Danas svaka šuša može da piše šta hoće. Pa, ni ja nisam ništa bolji...
Evo koristim priliku što mi se pruža, pa reko da vidim hoće li iko ovo čitati.
Probaću onim stilom, zaboravio sam kako se zove, kada pisci pišu prvo što im padne na pamet, pa su
tekstovi često nepovezani i teško ih je uhvatiti za rep a glavu i da ne spominjem.
Vidim ima ovde pametnog sveta, emotivnog i što je najbitnije znaju da izraze svoja osjećanja. I ja sam, u neku ruku, romantičar, ali đžaba mi
to kada ne umem tu svoju romantiku da podelim sa drugima, kroz pesme ili prozu, svejedno.
Pišem a ne znam čemu to. Eto, došlo mi. Možda imam previše slobodnog vremena pa često ostajem sam sa sobom, a
ja ne volim svoje društvo, pa je ovo način da pobegnem. Umesto da pričam sam sa sobom, ja pričam sa vama. Mora biti da je tako.
Više ne pazim ni na gramatičke greške. Mislim, onaj koji je stigao i dovde sa čitanjem ovih mojih glupost, valja mu dati i orden. Mali neki orden.
Ne veliki. Jer veliko ordenje dobijaju samo "zaslužni drugovi", kako je to lepo govorio Branko Ćopić. Dobri Branko.
Ko nije čitao "Baštu sljezove boje" taj ništa nije ni pročitao i taj propust neće nikako drugačije nadoknaditi nego da uzme tu knjigu i pročita. Nije to
"knjiga za decu" kako su nam govorili u osnovnoj školi. Pročitajte, ako već niste. Eto ne bih više da smaram, bar za sada.
Pozdravljam člana koji sebe naziva ZVOCALO. Ne pitajte me zašto je pozdravljam. Možda mi se sviđa, ne znam. Desi se tako čovjeku da mu neko zapadne za oko, onako, iz čista mira, i ako, taj neko, nije ni po čemu poseban.
Nemoje mi uzeti za zlo ovaj tekst. Imajte u vidu da: "Dođu tako ponekad vremena kada pametan zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati.
Evo koristim priliku što mi se pruža, pa reko da vidim hoće li iko ovo čitati.
Probaću onim stilom, zaboravio sam kako se zove, kada pisci pišu prvo što im padne na pamet, pa su
tekstovi često nepovezani i teško ih je uhvatiti za rep a glavu i da ne spominjem.
Vidim ima ovde pametnog sveta, emotivnog i što je najbitnije znaju da izraze svoja osjećanja. I ja sam, u neku ruku, romantičar, ali đžaba mi
to kada ne umem tu svoju romantiku da podelim sa drugima, kroz pesme ili prozu, svejedno.
Pišem a ne znam čemu to. Eto, došlo mi. Možda imam previše slobodnog vremena pa često ostajem sam sa sobom, a
ja ne volim svoje društvo, pa je ovo način da pobegnem. Umesto da pričam sam sa sobom, ja pričam sa vama. Mora biti da je tako.
Više ne pazim ni na gramatičke greške. Mislim, onaj koji je stigao i dovde sa čitanjem ovih mojih glupost, valja mu dati i orden. Mali neki orden.
Ne veliki. Jer veliko ordenje dobijaju samo "zaslužni drugovi", kako je to lepo govorio Branko Ćopić. Dobri Branko.
Ko nije čitao "Baštu sljezove boje" taj ništa nije ni pročitao i taj propust neće nikako drugačije nadoknaditi nego da uzme tu knjigu i pročita. Nije to
"knjiga za decu" kako su nam govorili u osnovnoj školi. Pročitajte, ako već niste. Eto ne bih više da smaram, bar za sada.
Pozdravljam člana koji sebe naziva ZVOCALO. Ne pitajte me zašto je pozdravljam. Možda mi se sviđa, ne znam. Desi se tako čovjeku da mu neko zapadne za oko, onako, iz čista mira, i ako, taj neko, nije ni po čemu poseban.
Nemoje mi uzeti za zlo ovaj tekst. Imajte u vidu da: "Dođu tako ponekad vremena kada pametan zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati.