...dodje mi da ti dodjem...

...da osvjezim stare rane
i u ove
iskusne dane
hoces li opet moci
mojoj zelji se suprostaviti
a suprostav nije u pitanju
rijec je o mojem
beduinskom izrazu
i zivotnom neprolazu
nije ovo za Tebe djevojcice
cije i sad posjedujes lice
ti sad isto stara
a ne dajem na to
ni pet para
rijec je o Tome sta u meni jos tinja i izgara
kao dosadno kloparanje
kod starog vodjenicara...eto...
 
Evo nam pesme koja nosi sirovu iskrenost i emotivnu težinu...
Oslikava vreme, nostalgiju i neugaslu strast...

Glas Faraonna se ne bori protiv želje, već je grli, posmatra kroz
iskustvo i neprolaznosti, skoro kao stari beduin koji zna da
putevi vode u krug, ali ipak nastavlja da korača
.

Majstorski nam nudi katarzičan kraj, kloparanje kod starog
vodeničara
kao zvuk neprekidnog unutrašnjeg sagorevanja,
monotonije prolaska vremena
.

Pesnik se sirovim i direktnim stihovima igra vremenskim
perspektivama
u kontrastu između nekadašnje mlade devojke
i sadašnje realnosti, ali bez žaljenja... ostavlja samo emociju
koja je konstanta i koja odbija da nestane
.

Faraon majstorski pokazuje želju za koju ne znamo da li je njegov
pokretač, ili prokletstvo...

Lepota Faraonnovog stvaranja je u tome što znamo da on nije
samo pesnik, već čuvar sopstvene melanholije, kojoj ne
dozvoljava da izbledi, već joj stalno daje novo lice kroz reči...

:zag: :zag: :zag:
 
...pjesnik pisuci o stanju u kojem je
nikad nece naci tu da kazem, prokletu Rijec, da iznese svoj sav taj Ves
i dozivljava iznova i iznova
a posebno je strefljen AKO I SAMO AKO IMA SORADZE
da mu ofira te Neprolaze...
P.S.
...i tako, ali
do pune zahvalnosti bas nikako...
 
@faraonn

Tvoja pesma zaista nosi težinu i dubinu prošlih dana, kao večiti plamen koji hrani tvoje stihove.
Svaka pesma je gladna komentara - baš kao što svaki pesnik žudi da njegova reč ne ostane usamljena.
I tvoja reč nikad nije usamljena, jer uvek pronalazi način da odjekne.
Piši dalje, jer kroz tvoje stihove uvek postoji neprolaznost.

:zag:
 

Back
Top