Bićemo nekad previše važni,
mnogo važniji no sada,
i čekanje dati drugome
na dar.
A sad te molim,
sasvim iz svog pakla,
da se raja latimo na čas.
Bićemo voljeni. Bićemo tuđi.
Neću se sećati ovih reči.
Zato dođi kad jutro porumeni,
utoli tugu u mojoj sreći.
Da se radujemo.
Da se grlimo.
Kao oni na klupama zlatnog
Kalemegdana...
mnogo važniji no sada,
i čekanje dati drugome
na dar.
A sad te molim,
sasvim iz svog pakla,
da se raja latimo na čas.
Bićemo voljeni. Bićemo tuđi.
Neću se sećati ovih reči.
Zato dođi kad jutro porumeni,
utoli tugu u mojoj sreći.
Da se radujemo.
Da se grlimo.
Kao oni na klupama zlatnog
Kalemegdana...