da li se znamo?-pita nesigurnim glasom.
-Ne,ja sam Dalibor,nisam smislio nikakav izgovor za razgovor,ali bih voleo da te upoznam.
-Drago mi je,ja sam...-poče ona po inerciji da odgovara,ali se prenu-uostalom ti već znaš moje ime...a kako ?
-Otkriću ti jednu tajnu-poverljivo se naginjem ka njenom uhu-ja čitam misli...
Smeje se ,njeni divni zubići blistaju pred mojim očima.
-Onda ,pročitaj o čemu sada mislim-kaže veselo me gledajući.
-O tome kako da pronađeš slobodnu stolicu,onu tvoju je već neko zauzeo...
-Nemoguće!Zar je nisu sačuvali?
-Izgleda da su bili prezauzeti-pokazijem glavom na plavuše koje ližu krajnike onim tipovima.
Propinje se na prstiće i gleda tamo,smeje se.
-Čoveče!I šta sad?
-Ustupiću ti mesto-sležem ramenima-i pozvati te na čašicu pića i razgovora...
Malo se premišlja,i odmerava me pogledom.
-Glumiš džentlamena,a?
-Ne,bre,uvek sam bio fin,mada ne znam šta ću sad sa tim...
-Nije teško biti fin-kaže oponašajući onu davnašnju kampanju –možemo popiti piće,samo da znaš ...ja imam dečka.
Otrovna guja ljubomore zamalo da me ujede,želudac mi se zgrči,stara priča se ponavlja,opet,opet,opet!
-Nije važno,i ja imam devojku...u Los Anđelesu-kažem aludirajući na besmislenost njene primedbe.Ona se nasmeja.
-A,kako se zove?
-Vinona Rajder.
-Hm,da nije malo ....matora?
Rezignirano širim ruke-Ja sam čovek na sve spreman,daj šta daš...
-Znači,tvoji kriterijumi nisu visoki?-pita smejući se.
O,Bože!Ovu devojku,tako prirodnu,tako neposrednu,tako lepu ....o kako bi je lako i jako mogao voleti...i jebati.
-Nebih to tako definisao.Kakvi su tvoji kriterijumi?
-Pa...-poče ona...i pričamo,pričamo,pričamo.Sa njom se može razgovarati o svim temama,nije ni usiljena,ni licemerna,ni vulgarna,ni plitka.
Bliži se fajront,njeno društvo je otišlo,rekla je da ne brunu,ona će taksijem...
Konobari ispod oka pogledaju ka nama,umorni su ,žure da pospreme lokal i da idu na spavanje,jedan se suviše često mota oko šankerice,ona će ga primiti večeras,izgleda.
Predlažem Dragani da se provozamo.
-Kuda?
- U ovo vreme,kada je mesec pun,kao večeras,a noć ovako topla,pravo je zadovoljstvo piti kafu na mojoj terasi.
-Kakav pogled može biti noću?
-Divan,rekoh ti.
Ne znam gde sam i kada pogrešio u brojnim raskršćima svog života....ali put koji idem ,čini mi se,nije pravi.Predugo već živim solo,a to nije ni malo prijatno.Nedostatak seksa uvek mogu,bar delimično, nadoknaditi drkanjem,ali to je tako kratko i prazno zadovoljstvo...ttreba mi neka devojka vredna truda i pažnje,razgovora sa obostranim razumevanjem,i razumevanja sa malo reči...jer jedina istinska sreća je voleti i biti voljen.
Sumljam da ću takvu sresti ove večeri,sumljam, ali se nadam se...a znce nade puno vredi u pustinji očaja.
Ulazim u jedan relativno mali lokal i,po navici ,letimično preletim pogledom okolo.
Tri tipa,u uglu,onde gde najmanje smetaju ,nonšalantno postavljaju svoje instrumante,večeras će ,kao i svakog vikenda ,biti živa svirka...
Gosti su još uvek retki,ali na nekoliko stolova stoje natpisi „rezervisano“,pouzdan znak da će i večeras biti gužva.Za jednim stolom sede četiri klinke,neke pozerke koje se međusobno slikaju sa digitalnim aparatom,puće usne u objektiv i zauzimaju poze koje su videle u časopisima,dve udavače sede za drugim stolom ,isturenih grudi i izbačene stražnjice,tipična neprirodna poza koja treba da privuče mužijaka,suviše su našminkane,puše duge tanke cigarete i dobaciše mi kratak,brz pogled kada sam ušao.Konobar,bez žurbe korača između stolova,noseći poručena pića,nezainteresovano me pogleda,nije ovde radio u vreme kada sam ja ovde izlazio .Enterijer nije nešto posebno,preovlađuju tamne nijanse,mali neudobni stolovi,nekoliko slika na zidovima...od svega mi se najviše dopada veliki masivni šank,sa msivnim drvenim stubovima i udobnim barskim stolicama.Sedam za šank.U šanku radi devojka uskog, pacovskog lica,tankog nosa i usana, sitnih crnih očiju ,tankih naočara pravugaonih sočiva i crne kose skupljene u rep.Nosi belu majicu dubokog V izreza ispod koje se naziru srednje ,okrugle sise, i uske farmerke koje naglašavaju njen struk...nije loša ***** ,jer da jeste nebi ni bila u šanku.Siguran sam da me smatra još jednim koji se loži na nju.Pogledala me dugim pogledom ,pravo u oči ,koji je govorio“gledam te da se uverim da i ti gledaš u mene,neću brzo da sklonim pogled zato što mi prija tvoja pažnja,hranim se gladnim pogledima muškaraca,a uživam kada,posle,oni i dalje gledaju ,a ja ih ignorišem,osećam se tako superiorno „Prezrivo se osmehnuh njenom stavu i poručih svoje piće.
Lokal se polako puni,sa mog mesta se pruža dobar pogled na ulaz,pretim pridošlice u nadi da ću ugledati neku zanimljivu devojku.Raja pristiže u grupicama od 2-3-4 ,uglavnom muškarci sa muškarcima,devojke sa devojkama,poneki par,odlaze do stolova ili ostaju da stoje,kopaju po mobilnim telefonima ,tobože,zainteresovano ,i navukli su na lice izraz“tako sam samostalan/la,niko mi ne treba,i nisam ovde zato što nekog hoću ,već zato što...ne znam ni ja!“ Smeštaju se u odvojene grupice i niko nikom ne prilazi,posle odlaze kući nezadovoljni i nesrećni.
Gužva je već prilična,mnogi stoje i stojeći piju svoje piće.Momci iz ugla pevaju „....bolje da sam druge ljubio,radosti moja moja nevero.....“i pokušavaju ugledati devojke koje ih prate i, u zanosu,aplaudiraju posle svake pesme,ponekad stidljivo ispuštajući krik...
Već gubim nadu da će ovo veče biti ispunjeno, bilo čime ,osim pićem ...
Vrata se otvaraju i ,sa dahom spoljašne svežine,ulaze tri devojke,dve su šablonirane plavuše,kataloške,ravna ispeglana plava kosa,zelene oči ,drečava šminka,napućene usne,kikoću se preglasno....njih bi da zaobiđem u širokom luku,ali ona treća....o Bože!
Tamnosmeđa kosa,malo duža od ramena,talasasta,krupnih valova....oči crne kao najcrnja noć,širom otvorene,kao nečim začuđene,pune nekih iskri...obrve tamne,izvjene u luk,nos pravilan,proporcionalan,usne kao dečije,vlažne i crvene,ni male ni velike,zubi pravilni i beli....srednje visine,meni do grudi otprilike,nosi belu rolku,crnu mini suknju ,noge vitke i pravilne,u crnim providnim čarapama i crnim čizmicama...
Kreću da prođu pored šanka ,kroz gužvu ,negde tamo,sa moje leve strane čeka ih ,valjda,neko društvo.Neki tipovi stoje iza mojih leđa,moraće da se provuču između mene i njih,nekom će okrenuti leđa a nekome grudi,logično meni ,jer ja sedim njima okrenut leđima...Propuštam plavuše,čekam da ona bude iza mene...još samo malo i ....premeškoljim se,tobože slučajno ,i pomerim ,malo ,leđa unazad,ona je već krenula da prođe i ja osećam dve čvrste dojke kako ,na trenutak,miluju moja leđa,dok se ona pažljivo provlači .Sklapam oči koncentrisan na taj dodir,blaga jeza me obuzima i osećam da mi krv juri u pravi organ.
„Požuri ,Dragana!“-dobaci njoj ,nestrpljivo,jedna od plavuša.
Ah,Dragana,Dragana...ti si ćveće u šumama,oblak na nogama...dobrim nogama!
Otpijem gutalj i pogledam za njom,seda za sto gde već sede dva muškarca,plavuše su sa njima,ona je bez para.
Momci iz ugla pevaju o nekom Englezu u Njujorku,i ja se tako osećam,ovde se govori moj jezik,ali sam ovde,uprkos tome ,stranac.Pijem lagano svoje piće i diskretno je posmatram,ponaša se pristojno,učtivo se smeje,diskretno je našminkana....ta devojka ne pripada tom društvu,prava je za mene,ali kako da njoj priđem kada ovo ,očito,nije prilika?Mozgam i ništa mi pametno ne pada na um,veče odmiče...
U jednom trenutku ona ustaje i kreće prema meni....šteta što život nije film,pa da ona mene startuje i da ....,hm,proći će opet iza mene,da pokušam opet onaj fazon?
Ovog puta nije uspelo,bez dodira ona prolazi i javlja se nekim poznanicama sa moje desne strane,neko vreme ćaskaju,zatim ona krenu opet prema svom mestu.
Na dva koraka je od mene....
SAD ILI NIKAD!
Skliznem sa stolice ,pred nju i kažem:
-Zdravo,Dragana.
Zastaje i zbunjeno me pogleda,prebirajući po sećanju.
-Izvini,da li se znamo?-pita nesigurnim glasom.
-Ne,ja sam Dalibor,nisam smislio nikakav izgovor za razgovor,ali bih voleo da te upoznam.
-Drago mi je,ja sam...-poče ona po inerciji da odgovara,ali se prenu-uostalom ti već znaš moje ime...a kako ?
-Otkriću ti jednu tajnu-poverljivo se naginjem ka njenom uhu-ja čitam misli...
Smeje se ,njeni divni zubići blistaju pred mojim očima.
-Onda ,pročitaj o čemu sada mislim-kaže veselo me gledajući.
-O tome kako da pronađeš slobodnu stolicu,onu tvoju je već neko zauzeo...
-Nemoguće!Zar je nisu sačuvali?
-Izgleda da su bili prezauzeti-pokazijem glavom na plavuše koje ližu krajnike onim tipovima.
Propinje se na prstiće i gleda tamo,smeje se.
-Čoveče!I šta sad?
-Ustupiću ti mesto-sležem ramenima-i pozvati te na čašicu pića i razgovora...
Malo se premišlja,i odmerava me pogledom.
-Glumiš džentlamena,a?
-Ne,bre,uvek sam bio fin,mada ne znam šta ću sad sa tim...
-Nije teško biti fin-kaže oponašajući onu davnašnju kampanju –možemo popiti piće,samo da znaš ...ja imam dečka.
Otrovna guja ljubomore zamalo da me ujede,želudac mi se zgrči,stara priča se ponavlja,opet,opet,opet!
-Nije važno,i ja imam devojku...u Los Anđelesu-kažem aludirajući na besmislenost njene primedbe.Ona se nasmeja.
-A,kako se zove?
-Vinona Rajder.
-Hm,da nije malo ....matora?
Rezignirano širim ruke-Ja sam čovek na sve spreman,daj šta daš...
-Znači,tvoji kriterijumi nisu visoki?-pita smejući se.
O,Bože!Ovu devojku,tako prirodnu,tako neposrednu,tako lepu ....o kako bi je lako i jako mogao voleti...i jebati.
-Nebih to tako definisao.Kakvi su tvoji kriterijumi?
-Pa...-poče ona...i pričamo,pričamo,pričamo.Sa njom se može razgovarati o svim temama,nije ni usiljena,ni licemerna,ni vulgarna,ni plitka.
Bliži se fajront,njeno društvo je otišlo,rekla je da ne brunu,ona će taksijem...
Konobari ispod oka pogledaju ka nama,umorni su ,žure da pospreme lokal i da idu na spavanje,jedan se suviše često mota oko šankerice,ona će ga primiti večeras,izgleda.
Predlažem Dragani da se provozamo.
-Kuda?
- U ovo vreme,kada je mesec pun,kao večeras,a noć ovako topla,pravo je zadovoljstvo piti kafu na mojoj terasi.
-Kakav pogled može biti noću?
-Divan,rekoh ti.