Dotaći dno

ja mislim da se takve stvari desavaju svima,
da svako ima te svoje momente,
i to je vazno reci, da ti ljudi ne misle da su samo oni pogodjeni,
samo zavisi ko se kako s tim nosi,
mene to uhvati recimo jednom godisnje,
naravno iz opravdanih razloga, kad se sve skupi i prekipi,
onda se isplacem i iskukam sama sebi,
zakljucim da nikad nisam imala srece u zivotu
i zavidim onima koje je zivot mazio,
al sledeci dan se probudim jaca nego pre,
rezervisem neki let u tople krajeve
i tako u krug
 
Zaštititi sebe. :)

Ljudi su različitog karaktera. Neki jednostavno vole svađu, žustru raspravu, pa i tuču. Osetljivom čoveku to smeta i pogađa ga, on bi želeo da ljudi žive u harmoniji, da lepo komuniciraju, da budu empatični i brižni za druge.

Takva osoba mora sebe zaštititi od onoga što je uznemirava, bar onoliko koliko je to moguće. U realnosti to nije uvek moguće (na žalost - nije često), ali bar na internetu jeste. Zašto čitati uznemiravajuće političke i slične vatrene diskusije? To su borbene arene za moderne gladijatore. Nije tamo svakome mesto.

Postoje dobri, vedri i pozitivni sadržaji na internetu. Postoje i fini i prijatni ljudi.
 
adanoe pošto sam dosta pijam prilično sam siguran ad će ovd biti dosta lapsusa.

Muči me sve. Muče me ljudi oko sebe. Muči me koliko nema uvaavanja bližnjeg. Muči me koliko nema saosaećanja sa patjom drugoga, čak i ad nije bližnj, Muži me kada vidim da ljudi prolaze Knez mihajovom i curici sa psom ne dau ni pare niti "povećuju išta pažje" zato što misle da "to nije sistemsko rešenje". I onda lažu sami sebe dok malena Milivojevićka ima slučaj koji vrlo lako može bti rešen, kada bi neko samo posvetio minut svog vremena. Ali ne, ljudi lažu sami sebe. Zašto? Da bi zadovoljili soptveni ego. KAžu sebi da "ne mogu ništa da učine" i tako to koriste da bi spavali miro tokom noći.

Muka mi je.

Muka mi je ljudske neljubaznosti. Muka mi je nesaosećajnosti. Muka mi je nerazumevanja drugačijeg mišljena. Muka mi je što s eniko ne trudi da svhati drugoga, već mu je samo dovoljno da svhati sebe. Muka mi je što svako misli a ima sve odgovore, al iodgovori važe samo za njega, a ne i za drugoga.

Mu ka mi je.

Muka mi je što se ne osećem potpuno slobodan i voj, što ne mogu sa svetom da živim, em ako e salijem gomilu alkohola niz grlo. Muka mi je što je svet tako odvratan, što e realnost toliko crna, da mi je potrebno da koristim i neke psihoaktvne sau ptance kao što su rakije i vinjak d azaboavim makrar na minut sa čim živim. Sa čim se budimu jutro i sač im prolazim kroz dan i sačim ležem u krevegt.

Muka mi je

Muk mi je što vidim koliko ljudi ne poštuje trud i pažnju drugoga, već samo gura neku svoju prču. Muka mi je što je logik auvek neka komšiji umre samo krava, makar u mrla i moja.

muka mi je što s e osećam slobono samo akda se napijem kao svinja kao trenutno, Muka mi je što miim da sam dotakao dno, a ne znam kako dalje. Muk ami je što mi najbliži kažu da ne mogu da ovako vodim život, rahzmišljajući amo o depresiji i što je ovaj put, bez ičeg konstruktivnog ,samo put ka Lazi Lazaeviću. Muk a mi je što ne ividim nikakvog izlaza, nikakvog rešenja .; Muka mi je što vidim patnju drugoga i osećam kao patnju sbe i ne mogu ništa da učinim. Muk mi je što želim da pmgnem onome kome trea pomoć, a ne mogu, niti u nekim qulčevima ne znam n ia kako. Muka mi je kda vidim olika je netolaerancija na fourmu i u svetu.

Muka mi je kada odem na FOrum Rstarice, koji volim kao jedan od svojh unutašnih organa, gtovoo kao treći t4estis, kad avidim kakao se jedni prema drugima ophode. Muka mi je kada vidim koliko ljudske mrćžnje ima i koliko je to hrana za ljude ovde, mnogi koji i aqo netgetski vampiri pokušsavau da utole svoje porive. Muka mi je što ljud uživaju u grehu i hrane se njime.

Šta dalje? Šta je izlaz? Šta raditi kada stnete na terasu i gledate dvorište? vidite nevinu dečcu, koju će iskorumprati odvratni sistem i stvoriti od njih nove generacije sličnih ljudi kakvi su njihvoi pogani roditelju? Šta raditi kada ne vidite smsao i u čemu? Šta raditi kda gledate u ogledalo i zapitate se zaslužujete li živote koji mte i vazduh koji udišete? šta raditi kada vas boli duša jer vidite ooliko neki ne shvtju? ŠTa raditi kada vam pomre pola familije od nezgod u životu, uključujući i d korone, a dođete i vidite kako nek tu bolest ismva ili ako neko ismeva patnju kroz koju ste prošli? ŠTa raditi kada viditie koliko se neko sprda sa životima bližnjih? Kada vidite da neko pljuje, urniše i proziva na najbedstindnije nčine ljude koje ste gledali u oči dok im je život izlazio iz tela; dok ste ih držali u naručju dok u vapji z životom, strah od smrti i bol koji osećaju, želeći da ostanu živi i dalje, ali bez stvarivanja svojih želja dok ih stiže samo smrt? Šta reći o ljudima koji život ne potšuju? ŠTa reći o ljudima koji ne znaju šta je težak život i šta je patnja i koji ne cene šono što imaju,već komfor svog života? Šta reći o ljudima koji prekasno vole ishvaćaju šta imaju, odnoso razumeju tek kad to izgube, što nzalči da počnu da cene i kad bude prekasno?

Muka mije.
Šta reći kada ne znaš šta je odgovor i ima li ikakfog odgovora? Šta reći kada imaš vapaje za pomoć, jer želiš dobro i sebi i drugima, ali životne okolnosti ne dovode do toga a dobro dođe, već te stižu samo patnja i smr? Šta reći kada ti neko kaže da pronađeš veru u bogu i tako nađeš i odgvoore i nadu, a bog ti uzima najmilije na najtragičniji načn? Šta reći kada odeš psihijatru, a on ti preprouč nekakve preparate i kaže da se sa problemima života nauči da živi i da ne možeš uticati na ono što je uzvan tvojih kapaciteta? Šta reći kaa psihijatra gledaš sa nevericom, jer obavlja svoj posao za koji je plaćen i trađi odgovaraući F; aliu isto vreme govori da mentlno ozdravljenje dolazi kda se leči suština, ali on ne ume da izleči suštinu, jerbo uština je u amom svetu? Šta reći kada čovek ok okoga e neko ogrešio ne želi i ne ume da prašta?

Šta reći kad gledaš ljubav svog života kako ne razume šta se odgađa, kako suze teku i kako ne hvata zašto neko živi 90 godina, a ona ne prođe ni petnu, dok ne zna šta će biti s detetom koje se nalazi u utrobi tj. da li će preživeti? Šta reći kada vidiš osobe koje voli ka o deo svog tela kak oumiru redom dok te gledaju u oči? ŠTa reći kada vidiš na svom telu rane koje nikada neće zarasti, jerbo ne postoji lekea za neizlečive bolesti? Šta reći kada vidiš koliko ludi priželjkuje smrt drugome, koliko ljudi živi u neznanju i koliko ljudi znaje ne interesuje? Šta reći kada vidiš koliko ljudi jedva zaradi za 1 hleb, a neki ni toliko? Šta reći kada vidiš da čovek ne zna uoššte šta priča i onda umre u neznaju i - ili mržnii?

muka mi je.šta reći kda se dotakne dno i kak o se sa njega pomaći? Da li je moguće ostaviti flašu rakije, zašto to učiniti i kuda dalje? Šta reći kada vidiš da bez te flaše, vsve izgleda strašnije, crnje, bednije i što ne viidš rešenja, niit za sebe nit sve koje voliš i koji su ti dragi? Šta reći kada želiš da ceniš svoj život, a sve ti je manje razloga, jer nema razloga da poštuješ amog sebe? Šta reći kada vidiš koliko nerviraš ljude oko be, kada ne dopiru tvoje reči, kada te drugi ne sluša i ni ne trudi s eda razume, kolio god ti poušavao? Šta raditi kada sa druge strane vidiš smo malicioznost i nekoga ko tebi želi zlo, zato što te ne prezire, već mrzi? šta raditi kada ti kžeš šta miliš, a drugi te napadaju zbog tvog mišljenaj ,ili te optuže da lažeŠ? Kada svi vide amo botove i razloge da pljuju, da mrze, da vređaju, da ponižavaju, da budu siledžije, da preziru, da se iživljvaju na drugome? Da leče voje komplekse tako što jašu i terorišu nkog drugog? Da hrane svoj ego na tuđj patnji? Šta raditi kada oduzimanje sopstvenog života delujq kao racionalni potez, erbo bi uklananjem svog sopstva bio uklonjen i remetilački faktor u očima nekih koj initi razumenu niti e trude da uopšte razumeju? Šta raditi kada je čašica tvoj najblji i najbliži prijatej? Šta raditi kada ne razumeš u šta se svet pretvara i od kojeg ne možeš pobeći, jer niti imaš para da priuštiš seb nešto izvan elementarnih osnvoa pa da biraš gde ćeš sa svojim životom, niti postoje uuslovi za tako nešto' ŠTa raditi kada je tvoja retrospektiva jedna velik atragedij?

Šta raditi?

Muka mi je.
vidi volim da čitam tvoje postove jer uvek imaš nešto pametno da kažeš i umeš lepo i jasno da izraziš svoje misli....uzgred, jesi razmišljao nekad o pisanju knjige? .ti si natprosečna osoba u svakom smislu i vidiš stvari koje drugi ne primećuju i ne obraćaju na njih pažnju..imaš dosta empatije i smeta ti kad vidiš da drugi nisu takvi....svi smo mi u stalnoj evoluciji i svako ima svoje probleme sa kojima se suočava...ne osuđuj druge nego ih prihvati takve kakvi jesu..budi uvek svestan da u svačijoj predistoriji postoje razlozi zbog kojih su postali baš takvi kakvi jesu...

u vezi foruma savetujem ti da smanjiš vreme na politici gde ima najviše agresivnosti i sujete a da povećaš vreme naprimer na psihologiji, duhovnosti i religiji gde ima najviše ljubavi i saosećanja...na forumu ima dosta ljudi koji forum vide kao teren za dokazivanje svoje vrednosti i zato osećaju potrebu da unižavaju druge..ne osuđuj ih..oni još uvek nisu uspeli da se izbore sa svom sujetom..

tebi treba ljubav a oko sebe vidiš samo sujetu...svet je tvoje ogledalo i u njemu vidiš ono što nosiš u sebi...ljubav u drugima ćeš naći i prepoznati ako povećaš ljubav u sebi...malo previše crno gledaš na stvari...nije ovaj svet tako loš kako ti se čini.....u svemu i u skoro svakome ima nešto lepo i dobro.....samo trebaš to da prepoznaš....život nije tako mračan kako ti trenutno izgleda...

izbaci alkohol ako možeš jer to nije rešenje... on samo daje kratkotrajni tajmaut a nekad samo pojačava raspoloženje u kome se već nalaziš..

možda ne bi bilo loše da popričaš sa nekim psihoterapeutom ali pazi da izabereš nekog ko probleme rešava razgovorom a ne davanjem dijagnoza i lekovima...ima u tvom pisanju elemenata depresije, a depresija je samo hronično izbušeni ego...nemoj da se porediš sa drugima nego sa sobom kakav si bio u prošlosti i sa sobom kakav bi mogao da budeš ako nastaviš da radiš na sebi.....radi na svom usavršavanju u svakoj oblasti života ili vrlini koja ti je bitna...a najbitnije vrline su ljubav i mudrost....neka ti cilj bude da sutra postaneš bolji čovek nego što si bio juče....sreća je u tome da vidiš da napreduješ u nečemu i u tome da vidiš da si nečiji svet učinio boljim mestom za život...

nađi neki smisao u životu..naprimer da svoj mali svet učiniš boljim mestom za život, da učiniš sebe boljim čovekom..da svojim primerom učiniš druge boljim...obrati se Bogu znajući da on uvek radi u tvom najboljem interesu čak i onda kada ne izgleda tako...problemi su nam dati da bi naučili kako da se izborimo sa njima..veruj da postoji život posle smrti i da stoga život nije besmislen nego samo prilika za dušu da se razvija i napreduje...život je samo škola za duše i neke lekcije su nam teže od drugih..

nadam se da sam kazao bar nešto što ti može biti od koristi u prevazilaženju mračnih misli..
 
Poslednja izmena:
Najbitnija stvar je da shvatiš zapravo da treba da te boli uvo. Zapravo najveći vernici su oni koji pričaju da ne veruju, jer se oni preispituju, oni se bave time.

Tako i ovo, ti pričaš sve je to muka, ne voliš ovo i ono, zapravo ti voliš ovaj život i svet, baviš se njime, zato ti je i loše jer primećuješ te stvari. E, sad, jako je bitno skapirati da stvari koje ne možeš da promeniš, da se ne baviš njima i to je to. Mene je npr nervirala ta bahatost, naročito u saobraćaju i svakodnevnom postupanju, ali ja ne mogu da urazumim čoveka koji vozi neku Q7 da nije ok da izleti iz skroz leve trake i skrene desno, to je čovek mentol i šta ćeš mu, da se bijemo na sred ulice? Nema smisla.

Svako tera svoje, teraj i ti svoje, i ovako nikog nije briga.
 
e sad stavi u drugu kolonu stvarne probleme,
da li si bolestan, da li imas teskih finansijskuh problema,
dal moras da spavas na ulici,....
predstavi sebi u glavi najgore scenarije u zivotu,
koje imaju milioni ljudi na ovoj planeti, ukljucujuci i ratove,
i doci ces do zakljucka da ti (najverovatnije) nemas nikakvih problema,

Ko odredjuje šta su stvarni problemi? To ide od osobe do osobe, nismo svi istih nerava i mentalnog sklopa pa da isto reagujemo. Svakom je svoj problem najveći. Neko može da preživi pet ratova, smrt dece, siromaštvo, i ne znam ni ja šta, a neko ne može da se nosi sa promenom vremena.

Najgore je da se čovek ubedjuje da mu je dobro i da tamo negde ima gorih slučajeva. To je zataškavanje realnih problema od čega neće biti bolje.Treba menjati sredinu, stil života, grad, državu, tražiti dobre psihoterapeute, lečiti se, probati nešto novo, imati konkretnu podršku i razumevanje...
 
muka mi je od naprednjačke ceca lukas srbije. opšte pljačke, prostakluka, bahatosti...
što reče neko - ako srušimo ovog govnara radovaću se kao ono dete što je dobilo reket. mada ova većinska stoka od naroda ne zaslužuje boljeg, zato sam sebe i prestao da smatram srbinom, kao što sam pre više decenija napustio i religiju i postao ateista.

tema - probaj fizički rad, dobar je za psihu. odlazak na selo što dalje od ljudi, čitanje knjiga tamo na ležaljci uz sunčanje, sređivanje neke male kućice i voćnjaka.... da nemam vikendicu za povući se povremeno, ladno bih poludeo.
a nije loša opcija i prodati sve, napustiti zemlju i nikad se više ne vratiti...
Sa prvim delom sto si napisao se slazem ,ali napustiti zemlju Srbiju ne.
 
Ko odredjuje šta su stvarni problemi? To ide od osobe do osobe, nismo svi istih nerava i mentalnog sklopa pa da isto reagujemo. Svakom je svoj problem najveći. Neko može da preživi pet ratova, smrt dece, siromaštvo, i ne znam ni ja šta, a neko ne može da se nosi sa promenom vremena.

Najgore je da se čovek ubedjuje da mu je dobro i da tamo negde ima gorih slučajeva. To je zataškavanje realnih problema od čega neće biti bolje.Treba menjati sredinu, stil života, grad, državu, tražiti dobre psihoterapeute, lečiti se, probati nešto novo, imati konkretnu podršku i razumevanje...
pa nema tu ko odredjuje,...stvarni problemi su stvarni problemi,
i da, u pravu si, sa tim stvarnim problemima, gore nabrojanim,
se svako drugacije nosi, neko je jaci, neko slabiji,
ali mi pricamo o "umisljenim " problemima,
i narvno da moram te svoje "probleme" da uporedim sa gorima,
to nije zataskavanje problema,
nego relano i optimisticko vidjenje pravog stanja,
ako sebe poredis samo sa milionerima
naravno da cees da padnes u depru
jer shvatas da nikad neces moci da vozis skupu jahtu,
zato i nastaje depresija,
zbog nerealnih ocekivanja i zelja
 
adanoe pošto sam dosta pijam prilično sam siguran ad će ovd biti dosta lapsusa.

Muči me sve. Muče me ljudi oko sebe. Muči me koliko nema uvaavanja bližnjeg. Muči me koliko nema saosaećanja sa patjom drugoga, čak i ad nije bližnj, Muži me kada vidim da ljudi prolaze Knez mihajovom i curici sa psom ne dau ni pare niti "povećuju išta pažje" zato što misle da "to nije sistemsko rešenje". I onda lažu sami sebe dok malena Milivojevićka ima slučaj koji vrlo lako može bti rešen, kada bi neko samo posvetio minut svog vremena. Ali ne, ljudi lažu sami sebe. Zašto? Da bi zadovoljili soptveni ego. KAžu sebi da "ne mogu ništa da učine" i tako to koriste da bi spavali miro tokom noći.

Muka mi je.

Muka mi je ljudske neljubaznosti. Muka mi je nesaosećajnosti. Muka mi je nerazumevanja drugačijeg mišljena. Muka mi je što s eniko ne trudi da svhati drugoga, već mu je samo dovoljno da svhati sebe. Muka mi je što svako misli a ima sve odgovore, al iodgovori važe samo za njega, a ne i za drugoga.

Mu ka mi je.

Muka mi je što se ne osećem potpuno slobodan i voj, što ne mogu sa svetom da živim, em ako e salijem gomilu alkohola niz grlo. Muka mi je što je svet tako odvratan, što e realnost toliko crna, da mi je potrebno da koristim i neke psihoaktvne sau ptance kao što su rakije i vinjak d azaboavim makrar na minut sa čim živim. Sa čim se budimu jutro i sač im prolazim kroz dan i sačim ležem u krevegt.

Muka mi je

Muk mi je što vidim koliko ljudi ne poštuje trud i pažnju drugoga, već samo gura neku svoju prču. Muka mi je što je logik auvek neka komšiji umre samo krava, makar u mrla i moja.

muka mi je što s e osećam slobono samo akda se napijem kao svinja kao trenutno, Muka mi je što miim da sam dotakao dno, a ne znam kako dalje. Muk ami je što mi najbliži kažu da ne mogu da ovako vodim život, rahzmišljajući amo o depresiji i što je ovaj put, bez ičeg konstruktivnog ,samo put ka Lazi Lazaeviću. Muk a mi je što ne ividim nikakvog izlaza, nikakvog rešenja .; Muka mi je što vidim patnju drugoga i osećam kao patnju sbe i ne mogu ništa da učinim. Muk mi je što želim da pmgnem onome kome trea pomoć, a ne mogu, niti u nekim qulčevima ne znam n ia kako. Muka mi je kda vidim olika je netolaerancija na fourmu i u svetu.

Muka mi je kada odem na FOrum Rstarice, koji volim kao jedan od svojh unutašnih organa, gtovoo kao treći t4estis, kad avidim kakao se jedni prema drugima ophode. Muka mi je kada vidim koliko ljudske mrćžnje ima i koliko je to hrana za ljude ovde, mnogi koji i aqo netgetski vampiri pokušsavau da utole svoje porive. Muka mi je što ljud uživaju u grehu i hrane se njime.

Šta dalje? Šta je izlaz? Šta raditi kada stnete na terasu i gledate dvorište? vidite nevinu dečcu, koju će iskorumprati odvratni sistem i stvoriti od njih nove generacije sličnih ljudi kakvi su njihvoi pogani roditelju? Šta raditi kada ne vidite smsao i u čemu? Šta raditi kda gledate u ogledalo i zapitate se zaslužujete li živote koji mte i vazduh koji udišete? šta raditi kada vas boli duša jer vidite ooliko neki ne shvtju? ŠTa raditi kada vam pomre pola familije od nezgod u životu, uključujući i d korone, a dođete i vidite kako nek tu bolest ismva ili ako neko ismeva patnju kroz koju ste prošli? ŠTa raditi kada viditie koliko se neko sprda sa životima bližnjih? Kada vidite da neko pljuje, urniše i proziva na najbedstindnije nčine ljude koje ste gledali u oči dok im je život izlazio iz tela; dok ste ih držali u naručju dok u vapji z životom, strah od smrti i bol koji osećaju, želeći da ostanu živi i dalje, ali bez stvarivanja svojih želja dok ih stiže samo smrt? Šta reći o ljudima koji život ne potšuju? ŠTa reći o ljudima koji ne znaju šta je težak život i šta je patnja i koji ne cene šono što imaju,već komfor svog života? Šta reći o ljudima koji prekasno vole ishvaćaju šta imaju, odnoso razumeju tek kad to izgube, što nzalči da počnu da cene i kad bude prekasno?

Muka mije.
Šta reći kada ne znaš šta je odgovor i ima li ikakfog odgovora? Šta reći kada imaš vapaje za pomoć, jer želiš dobro i sebi i drugima, ali životne okolnosti ne dovode do toga a dobro dođe, već te stižu samo patnja i smr? Šta reći kada ti neko kaže da pronađeš veru u bogu i tako nađeš i odgvoore i nadu, a bog ti uzima najmilije na najtragičniji načn? Šta reći kada odeš psihijatru, a on ti preprouč nekakve preparate i kaže da se sa problemima života nauči da živi i da ne možeš uticati na ono što je uzvan tvojih kapaciteta? Šta reći kaa psihijatra gledaš sa nevericom, jer obavlja svoj posao za koji je plaćen i trađi odgovaraući F; aliu isto vreme govori da mentlno ozdravljenje dolazi kda se leči suština, ali on ne ume da izleči suštinu, jerbo uština je u amom svetu? Šta reći kada čovek ok okoga e neko ogrešio ne želi i ne ume da prašta?

Šta reći kad gledaš ljubav svog života kako ne razume šta se odgađa, kako suze teku i kako ne hvata zašto neko živi 90 godina, a ona ne prođe ni petnu, dok ne zna šta će biti s detetom koje se nalazi u utrobi tj. da li će preživeti? Šta reći kada vidiš osobe koje voli ka o deo svog tela kak oumiru redom dok te gledaju u oči? ŠTa reći kada vidiš na svom telu rane koje nikada neće zarasti, jerbo ne postoji lekea za neizlečive bolesti? Šta reći kada vidiš koliko ludi priželjkuje smrt drugome, koliko ljudi živi u neznanju i koliko ljudi znaje ne interesuje? Šta reći kada vidiš koliko ljudi jedva zaradi za 1 hleb, a neki ni toliko? Šta reći kada vidiš da čovek ne zna uoššte šta priča i onda umre u neznaju i - ili mržnii?

muka mi je.šta reći kda se dotakne dno i kak o se sa njega pomaći? Da li je moguće ostaviti flašu rakije, zašto to učiniti i kuda dalje? Šta reći kada vidiš da bez te flaše, vsve izgleda strašnije, crnje, bednije i što ne viidš rešenja, niit za sebe nit sve koje voliš i koji su ti dragi? Šta reći kada želiš da ceniš svoj život, a sve ti je manje razloga, jer nema razloga da poštuješ amog sebe? Šta reći kada vidiš koliko nerviraš ljude oko be, kada ne dopiru tvoje reči, kada te drugi ne sluša i ni ne trudi s eda razume, kolio god ti poušavao? Šta raditi kada sa druge strane vidiš smo malicioznost i nekoga ko tebi želi zlo, zato što te ne prezire, već mrzi? šta raditi kada ti kžeš šta miliš, a drugi te napadaju zbog tvog mišljenaj ,ili te optuže da lažeŠ? Kada svi vide amo botove i razloge da pljuju, da mrze, da vređaju, da ponižavaju, da budu siledžije, da preziru, da se iživljvaju na drugome? Da leče voje komplekse tako što jašu i terorišu nkog drugog? Da hrane svoj ego na tuđj patnji? Šta raditi kada oduzimanje sopstvenog života delujq kao racionalni potez, erbo bi uklananjem svog sopstva bio uklonjen i remetilački faktor u očima nekih koj initi razumenu niti e trude da uopšte razumeju? Šta raditi kada je čašica tvoj najblji i najbliži prijatej? Šta raditi kada ne razumeš u šta se svet pretvara i od kojeg ne možeš pobeći, jer niti imaš para da priuštiš seb nešto izvan elementarnih osnvoa pa da biraš gde ćeš sa svojim životom, niti postoje uuslovi za tako nešto' ŠTa raditi kada je tvoja retrospektiva jedna velik atragedij?

Šta raditi?

Muka mi je.
Slavene, suborče protiv neznalica, pusti malo mozak na pašu. Sve nas nešto muči ali nećemo riješiti probleme ako tučemo glavu s njima.đ
 
adanoe pošto sam dosta pijam prilično sam siguran ad će ovd biti dosta lapsusa.

Muči me sve. Muče me ljudi oko sebe. Muči me koliko nema uvaavanja bližnjeg. Muči me koliko nema saosaećanja sa patjom drugoga, čak i ad nije bližnj, Muži me kada vidim da ljudi prolaze Knez mihajovom i curici sa psom ne dau ni pare niti "povećuju išta pažje" zato što misle da "to nije sistemsko rešenje". I onda lažu sami sebe dok malena Milivojevićka ima slučaj koji vrlo lako može bti rešen, kada bi neko samo posvetio minut svog vremena. Ali ne, ljudi lažu sami sebe. Zašto? Da bi zadovoljili soptveni ego. KAžu sebi da "ne mogu ništa da učine" i tako to koriste da bi spavali miro tokom noći.

Muka mi je.

Muka mi je ljudske neljubaznosti. Muka mi je nesaosećajnosti. Muka mi je nerazumevanja drugačijeg mišljena. Muka mi je što s eniko ne trudi da svhati drugoga, već mu je samo dovoljno da svhati sebe. Muka mi je što svako misli a ima sve odgovore, al iodgovori važe samo za njega, a ne i za drugoga.

Mu ka mi je.

Muka mi je što se ne osećem potpuno slobodan i voj, što ne mogu sa svetom da živim, em ako e salijem gomilu alkohola niz grlo. Muka mi je što je svet tako odvratan, što e realnost toliko crna, da mi je potrebno da koristim i neke psihoaktvne sau ptance kao što su rakije i vinjak d azaboavim makrar na minut sa čim živim. Sa čim se budimu jutro i sač im prolazim kroz dan i sačim ležem u krevegt.

Muka mi je

Muk mi je što vidim koliko ljudi ne poštuje trud i pažnju drugoga, već samo gura neku svoju prču. Muka mi je što je logik auvek neka komšiji umre samo krava, makar u mrla i moja.

muka mi je što s e osećam slobono samo akda se napijem kao svinja kao trenutno, Muka mi je što miim da sam dotakao dno, a ne znam kako dalje. Muk ami je što mi najbliži kažu da ne mogu da ovako vodim život, rahzmišljajući amo o depresiji i što je ovaj put, bez ičeg konstruktivnog ,samo put ka Lazi Lazaeviću. Muk a mi je što ne ividim nikakvog izlaza, nikakvog rešenja .; Muka mi je što vidim patnju drugoga i osećam kao patnju sbe i ne mogu ništa da učinim. Muk mi je što želim da pmgnem onome kome trea pomoć, a ne mogu, niti u nekim qulčevima ne znam n ia kako. Muka mi je kda vidim olika je netolaerancija na fourmu i u svetu.

Muka mi je kada odem na FOrum Rstarice, koji volim kao jedan od svojh unutašnih organa, gtovoo kao treći t4estis, kad avidim kakao se jedni prema drugima ophode. Muka mi je kada vidim koliko ljudske mrćžnje ima i koliko je to hrana za ljude ovde, mnogi koji i aqo netgetski vampiri pokušsavau da utole svoje porive. Muka mi je što ljud uživaju u grehu i hrane se njime.

Šta dalje? Šta je izlaz? Šta raditi kada stnete na terasu i gledate dvorište? vidite nevinu dečcu, koju će iskorumprati odvratni sistem i stvoriti od njih nove generacije sličnih ljudi kakvi su njihvoi pogani roditelju? Šta raditi kada ne vidite smsao i u čemu? Šta raditi kda gledate u ogledalo i zapitate se zaslužujete li živote koji mte i vazduh koji udišete? šta raditi kada vas boli duša jer vidite ooliko neki ne shvtju? ŠTa raditi kada vam pomre pola familije od nezgod u životu, uključujući i d korone, a dođete i vidite kako nek tu bolest ismva ili ako neko ismeva patnju kroz koju ste prošli? ŠTa raditi kada viditie koliko se neko sprda sa životima bližnjih? Kada vidite da neko pljuje, urniše i proziva na najbedstindnije nčine ljude koje ste gledali u oči dok im je život izlazio iz tela; dok ste ih držali u naručju dok u vapji z životom, strah od smrti i bol koji osećaju, želeći da ostanu živi i dalje, ali bez stvarivanja svojih želja dok ih stiže samo smrt? Šta reći o ljudima koji život ne potšuju? ŠTa reći o ljudima koji ne znaju šta je težak život i šta je patnja i koji ne cene šono što imaju,već komfor svog života? Šta reći o ljudima koji prekasno vole ishvaćaju šta imaju, odnoso razumeju tek kad to izgube, što nzalči da počnu da cene i kad bude prekasno?

Muka mije.
Šta reći kada ne znaš šta je odgovor i ima li ikakfog odgovora? Šta reći kada imaš vapaje za pomoć, jer želiš dobro i sebi i drugima, ali životne okolnosti ne dovode do toga a dobro dođe, već te stižu samo patnja i smr? Šta reći kada ti neko kaže da pronađeš veru u bogu i tako nađeš i odgvoore i nadu, a bog ti uzima najmilije na najtragičniji načn? Šta reći kada odeš psihijatru, a on ti preprouč nekakve preparate i kaže da se sa problemima života nauči da živi i da ne možeš uticati na ono što je uzvan tvojih kapaciteta? Šta reći kaa psihijatra gledaš sa nevericom, jer obavlja svoj posao za koji je plaćen i trađi odgovaraući F; aliu isto vreme govori da mentlno ozdravljenje dolazi kda se leči suština, ali on ne ume da izleči suštinu, jerbo uština je u amom svetu? Šta reći kada čovek ok okoga e neko ogrešio ne želi i ne ume da prašta?

Šta reći kad gledaš ljubav svog života kako ne razume šta se odgađa, kako suze teku i kako ne hvata zašto neko živi 90 godina, a ona ne prođe ni petnu, dok ne zna šta će biti s detetom koje se nalazi u utrobi tj. da li će preživeti? Šta reći kada vidiš osobe koje voli ka o deo svog tela kak oumiru redom dok te gledaju u oči? ŠTa reći kada vidiš na svom telu rane koje nikada neće zarasti, jerbo ne postoji lekea za neizlečive bolesti? Šta reći kada vidiš koliko ludi priželjkuje smrt drugome, koliko ljudi živi u neznanju i koliko ljudi znaje ne interesuje? Šta reći kada vidiš koliko ljudi jedva zaradi za 1 hleb, a neki ni toliko? Šta reći kada vidiš da čovek ne zna uoššte šta priča i onda umre u neznaju i - ili mržnii?

muka mi je.šta reći kda se dotakne dno i kak o se sa njega pomaći? Da li je moguće ostaviti flašu rakije, zašto to učiniti i kuda dalje? Šta reći kada vidiš da bez te flaše, vsve izgleda strašnije, crnje, bednije i što ne viidš rešenja, niit za sebe nit sve koje voliš i koji su ti dragi? Šta reći kada želiš da ceniš svoj život, a sve ti je manje razloga, jer nema razloga da poštuješ amog sebe? Šta reći kada vidiš koliko nerviraš ljude oko be, kada ne dopiru tvoje reči, kada te drugi ne sluša i ni ne trudi s eda razume, kolio god ti poušavao? Šta raditi kada sa druge strane vidiš smo malicioznost i nekoga ko tebi želi zlo, zato što te ne prezire, već mrzi? šta raditi kada ti kžeš šta miliš, a drugi te napadaju zbog tvog mišljenaj ,ili te optuže da lažeŠ? Kada svi vide amo botove i razloge da pljuju, da mrze, da vređaju, da ponižavaju, da budu siledžije, da preziru, da se iživljvaju na drugome? Da leče voje komplekse tako što jašu i terorišu nkog drugog? Da hrane svoj ego na tuđj patnji? Šta raditi kada oduzimanje sopstvenog života delujq kao racionalni potez, erbo bi uklananjem svog sopstva bio uklonjen i remetilački faktor u očima nekih koj initi razumenu niti e trude da uopšte razumeju? Šta raditi kada je čašica tvoj najblji i najbliži prijatej? Šta raditi kada ne razumeš u šta se svet pretvara i od kojeg ne možeš pobeći, jer niti imaš para da priuštiš seb nešto izvan elementarnih osnvoa pa da biraš gde ćeš sa svojim životom, niti postoje uuslovi za tako nešto' ŠTa raditi kada je tvoja retrospektiva jedna velik atragedij?

Šta raditi?

Muka mi je.
Brate...svet je tu gde jeste, sa ili bez tvojih flaša pića! Biće tu takav kakav je i kad se budeš otreznio. Samo bi tebi mogla nastradati jetra, jer kad biraš autodestrukciju, to i dobiješ na kraju. Post ti zvuči ljudski, ... nije to trenutak slabosti, već vapaj za jednim drugim boljim svetom. Ali...znaj da svet nikada nije bio, niti će biti bolji. Pitaš kako? Lepo...prihvatiš stvari takvim kakve jesu, jer na njih ne možeš uticati. Sve što nije u domenu tvoje moći i krivice, ne bi te trebalo tangirati. Zašto? Misliš da nekog boli briga, što se ti truješ i ubijaš od alkohola? Ne. Boli ih briga... , jednako kao što ih boli uvo, za sve teskobe i nepravde ovog sveta. "Živi, voli i smej se"! To je recept za život. Ako to ne možeš zbog sebe, do it iz inata prema "dušmanima"! I to je motivacija koja pokreće sa "dna". Svako dobro, želim!
Dno je samo nulta polazna tačka. No big deal, dešava se i najboljima!
 

Back
Top