Dokazivanje je samo jedna faza koja se uglavnom prodje... neki pre, neki posle, a neki ni ne izadju iz nje.
Dokazivanje nije dobar proces jer ne daje pouzdan rezultat. Mogu ja da budem bolji od ovoga ili onoga - ali kakav je taj neko? Mogu da budem bolji od najgoreg - ali ja sam onda drugi najgori... nije bas neka pohvala, jel da?
Bolje je da se ima unutrasnji osecaj da li smo dobri ili nismo.
To je pitanje spoljne i unutrasnje stabilnosti i motivacije. Ako je spoljna, to je proces u beskonacno jer nikada nije dovoljno. Ljudi se posle nekog vremena naviknu i onda im je potrebna sve veca 'doza'. Zvuci kao prica o zavisniku... pa i jeste, samo sto je pitanje psihicko.
A ako neko ima dobar unutrasnji osecaj, spolja moze da bude bilo sta, taj neko ce da zraci stabilnost i zadovoljstvo. Taj neko onda moze da pomogne i ostalima da pronadju sami sebe.