Dođi

Bićemo nekad previše važni,
mnogo važniji no sada,
i čekanje dati drugome
na dar.
A sad te molim,
sasvim iz svog pakla,
da se raja latimo na čas.

Bićemo voljeni. Bićemo tuđi.
Neću se sećati ovih reči.
Zato dođi kad jutro porumeni,
utoli tugu u mojoj sreći.
Da se radujemo.
Da se grlimo.

Kao oni na klupama zlatnog
Kalemegdana...
 
Bićemo nekad previše važni,
mnogo važniji no sada,
i čekanje dati drugome
na dar.

dvoje_10.jpg

Vreme je stalo
u očima,
u zidovima,
u univerzumu.

Možda je to laž,
možda obmana,
a može biti
i spokoj.

Pogledaj u mene,
samo pogledaj....:super:
 

Back
Top