- Poruka
- 388.920
Dorćol tridesetih godina prošlog veka bio je skoro pa sličan današnjem. Splet porodičnih kuća i tek poneke višespratnice, nosio je kao jedan od najstarijih beogradskih krajeva patinu starih vremena. Njegove krošnjama zasvođene ulice nudile su pravo mesto za zasnivanje i odgajanje porodice. Među bračnim parovima koji su gajili ovu želju bili su perspektivni opštinski činovnik i njegova nevesta. I mada su želeli i nadali se, dečiji smeh nikako nije zazvonio u dobrostojećoj kući u Solunskoj ulici. Prvo jedna, druga, pa treća zima prošle su, a zamotuljka ljubavi nije bilo.
A želja je rasla i rasla, do te mere da je ćata počeo da se jada komšiluku:
- Kada ću i ja postati otac? - pitao se mladi činovnik često. Želim da imam sina. Ćerku bar…
Kako piše novinar predratnog “Vremena”, lekari im nisu ulivali veliku nadu. Pred zabrinuti par izneli su surovu istinu da potomstvo možda nikada neće imati. Očaj tera ljude na čudne stvari, te je napadu nestrpljenja činovnik odlučio da posluša savet svog starijeg i iskusnijeg prijatelja - gde nauka zakaže, tu su vračare.
Tih godina, međutim, država je po ko zna koji put pokušala da stane na put vračarama koje su dolazile sa raznih strana u prestonicu i olakšavale džepove nesrećnika koji su tražili njihovu pomoć. Samo preko velike veze moglo se doći do njihovog ćumeza. Tako je muž tražio i tražio i našao staricu voljnu da pomogne, kako pišu novine “čak u Jajincima”.
A želja je rasla i rasla, do te mere da je ćata počeo da se jada komšiluku:
- Kada ću i ja postati otac? - pitao se mladi činovnik često. Želim da imam sina. Ćerku bar…
Kako piše novinar predratnog “Vremena”, lekari im nisu ulivali veliku nadu. Pred zabrinuti par izneli su surovu istinu da potomstvo možda nikada neće imati. Očaj tera ljude na čudne stvari, te je napadu nestrpljenja činovnik odlučio da posluša savet svog starijeg i iskusnijeg prijatelja - gde nauka zakaže, tu su vračare.
Tih godina, međutim, država je po ko zna koji put pokušala da stane na put vračarama koje su dolazile sa raznih strana u prestonicu i olakšavale džepove nesrećnika koji su tražili njihovu pomoć. Samo preko velike veze moglo se doći do njihovog ćumeza. Tako je muž tražio i tražio i našao staricu voljnu da pomogne, kako pišu novine “čak u Jajincima”.